Uoči Eurosonga u Malmöu prisjećamo se legendarne švedske grupe koja je na tom natjecanju pobijedila prije pola stoljeća s pjesmom ‘Waterloo‘, a čiji su članovi Björn Ulvaeus i Agnetha Fältskog te Benny Andersson i Frida Lyngstad dio života proveli i kao bračni parovi, no na kraju se razišli - i privatno i poslovno.
Pedeset godina je prošlo, a kao da je bilo jučer, tako govore obožavatelji švedske pop-grupe ABBA, barem oni među njima koji se sjećaju njihovog trijumfa s pjesmom "Waterloo" na Eurosongu održanom 1974. u engleskom gradiću Brightonu. Iako je bila aktivna samo desetak godina, izuzmemo li kasnija povremena kratkotrajna okupljanja, ABBA je s hitovima poput "Money, Money, Money", "Fernando", "Dancing Queen", "Knowing Me, Knowing You", "The Winner Takes It All", "Voulez-Vous", "Super Trouper", "Take A Chance On Me" i "Mamma Mia" obilježila cijelu jednu epohu popularne glazbe, prodala više od 380 milijuna ploča, zaradila više od milijardu dolara, nadahnula mjuzikl i dva spektakularno uspješna filma. U Stockholmu od 2013. ima i svoj muzej koji godišnje posjeti nekoliko stotina tisuća ljudi i donosi prihod od oko 120 milijuna dolara, također godišnje... Isprva nadahnuta tada prevladavajućim glam rockom koji se proširio iz Engleske, kasnije se više okrenula discu i stvorila vlastiti, prepoznatljiv stil, privlačan ljudima diljem svijeta i ostavila trag kao malo tko drugi.
Mnogi su očekivali da će se ABBA pojaviti na skorašnjem Eurosongu u Malmöu i tako obilježiti pedesetu godišnjicu svog uspona na vrh, no njezini članovi ne žele ni čuti za to. Obožavatelji će za utjehu dobiti pop-up izložbu posvećenu ABBA-i, na kojoj će biti izloženi njihovi kostimi, instrumenti, hologrami, karaoke, fotografije i snimke koncertnih nastupa...
Danas je možda teško i zamisliti da je u doba kad je ABBA osnovana švedska pop-glazba bila praktički nepoznata izvan Skandinavije i da prvih godina ništa nije upućivalo da će postati svjetski fenomen. Grupu su osnovali Björn Ulvaeus (78), Benny Andersson (77), Agnetha Fältskog (74) i Frida Lyngstad (78), punim imenom Anni-Frid, sve četvero glazbenici koji su prije toga već neko vrijeme imali vlastite karijere.
Benny Andersson je potkraj šezdesetih bio pjevač i vođa pop rock benda Hep Stars, koji je izvodio prepjeve engleskih i američkih hitova i bio poznat kao "švedski Beatlesi", Björn Ulvaeus je nastupao sa skiffle folk grupom Hootenanny Singers, Frida Lyngstad, jedina iz benda koja nije Šveđanka - majka joj je bila Norvežanka, a otac njemački vojnik stacioniran u Norveškoj tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu, ali je poslije rata s majkom pobjegla u Švedsku - bila je kabaretska i jazz pjevačica, a Agnetha Fältskog je pjevala s plesnim sastavima, snimala ploče s vlastitim skladbama i imala nekoliko pjesama na vrhovima top lista te do priključenja grupi ABBA-i već bila jedna od najpopularnijih švedskih pjevačica.
Potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih svi su se oni susretali na koncertima ili na festivalima. Benny Andersson i Frida Lyngstad su oboje 1969. sudjelovali na natjecanju Melodifestivalen, na kojem se birao švedski predstavnik za Pjesmu Eurovizije. Tamo su se upoznali, on je čak i producirao neke njezine albume, a tijekom te poslovne suradnje su se i zaljubili te su započeli vezu kad se ona 1970. razvela od Ragnara Fredrikssona, glazbenika i putujućeg trgovca, s kojim je dobila dvoje djece.
Benny je pak otprije već poznavao Björna Ulvaeusa. Putevi su im se ukrstili sredinom šezdesetih, a 1966., dok su još oboje bili u drugim bendovima, počeli su zajedno pisati pjesme, malo za Hep Stars, malo za Hootenanny Singerse, a malo i za druge izvođače, poput "Ljuva sextital" za pjevačicu Britu Borg. Otprilike u to doba Björn je već sreo i sprijateljio se s Agnethom Fältskog, s kojom je ubrzo i prohodao, pa kad je počeo snimati zajednički album s Bennyjem, ona im se pridružila u studiju, baš kao i Bennyjeva djevojka Frida. Kako su se dva para često družila, ne samo u diskografskim studijima, u travnju 1970. zajedno su otišli na odmor na Cipar. Jedne večeri zabavljali su se na plaži i počeli pjevati, čuli su ih i drugi ljudi, među njima i pripadnici mirovnih snaga UN-a, koji su čuvali granicu između grčkog i turskog dijela otoka, pa su Agnetha, Frida, Benny i Björn na nagovor održali i improvizirani koncert za njih - i to je bilo prvi put da je buduća grupa ABBA prvi put nastupila u postavi koja ih je kasnije proslavila diljem svijeta.
Nedugo nakon povratka u Švedsku, članovi benda nastavili su sa svojim samostalnim karijerama, ali bi povremeno i dalje nastupali zajedno, isprva kao Björn & Benny, potom kao Björn & Benny, Agnetha & Anni-Frid, ponekad i kao Björn & Benny with Svenska Flicka, u prijevodu "švedska djevojka". Objavili su i nekoliko uspješnih singlova, a onda su se okušali i na natjecanju za švedskog predstavnika za Eurosong, najviše na nagovor njihovog producenta Stiga Andersona, koji je vjerovao da će im nastup pred velikim europskim auditorijem pomoći u karijeri. Prvi pokušaj, 1973., nije im, doduše, uspio, no sljedeće godine, kad su se natjecali s pjesmom "Waterloo", bio je pun pogodak.
Dotad su već promijenili ime u ABBA, jer je Stigu Andersonu dosadilo nespretno nabrajanje njihovih imena, a to se svidjelo i drugim članovima benda. To, doduše, nije bilo nepoznato ime u Švedskoj: tako se, naime, zvala i poznata tvrtka za proizvodnju konzervirane hrane, no Stig je vjerovao da izvan zemlje - a oduvijek je vjerovao da bend ima potencijala za međunarodnu karijeru - to neće biti problem. Ipak, prije nego što je i službeno promijenio njihovo ime, morali su tražiti dopuštenje od tvrtke ABBA. Njezini predstavnici nisu imali ništa protiv, ali pod jednim uvjetom - da ne rade ništa zbog čega bi im poslije moglo biti neugodno.
S novim su imenom, nakon pobjede na Eurosongu, koju su proslavili partyjem do jutra u njihovom hotelu, bend krenuo u osvajanje publike, isprva u Europi, a onda i dalje u svijetu. Sljedećih nekoliko godina zaredali su uspješne turneje i hitovi na top listama diljem svijeta, od Rusije do Meksika, zbog čega je ABBA snimila i prepjeve svojih pjesama na španjolskom jeziku kako bi se približila golemom latinoameričkom tržištu. Bend je imao i svoj diskografski studio Polar u Stockholmu, u kojem su osim njih snimali i Led Zeppelini, kao i još neki drugi svjetski poznati glazbenici, no uz sve turneje, televizijske nastupe i gostovanja, stalne probe, intervjue i sve ostalo, teret slave postajao je sve teži, a sav taj pritisak imao je posljedica i na odnose unutar benda.
"Kad sam poslije gledala stare fotografije s naših koncerata, ponekad se uopće ne bih mogla sjetiti gdje smo to bili ili kad se to događalo. Nastupali smo nesmiljenim tempom, nismo odbijali nijednu ponudu, čak ni ako smo bili iscrpljeni ili ako bi se netko od nas razbolio. Ako je mogao stajati, pojavio bi se na pozornici. Osim toga, nigdje se u javnosti nismo mogli pojaviti a da ne izazovemo pozornost. Zapravo, nismo uopće mogli normalno živjeti. Ja sam povučena osoba, ali je i drugima bilo jednako teško pod tim stalnim pritiskom. Ponekad je, naime, teško dokučiti gdje prestaje slava, a gdje počinje strava", opisala je jednom to razdoblje Agnetha Fältskog.
Osim nje i Björna, koji su bili u braku od 1971., i Benny i Frida su se nakon dugogodišnje veze vjenčali 1978., no do 1980. trzavice između supružnika postajale su sve češće i sve žešće. Agnetha i Björn razveli su se 1980., Benny i Frida izdržali su još jednu godinu, a onda su se i oni razveli, pa se bend posljednjih godina sastojao od dva bivša para, što ni jednom od njih nije bilo lako za izdržati. Do 1982. postalo je jasno da sve to više nema smisla, pa su odradili još poslove za koje su bili vezani ugovorima i svatko je otišao svojim putem.
Björn Ulvaeus i Benny Andersson nastavili su raditi zajedno kao skladatelji, uglavnom za mjuzikle, među njima i dva za koja su adaptirali stare pjesme ABBA-e, te su radili i kao producenti. Frida i Agnetha nastavile su pak tamo gdje su stale prije karijere s bendom i počele ponovno objavljivati samostalne radove. Povremeno su se ipak ponovno okupljali, makar ni jednom od njih nije bilo previše stalo do dulje stalne suradnje, makar su dobivali basnoslovne ponude, uključujući jednu od čak milijardu dolara za zajedničku svjetsku turneju. Nju su, doduše, ipak održali, ali ne uživo - nego putem hologramskih avatara, nazvanih Abbatari - pa im to nije palo tako teško.
Svi uglavnom imaju sređene živote, stalno rade, iako su posljednjih godina malo usporili tempo, a u međuvremenu su se ponovno vjenčali, neki se kasnije opet i razveli... Nije, doduše, sve baš potpuno idilično. Frida Lyngstad, primjerice, nije bila opterećena samo slavom nego i traumama iz mladosti jer je odrasla u Norveškoj kao dijete njemačkog vojnika koji ju je ostavio kad se njegova vojska poslije oslobođenja povukla iz zemlje. Ona je to, doduše, kasnije prevladala i nastavila normalno živjeti, za razliku od Agnethe Fältskog, koja se najviše od svih povukla iz javnosti, na imanju koje je kupila na otoku Ekerö, udaljeno sat vremena vožnje automobilom od Stockholma. Na njemu drži svoje pse, kokoši, ima i ergelu od dvadesetak konja, uživa u samoći, a kad se zaželi obitelji, ode u posjet kćeri Lindi koja živi na istom otoku.
Oduvijek sramežljiva i povučena, Agnetha pati i od straha od letenja, pa je u doba najveće slave po Europi putovala autobusom ili automobilom, dok su prekooceanske turneje za nju bile pravo mučenje. Izuzmemo li profesionalni uspjeh, u privatnom životu prošla je mnoga iskušenja i nedaće. Teško joj je pao razvod od Bennyja Anderssona, zbog kojeg je išla i na terapije, ali se ipak ponovno udala, 1990., za kirurga Tomasa Sonnenfelda, no u tom je braku izdržala samo tri godine. Onda je uslijedio još jedan udarac - majka joj se ubila 1994., a sljedeće godine umro joj je i otac.
Neku je utjehu, makar sporadično, nalazila u glazbi. Nakon raspada grupe objavila je nekoliko albuma, ali su razmaci između njih postajali sve dulji, sedam godina između "I Stand Alone" iz 1987. i "My Coloring Book" iz 2004., a onda čak 17 godina do prvog sljedećeg "A" iz 2013. Deset godina poslije objavila je nove verzije pjesama s njega i objavila ih pod nazivom "A +" te tvrdi da joj je to zadnji. Što se tiče financija, posao joj uostalom nije ni potreban. Njezino se bogatstvo procjenjuje na između 200 i 300 milijuna dolara, a otprilike toliko imaju i drugi članovi benda.
Naravno, ova procjena nije konačna jer svi i dalje dobivaju tantijeme od starih hitova - samo na Discogsu, svjetski relevantnom diskografskom marketu, pobrojano je 1093 njihovih raznih izdanja, a tu je još prihod od radijskih izvođenja, streaminga, filmova kao što su velike uspješnice "Mamma Mia!" iz 2008. i svojevrsnog nastavka "Mamma Mia: Here We Go Again" iz 2018., koji je djelomično sniman u Hrvatskoj, na otoku Visu. Kad se sve to zbroji, sasvim je dovoljno da nitko od njih više ne mora ni prići mikrofonu...