U Americi se lijepo živi od nogometa

Dok su njegovi suigrači, vođeni Davidom Beckhamom, iz nogometnog kluba LA Galaxy bili na turneji u Novom Zelandu, 32-godišnji Ante Jažić, Kanađanin hrvatskog podrijetla, uživao je na odmoru u Hrvatskoj. Osam slobodnih dana omogućio mu je trener Bruce Arena, bivši izbornik reprezentacije SAD-a, a Ante Jažić iskoristio ih je da posjeti rodbinu u Zagrebu i prijatelje u Splitu. U Hrvatsku je stigao bez djevojke Annemarie Dillard, nasljednice poslovnog carstva Dillard’s, koja u obiteljskoj tvrtki – lancu robnih kuća – vodi nabavu sportske opreme.

Je li vam žao što ste propustili gostovanje u Novom Zelandu? – Ma kakvi. Otkako je David Beckham stigao u LA Galaxy, svako naše putovanje nalikuje putujućem cirkusu. Meni je sada bilo draže doći u Hrvatsku, prvi put nakon tri godine: u Zagrebu sam posjetio tetu, ujaka, baku i djeda, a u Splitu svog najboljeg prijatelja Franka Bogdana, koji ondje vodi svoju nogometnu školu. Baš me zanimalo kako radi, jer i ja nakon završetka profesionalne karijere imam slične planove. Želio bih postati trener ili osnovati vlastitu nogometnu akademiju.

Jesu li vaši planovi vezani uz rodnu Kanadu ili za SAD? – U mom rodnom gradu Halifaxu, na istočnoj obali Kanade, žive mi roditelji te brat i sestra, no ja bih želio ostati u Los Angelesu, gdje imam kuću na obali oceana.

Kad su vaši roditelji stigli u Kanadu? – Prije 35 godina, iz Imotskog, trbuhom za kruhom. To je tipična hrvatska priča. Moj otac radi u građevinskom biznisu, a majka je domaćica.

Jeste li vi jedini sportaš u obitelji? – Ne. Moj godinu dana mlađi brat Alen je nogometni trener u amaterskom klubu u Halifaxu, a inače je zaposlen u policiji. Osam godina mlađa sestra Tanja radi, pak, u banci.

Kako ste postali profesionalni nogometaš? – U Kanadi sam trenirao hokej, a nogomet sam igrao ljeti. Iako sam bio perspektivan hokejaš, na kraju sam se odlučio za nogomet i nisam požalio. Ključni trenutak bila je proba u Hrvatskom dragovoljcu, kad me odabrao tadašnji direktor Stjepan Spajić. Da nisam prošao, vratio bih se u Kanadu i nastavio studij ekonomije. Ovako sam iz Dragovoljca otišao u Hajduk, potom u bečki Rapid, pa u ruski klub Kuban iz Krasnodara, odakle sam, prije dvije i pol godine, stigao u LA Galaxy. Pokazalo se da je to bio moj najbolji potez u karijeri.

Zašto? – Život u malom ruskom gradu za mene je bio katastrofa, u Krasnodaru je sve bilo sivo i pusto. Kad je Franky Allop, bivši izbornik kanadske reprezentacije, postao trener LA Galaxyja, pozvao me i otad sam tamo.

Je li Beckhamov dolazak pridonio popularnosti nogometa u SAD-u? – Da, iako nogomet još nije ni približno popularan kao bejzbol, američki nogomet, košarka ili hokej. Uostalom, profesionalna liga u SAD-u postoji tek 13 godina. David Beckham dolazak u LA Galaxy shvaća kao svojevrsnu misiju s ciljem populariziranja nogometa. A rezultati su vidljivi: svaku našu utakmicu prati 30 tisuća gledatelja – iako smo sezonu završili na pretposljednjem mjestu.

Kako to objašnjavate? – Jako loše stojimo jer je David dugo bio ozlijeđen, a mnogi igrači zbog obveza u svojim reprezentacijama propuštaju utakmice američkog prvenstva. Srećom, ne možemo ispasti, jer niži rang natjecanja ne postoji.

Ponaša li se David Beckham u svlačionici i na terenu kao zvijezda? – Ne. On je iznimno skroman čovjek, bez posebnih prohtjeva, a u početku je bio vrlo povučen i šutljiv. Tek posljednjih mjeseci se opustio i zbližio s nekolicinom starijih igrača, među kojima sam i ja. Potpuno je posvećen svojoj obitelji, svaki slobodan trenutak provodi s djecom, a na treninzima i utakmicama imponira svojim zalaganjem. Pa čak i sad, kad će nakratko biti posuđen talijanskom Milanu, neće se odvajati od obitelji.

Je li vas ikad pozvao k sebi doma? – Ne, to u Americi nije običaj. Iako bih volio vidjeti gdje živi, baš me zanima što se to u Los Angelesu može kupiti za 23 milijuna dolara. Ali nas je zato nekoliko puta pozvao na večeru u restorane na Beverly Hillsu, a najviše se družimo na gostovanjima.

Kartate li na putovanjima? – David ne podnosi kocku pa za partiju pokera moram naći drugo društvo. Njegove najdraže teme za razgovor su nogomet i djeca.

Je li moguće da David Beckham nema specijalan tretman u klubu? – Da. On uvijek putuje s momčadi, a ne privatnim zrakoplovom, iako si to može priuštiti. Doduše, to je uvijek prvi razred, dok mi ostali putujemo u ekonomskoj klasi. Da je s nama, među ostalim putnicima, sigurno ne bi imao niti sekunde mira. Ne možete ni zamisliti kakvo je to ludilo kad se pojavimo u zračnoj luci.

Jesu li i prije Beckhamova dolaska zvijezde poput Toma Cruisea i Eve Longorije pratile vaše utakmice? – Ne. Za njih je magnet David Beckham, jer se i privatno druže. Kad je stigao u Los Angeles, glumci Will Smith i Tom Cruise su njemu i Victoriji Beckham priredili zabavu dobrodošlice: zakupili su muzej i pozvali holivudsku kremu. A uoči prijateljske utakmice protiv engleskog prvoligaša Chelsea lani je ispred stadiona bio rasprostrt crveni tepih.

Uživate li vi u toj medijskoj pažnji koja prati klub zbog Davida Beckhama? – Meni sav taj cirkus pomalo ide na živce jer sam ja tu jedino zbog nogometa. No, dobro je što sad s iskaznicom LA Galaxyja možemo ući u svaki klub u Hollywoodu i pozivaju nas na filmske premijere: zahvaljujući Davidu Beckhamu, svi znaju za naš klub i svi mi igrači imamo bolji tretman.

Kako ste upoznali svoju šest godina mlađu djevojku Annemarie Dillard? – Preklani, preko zajedničkog prijatelja. Iako je naša veza jako ozbiljna, još ne živimo zajedno jer je ona odgojena vrlo konzervativno. Dolazi iz Arkansasa, a južnjaci su takvi: nema zajedničkog života prije braka.

Planirate li svadbu? – Još ne razgovaramo o tome.

Na internetskim raspravama mnogo puta ste proglašeni jednim od najzgodnijih igrača američke lige: gode li vam ti komplimenti? – Lijepo je to čuti, ali što ja imam od toga? Svaku slobodnu večer provodim s Annemarie, a bez nje gotovo da ne izlazim. Osim toga, nikad me nisu zanimale afere za jednu noć.

Kakav je vaš stil života? – Vozim mercedes klase ML, vrijednost moje kuće je oko milijun dolara, a pametnim ulaganjima u nekretnine osigurao sam se, vjerujem, do kraja života. U slobodno vrijeme igram golf, odbojku na plaži, skijam, odmaram se na Havajima… Ne mogu se požaliti, život nogometaša u Americi je – lijep.

Kruno Petrinović