Aktivistica o kojoj je snimljena tv serija "Gospođa Amerika" s Cate Blanchett u glavnoj ulozi, sedmadesetih se usprotivila jednakim pravima muškaraca i žena, tvrdeći da se bori za kućanice i majke - iako se tri puta natjecala za kongres, a brigu o obitelji prepuštala drugima. Njezinu životnu priču donosi novi broj magazina Gloria.
Rođena u kolovozu 1924. u St. Louisu, Phyllis je bila starija od dvije kćeri u obitelji osiromašenoj u velikoj krizi koja je pogodila SAD i svijet 1930-ih. Kako je otac John, strojar, ostao bez posla na samom početku krize i nikad se više nije financijski oporavio, majka Odile, učiteljica s magisterijem, morala je raditi katkad i dva posla istodobno kako bi izdržavala obitelj.
Odile je često govorila kćeri kako bi voljela da ne mora odlaziti na posao šest dana u tjednu, nego da može biti kod kuće i posvetiti se djeci, kućanstvu i dobrotvornom radu. Radila je i Phyllis. Nakon završene privatne srednje škole, koju si je mogla priuštiti samo zato što je njezina majka ondje bila zaposlena kao knjižničarka, upisala se na Sveučilište Washington, a kako bi platila školarinu, odrađivala je noćne smjene u tvornici municije gdje je testirala proizvode ispaljujući hitce iz pištolja i, kako je poslije rekla, nije imala vremena za društveni život.
Diplomirala je s nepunih 20 godina, a zatim magistrirala političke znanosti na Radcliffeu, danas dijelu sveučilišta Harvard. Neko vrijeme svoje je stručno znanje primjenjivala u pravom životu, kad je uspješnom kampanjom mladog političara republikanca iz St. Louisa dovela do Kongresa, ali nakon toga radila je kao knjižničarka i asistentica u banci i povremeno pisala za pojedina glasila.
Vjenčali su se ujesen 1949. te se preselili u Alton u Illinoisu, gdje je Phyllis s 26 godina rodila prvo dijete te zatim još petero. Iako se redovito hvalila time kako se na tradicionalnom vjenčanju u katoličkoj crkvi kojoj su oboje pripadali nije zavjetovala da će supruga slušati, nego ga samo ljubiti i poštovati, Phyllis je u javnost radije projicirala sliku poslušne supruge koja je toliko posvećena obitelji da je svako dijete dojila do šestog mjeseca života i nije ih slala u vrtić ni malu školu sve do sedme godine.
Istina je pak da se u aktivni javni život bacila kad je najstarijem djetetu bilo samo 18 mjeseci; republikanci su 1952. tražili Schlaflyja da se kandidira za Kongres, a kako je on odbio, tad 27-godišnja Phyllis ponudila se da će se ona kandidirati umjesto njega. U kampanji se predstavila kao kućanica koja više od svega drži do morala i kršćanskih vrijednosti, a svojeg je protivnika demokrata napadala da "ne shvaća opasnosti koje prijete od komunizma". Iako je izbore izgubila, izjavila je kako joj je kampanja donijela dragocjeno iskustvo te joj pomogla da svlada urođenu sramežljivost i stekne govorničku vještinu.
Upozoravala je na opasnosti od komunističkih režima preko zaklade koju je osnovala s mužem, od 1962. vodila je 15-minutnu radioemisiju pod znakovitim nazivom "Probudi se, Amerika", a tijekom kampanje za predsjedničkog kandidata Barryja Goldwatera, u kojoj je aktivno sudjelovala, privukla je pozornost knjigom "Izbor, a ne jeka", populističkim traktatom punim teorija zavjere i netočnih podataka koji se prodao u 3,5 milijuna primjeraka.
"Ta 1964. godina bila mi je možda najproduktivnija u životu. Vodila sam Udrugu republikanki u Illinoisu, napisala sam knjigu "Izbor, a ne jeka" i objavila je u vlastitoj nakladi, sudjelovala sam na godišnjoj republikanskoj konvenciji, napisala još jednu knjigu, "Grobari", a to je već bio rujan; cijelo to vrijeme držala sam govore u kampanji Barryja Goldwatera, a u studenom sam rodila", izjavila je Phyllis za New York Times. Beba koja je tad došla na svijet bila je njezina najmlađa kći Anne, a prije nje rođeni su John, Bruce, Roger, Liza i Andrew.
Majka šestero djece djecu je nekada vodila i na političke skupove
Phyllis je imala dvorkinje, ali nikad guvernantu, naglašavala je, pomalo zaobilazeći činjenicu da joj je oko djece uvelike pomagala šogorica. "Nikad nisam ostajala izvan kuće preko noći. Odvezla bih se održati govor i vratila se. Katkad sam sa sobom vodila i dijete koje sam još dojila. Na skupovima bi se uvijek našao netko kome bi bilo draže pričuvati dijete ispred dvorane nego slušati duge govore", rekla je Phyllis.
Njezina djeca i danas pamte obiteljske večere koje su se posluživale točno u 18 sati, kad bi se oko svečano postavljenog stola svi okupili da živahno raspravljaju o događajima toga dana i uživaju u jelu, posebno u desertima za koje je Phyllis bila majstorica; specijalitet joj je bio souffle. Za jednom takvom večerom Phyllis je obavijestila muža da misli završiti pravo i, iako se Fred ispočetka kolebao, to je i učinila: 1978. diplomirala je na sveučilištu Washington kao 27. od 186 studenata, a nekoliko mjeseci poslije položila je i pravosudni ispit, skrivena ispod perike da je ne prepoznaju mediji. Čak i oni koji se nikako nisu slagali s njom morali su joj odati poštovanje.
Do kraja života bila je vjerna svojim stavovima
"Schlafly je izrazito slobodna žena. Kad nešto naumi, to i napravi, a to je za mene žensko oslobođenje", priznala je jednom Karen DeCrow, predsjednica Nacionalne organizacije za žene. Uvijek dotjerana, s besprijekornom frizurom i bisernom ogrlicom, Phyllis je do kraja života ostala vjerna svojim svjetonazorskim i političkim stavovima koje je promovirala s upravo nevjerojatnom energijom, u tisućama živih i radijskih nastupa, bezbrojnim kolumnama i više od 20 knjiga. Kad je Fred 1993. umro, preselila se u manju kuću i nastavila s radom, uvijek ističući kako je ponosna što se oduprla feminističkim idejama i uspjela zaustaviti amandman o jednakosti žena.
Zasluge za očito poboljšanje u životu žena krajem 20. stoljeća nije pripisivala ni feministicama ni sebi, nego inženjerima koji su proizveli perilice, jednokratne pelene, smrznutu hranu i ostala praktična pomagala. "Feminizam je promijenio način mišljenja i kod žena i kod muškaraca, ali problem je u tome što nije promijenio stavove beba", rekla je jednom Phyllis, koja je do zadnjega vjerovala kako su obitelj i djeca najveće ženino postignuće.
Ipak, smetalo ju je što joj prigovaraju da je htjela žene zaključati u kuću. "Jednostavno sam smatrala da nam nije potreban ustavni amandman da zaštiti ženska prava", rekla je Phyllis. I dok to možda zvuči donekle razborito, neke njezine izjave potpuno su šokantne, kao na primjer da "seksualno napastovanje na poslu ne postoji kao problem ako je žena čedna", ili da su satovi seksualnog obrazovanja "reklama za abortus".
Umrla je 2016. u dobi od 92 godine, ali prije toga stigla je podržati predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa. "On ima hrabrosti i energiju koja je potrebna da se dogode neke promjene. Već predugo slijedimo gubitnike. Sad napokon imamo čovjeka koji će nas dovesti do pobjede", rekla je Phyllis. Nekoliko mjeseci poslije Trump joj je na sprovodu održao govor u kojem je naglasio kako je pokret izgubio istinsku junakinju i rekao: "Bila je uz mene kad to baš nije bilo popularno i zahvalan sam joj na tome".
Čitajte i:
Ena Begović: Dva desetljeća bez glumačke dive koja se najviše od svega bojala baš vožnje
Novi miljenik Hollywooda: 'Bili smo tako siromašni da nam je mikrovalna pećnica bila nedostižan san'
Novi grad, novi krevet: Žene je volio jednako kako usnu harmoniku i gitaru, ali su ga skupo stajale
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....