Manuel Štrlek

apisao Damir Leljak Snimci: Goran Matijašec i privatni album Zagrebački rukometaš Manuel Štrlek (23) ovu će godinu pamtiti kao najznačajniju u karijeri. Ne samo zato što je nedavno ostvario svoj prvi profesionalni transfer – potpisao je četverogodišnji ugovor s poljskim klubom Vive Targi Kielce – već i zbog nastupa na Olimpijadi. U prvoj utakmici, u kojoj je hrvatska rukometna reprezentacija uvjerljivo pobijedila Koreju, Manuel Štrlek je bio treći najbolji strijelac, dok je u okršaju sa Srbijom bio još bolji – s pet golova bio je drugi strijelac utakmice. Kad se vrati iz Londona, bivše lijevo krilo Croatia osiguranja Zagreb neće imati mnogo vremena za odmor. Nakon ljeta ga čeka preseljenje u Kielce, grad s 200 tisuća stanovnika između Varšave i Krakova, u kojem je već pronašao stan. – Ima 90 četvornih metara i nalazi se u središtu grada – otkriva Manuel Štrlek. – Mislim da sam napravio dobar potez odlaskom u Kielce. Prvaci su Poljske, i u kupu i u prvenstvu, vodstvo kluba je vrlo profesionalno i ambiciozno, a među igračima ima još Hrvata. Ondje, naime, igraju i Ivan Čupić, Željko Musa te Denis Buntić. Sa Štrlekom će se u Poljsku vjerojatno preseliti i njegova djevojka, 25-godišnja zagrebačka defektologinja Ina Galić, ali tek kad završi stažiranje u zagrebačkom Centru za odgoj i obrazovanje Lug, za djecu s posebnim potrebama. Iako su u vezi tri i pol godine, još nisu iskušali čari zajedničkog života, no svaki slobodan trenutak provode skupa. – Volimo otići u restoran, kino ili kod kuće pogledati neki film. Rado i putujemo pa smo tako prošlo ljeto bili na grčkom otoku Santoriniju, što nam je bio dar Ininih roditelja kad je diplomirala – kaže Manuel Štrlek, koji je Inu Galić upoznao u jednom zagrebačkom kafiću kad je došla po brata, njegovog bivšeg suigrača, s kojim je sjedio na kavi. Izmijenili su brojeve mobitela, krenuli s porukama, pozivom na piće te ubrzo postali par. Cilj su pobjede i medalje Nedugo nakon toga, u prosincu 2008., Manuel Štrlek je doživio najteži udarac u karijeri. Na utakmici u Austriji, gdje je naša reprezentacija igrala s Danskom, teško je ozlijedio prednji križni ligament koljena i privremeno prekinuo karijeru. – Bilo je to 20 sekundi prije kraja utakmice, dan prije mog 20. rođendana, nedugo nakon što sam postao član reprezentacije i, što mi je najteže palo, mjesec dana prije Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj, na kojem su naši reprezentativci osvojili srebro. Zbog operacije križnog ligamenta i rehabilitacije u Daruvarskim toplicama nisam igrao pet mjeseci, ali nije me obuzelo malodušje. Sportaš ne bi smio negativno razmišljati i padati u depresije jer su porazi i pobjede sastavni dio naših života. U sportu nema gledanja u prošlost, svaki dan je nova borba i dokazivanje, a cilj su pobjede i medalje – tvrdi Manuel Štrlek, koji je to ubrzo i dokazao. Na Europskom prvenstvu u Austriji, u siječnju 2010., s hrvatskom je reprezentacijom osvojio srebro te je proglašen najboljim lijevim krilom turnira. Red, rad, disciplina Rukomet je počeo igrati rano, s osam godina, što je bilo i logično s obzirom na činjenicu da mu je tata Davorin Štrlek rukometni trener. Nekoć je trenirao Rukometni klub Dubrava, u kojem je Manuel Štrlek započeo karijeru, a sada radi s mlađim uzrastima Croatia osiguranja Zagreb. I njegova mama Karmen, službenica u Hrvatskim autocestama, kao mala je igrala rukomet, kao i pet godina mlađi brat Filip, ali se on u sportu nije pronašao pa se školuje za komercijalista. Manuel Štrlek je, pak, završio Upravnu i birotehničku školu, da bi ove godine upisao Kineziološki fakultet u Zagrebu, odjel za izobrazbu trenera. – U sedmom i osmom razredu sam bio predsjednik razreda te išao na natjecanja iz povijesti, no kad sam se ozbiljnije počeo baviti rukometom, popustio sam zbog nedostatka vremena za učenje. Nadam se da mi fakultet neće biti problem jer me to područje zanima i o njemu već dosta znam. Svoju budućnost vidim upravo u sportu, kao trener ili sportski direktor – kaže Manuel Štrlek, kojeg se teško može vidjeti u nekom noćnom klubu u ranim jutarnjim satima. Tvrdi da bi to značilo nepoštivanje suigrača, trenera i samoga sebe, jer bi mamurluk i neispavanost oslabili njegovu igru. Nedavno je, ipak, napravio izlet u manekenske vode, postavši zaštitno lice domaće modne marke Galileo. Odradio je četverosatno snimanje tijekom kojeg je promijenio čak pet odjevnih kombinacija. Bio je malo umoran jer je ispred fotoobjektiva stao nakon treninga, no naviknut na red, rad i disciplinu strpljivo je odradio i posao modela, uvidjevši da nije tako bezazlen. – U početku sam bio malo ukočen, jer ipak sam to radio prvi put, no s vremenom je grč nestao i fotografije su ispale odlično. Drago mi je da sam to napravio jer mi se kreacije sviđaju pa više neću morati razmišljati što da nosim u svečanim prigodama, a ovakve modne izlete podržavam i zato što se kroz njih popularizira određeni sport. Nogometaši su u tom smislu odmakli mnogo dalje od nas rukometaša – tvrdi Manuel Štrlek, koji i te kako pazi na svoj izgled. Kupovanje odjeće mu predstavlja užitak – najdraže trgovine su mu XYZ i Peek&Cloppenburg – a svaku kombinaciju “začini” parfemom Paco Rabanne Black XS.