Spremna za povratak u Hrvatsku

Napisala Snježana Dragojević Harapin Snimio Saša Burić

Godinama je Mirjana Lučić pisala pisma i e-mailove direktorima raznih tvrtki u Hrvatskoj, moleći ih da sponzoriraju njezin povratak na svjetsku tenisku scenu. – Uglavnom nisam dobivala nikakve odgovore, samo šutnju i ignoriranje – kaže dvadesetpetogodišnja tenisačica koja je prije devet godina, bježeći od nasilnog oca, u tajnosti otišla iz svoje domovine. Ali ne sama. S njom su u Ameriku, gdje danas žive, pošle i majka Anđelka (49), sestre Ana (29) i Ivana (23) te braća Miro (21) i Ivan (19). Ponijeli su tek nešto odjeće i dvadesetak tisuća dolara, a otac Marinko (66), obiteljske fotografije, na turnirima osvojeni pehari i medalje, ostali su u domu u Makarskoj, gdje je živjela obitelj Lučić. Tog ljeta 1998. otkrivena je mračna obiteljska tajna: Mirjana je od oca, kad bi bio nezadovoljan njezinom igrom, godinama dobivala teške batine.

No što se, zapravo, događalo iza zatvorenih vrata u kući Lučićevih, nakon osam godina šutnje Mirjana je detaljno ispričala prošlog ljeta u intervjuu u Gloriji. Otkrila je da ju je otac prvi put snažno pljusnuo, tako da je zid bio umrljan krvlju, kad joj je bilo samo pet i pol godina, da ju je jednom prigodom tako izudarao po glavi da se danima od boli nije mogla počešljati, da je godinama do krvi premlaćivao i njezinu majku Anđelku, da su to znali njihova rodbina, susjedi i prijatelji, ali se ocu nitko nije usudio suprotstaviti. – Kad mi je tata nakon turnira u Wimbledonu, gdje sam mu se prvi put suprotstavila, rekao – Platit ćeš kad dođeš doma: ubit ću i tebe i mater, nema vam više pomoći – znala sam da misli ozbiljno i da nam je bijeg jedino rješenje. To je samo djelić potresne Mirjanine priče, koju nam je ispričala u svom američkom domu, u gradiću Bradentonu na Floridi. Mršava, ali zbog svakodnevnih treninga puna snage, uvjeravala nas je da je spremna za povratak. No njezina obitelj na Floridi živi vrlo skromno pa u kućnoj blagajni nije bilo novca za plaćanje aviokarata i hotela kako bi Mirjana mogla otići na neki turnir i tako investirati u svoj povratak na tenisku scenu. A s agencijom IMG, koja ju je zastupala dok je bila uspješna, već je godinama u sudskom sporu.

Promocija Hvara

Ipak, nije posustajala. U teniskim se krugovima pročulo da je nekad jedna od najperspektivnijih igračica svijeta ponovno u formi, željna igre i silno motivirana. Počeli su je pozivati na turnire, a dok je prije desetak dana igrala u Rimu, iznenadio ju je telefonski poziv kakav je dugo priželjkivala. Pjerino Bebić, 36-godišnji gradonačelnik Hvara, ponudio joj je posao, novac i smještaj, ukratko – angažman i preseljenje na otok Hvar. Nakon razgovora s Mirjanom, Bebića su, kaže, počeli zanimati teniski rezultati, premda uopće ne zna igrati tenis. Ali zato dobro zna koliko će dolazak Mirjane Lučić pomoći talentiranoj djeci s otoka.

– Neki su počinjali trenirati, no nisu se mogli probiti i ubrzo bi se morali odseliti, prijeći u druge klubove. Zato mi je jako drago što Mirjana dolazi k nama – možete li samo zamisliti koliko će to značiti našim malim tenisačima? Mirjana i ja čujemo se svakodnevno. Dok je igrala u Rimu, pozvao sam je da odmah dođe u Hvar. Odgovorila je da ne može jer je dobila pozivnicu za još jedan turnir, također u Rimu, čiji je nagradni fond milijun eura. Jako se radovala tom drugom nastupu – kaže Pjerino Bebić, koji očekuje da će Mirjana na Hvar ovih dana stići u pratnji sestre Ane, s kojom je boravila i u Rimu.

A za Mirjanin dolazak sve je ionako spremno: u samo jedan dan Pjerino Bebić uspio je osigurati i smještaj, i novac i tako tenisačici omogućiti da se sljedećih godinu dana, rasterećena briga, posveti treniranju i turnirima. Mirjana Lučić stanovat će u dvoetažnom, osamdesetak četvornih metara velikom, apartmanu hotela Park, u središtu Hvara. Trenirat će na jednom od sedam teniskih terena, a njezin povratak u Hrvatsku financirat će nekoliko poduzetnika koji će s njom potpisati sponzorske ugovore. Među njima je i građevinski poduzetnik Ilija Naletilić, koji se prvi odazvao na Bebićev poziv.

– Sve je pokrenuo Pero Smolčić, novinar Slobodne Dalmacije. Nazvao me i rekao da se Mirjana vraća u tenis, ali da joj treba financijska podrška. Kako već neko vrijeme razmišljamo o pokretanju sportskog turizma u Hvaru, nije bilo dvojbe što trebam napraviti – spojiti poznato sportsko ime i naš prekrasni Hvar. Pozvao sam dogradonačelnika Franu Bibića, glazbenika Stipu Barišića Gegu, Paška Vukasovića, vlasnika hotela Park, i još nekoliko prijatelja, poduzetnika. Sve smo dogovorili i pola sata kasnije javili smo se Mirjaninoj sestri Ivani. Bila je oduševljena našom ponudom – priča Bebić, dodajući da sportašicu u Hvaru čeka još jedno iznenađenje.

Svi nude pomoć

Naime, vlasnica modne kuće Mak, dizajnerica Neda Makjanić-Kunić (48), Hvaranka i dobra Bebićeva prijateljica, za tenisačicu šije dvije ljetne haljine. – U obzir su dolazile sve boje osim crne, kako mi je rekla Mirjanina sestra Ivana. Stoga sam za jednu haljinu odabrala dvije nijanse plave – gornji dio je od svilenog tafta, a donji od svilenog žoržeta. Druga je zelena, u boji pistacije, također od dva materijala: trikoa i svilenog žoržeta. Haljine su slojevite, duljine do ispod koljena, a mogu se nositi i u svečanijim prigodama. Boje su otvorene i mislim da će odlično pristajati uz Mirjaninu put i dugu plavu kosu – kaže dizajnerica. Otkako se pročulo da se Mirjana seli u Hvar, mobitel Pjerina Bebića ne prestaje zvoniti. Prijatelji i poslovni suradnici nude mu pomoć, a svi koji ga poznaju ne čude se što je baš on ponudio smještaj i pomoć Mirjani Lučić.

– Godinama sam živio u Zagrebu, gdje sam imao marketinšku agenciju. Naučio sam stvari rješavati odmah, bez odgađanja. Prije nešto više od dvije godine, nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora, moji su prijatelji organizirali nezavisnu listu Dica s Pjace. I mene stavili za nositelja. Pobijedio sam, i vratio se u rodni grad. Nije mi žao, iako nemam ni radnog vremena, ni vikenda, ni praznika. U dvije godine napravili smo puno, a mislim da ćemo dolaskom Mirjane Lučić za Hvar napraviti još više. Turisti dolaze tamo gdje ima sadržaja. Sada ćemo im moći ponuditi i tenisku školu, vjerujem i teniski kamp, a u Hvaru će napokon zaživjeti sportski turizam. Zbog naše jedinstvene klime turizam je moguć cijele godine. Dakle, Hvarani će, ne izdvojivši niti jednu kunu, dobiti puno. Iskoristio sam svoja poznanstva, pozvao ljude koji mogu i žele pomoći, ljude koje zanima razvoj ovog grada – priča Pjerino Bebić, dodajući da će sve detalje Mirjaninog angažmana dogovoriti kad ona stigne na otok.

– To nije razgovor koji se vodi telefonom. Dugo sam bio u marketingu i već sada znam što njezino preseljenje na Hvar znači za promociju otoka, za male tenisače iz cijele Hrvatske. Mirjana Lučić odlučila se za povratak u domovinu nakon devet godina izbivanja. Otkako je napustila Hrvatsku, ona, majka, sestre i braća oca niti jednom nisu vidjeli. Nikad ih, kaže, nije nazvao, a Mirjana je njega, kaže, posljednji put nazvala prije pet godina, da mu čestita rođendan.

– Jednostavno, imala sam potrebu da umirim svoju dušu, da se izvučem iz krize u koju sam zapala, da mogu nastaviti dalje. Teško je razumjeti moju potrebu da od osobe koja vas je tako strašno mučila, ipak čujete: Oprosti – objašnjava Mirjana. Iz krize je izašla, a oca kaže, više ne želi ni čuti ni vidjeti. Istina, mnogi sumnjaju u njezin povratak u svjetski teniski vrh. Tenisačici koja je s četrnaest godina osvojila juniorski US Open, potom u paru s Martinom Hingis pobijedila na Australian Openu, 1998. s Maheshom Bhupathijem igrala u finalu mješovitih parova u Wimbledonu, a potom nestala s teniske scene nakon što je 1999. izgubila od Steffi Graf u polufinalu Wimbledona – danas je 25 godina i na WTA ljestvici vrti se oko 500. mjesta. No samopouzdanja i upornosti joj ne manjka. A hvarski gradonačelnik rasteretit će je i novčanih briga. Hoće li se s Mirjanom u domovinu vratiti i ostatak obitelji, Pjerino Bebić ne zna.

– O tome još nismo razgovarali. Mirjana je mlada, donijela je veliku životnu odluku, na obostranu korist. A sve što bude trebalo, riješit ćemo u hodu. Volji naših ljudi nitko ne može stati na kraj; sjetite se samo Gorana Ivaniševića – kad proradi onaj naš dalmatinski dišpet, osvaja se svaki turnir, rješava svaki problem – uvjeren je Bebić.