Legendarni glazbenik i pjesnik, idol buntovne rock generacije, i u osamdesetoj godini nastavlja raditi nesmanjenim tempom: uskoro mu izlazi novi album ‘Rough and Rowdy Ways’, koji su kritičari već proglasili diskografskim postignućem godine.
Po mnogima najveći živući umjetnik na svijetu, Bob Dylan nedavno je proslavio 79. rođendan, a uskoro će, 19. lipnja, objaviti novi, dvostruki album “Rough and Rowdy Ways” - 39. u svojoj iznimnoj karijeri i prvi s novim skladbama nakon osam godina. Mnogi kritičari njegov su izlazak unaprijed proglasili diskografskim događajem godine. Bob Dylan, naime, nije samo jedan od najutjecajnijih rock glazbenika, nego i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2016. te Oscara za glazbu 2001. - uz pokojnog irskog dramatičara Georgea Bernarda Shawa jedina osoba koja se može pohvaliti s obje te prestižne nagrade.
Američki kantautor novi je album najavio prije dva mjeseca singlom "Murder Most Foul", 17-minutnom baladom o pogibiji američkog predsjednika Johna F. Kennedyja, a nakon toga je u eter pustio još dvije pjesme, “I Contain Multitudes” i “False Prophet”. Ako se “Rough and Rowdy Ways” probije na vrhove top-lista, u što malo tko sumnja, Bob Dylan će postati najstariji glazbenik u povijesti kojem je to uspjelo.
Najveći rock’n’roll umjetnik svih vremena
Ta titula uostalom već mu i pripada, jer mu je to pošlo za rukom kao 67-godišnjaku s albumom “Together Through Life” iz 2009. To je, dakako, samo jedna u nizu Dylanovih počasti i nagrada: uz ostalo, u izboru časopisa Rolling Stone proglašen je najvećim rock’n’roll umjetnikom svih vremena, a njegova pjesma “Like a Rolling Stone” 2010. izabrana je za najbolju na rock’n’roll top-listi od 500 pjesama. Pjesma koja opisuje život skitnice doživjela je stotine obrada, a uz ostale otpjevali su je i David Bowie, Johnny Winter, Cher, Green Day, The Rolling Stones...
Neuzaustavljiv i u ovim godinama
Dok njegovi vršnjaci svode račune o svojim životima i uživaju u mirovini uz unučad i praunučad, bard rock generacije i protestnog pokreta šezdesetih godina prošlog stoljeća nastavlja živjeti i stvarati nesmanjenim tempom, baš kao da je momak u najboljim godinama. Da svijet nije na dva mjeseca paralizirala pandemija koronavirusa, Dylan bi travanj proveo na japanskom dijelu svoje “turneje bez kraja” (Never Ending Tour), na kojoj je imao dogovorenih četrnaest koncerata.
Tu oproštajnu turneju započeo je 7. lipnja 1988. u dvorani Concord Pavillon u Kaliforniji, a na njoj je zasad posljednji koncert imao 8. prosinca 2019. u Washingtonu. Ukupno je za to vrijeme održao čak 3066 koncerata, a taj tempo nije mogao izdržati niti jedan od njegovih pratećih glazbenika - u 31 godinu kroz četveročlani bend prodefilirala su čak 22 glazbenika, svi odreda znatno mlađi od šefa parade.
Posljednju postavu čine basist Tony Garnier (63), koji Dylana prati od 1989., gitarist Charlie Sexton (51), svirajući s njim s prekidima već 13 godina, bubnjar George Receli, koji mu je vjeran 18 godina, te gudački virtuoz Donnie Herron (58), prateći ga od 2005.
Za razliku od mnogih drugih umjetnika kojima je virusna pandemija ugrozila egzistenciju, Bob Dylan za vlastitu ne mora brinuti jer zbog prekinute turneje neće osiromašiti. Njegovo bogatstvo procjenjuje se, naime, na više od dvjesto milijuna dolara, ali zato mu zasigurno nedostaje skitalački način života na koji je naviknuo i uloga putujućeg pjesnika pjevača, trubadura, hvalitelja žena i njihove ljepote, koji svaku noć prespava u drugom gradu i krevetu.
Strastveni ženskaroš
Slavni glazbenik, poznato je, na glasu je i kao strastveni ženskaroš, koji je u pojedinim razdobljima svog života istodobno održavao veze s čak pet različitih žena.
Premda iz dva braka ima šestero djece i jedanaestero unučadi, Bob Dylan samo je jednu kratku fazu proveo predano uz obitelj, suprugu i djecu, a veliku većinu vremena i energije posvetio je osvajanju ženskih srca i umjetnosti - uz glazbu intenzivno se bavi i likovnošću kao slikar i kipar, koji za svoje metalne skulpture reciklira pogonske dijelove raznih vozila i strojeva, pa mu kiparski atelier nalikuje na mehaničarsku radionicu.
Život je podredio stvaralaštvu, ali nipošto nije podilazio publici niti mu je bila želja svidjeti se svakome. Dapače, Dylan već desetljećima ne komunicira s publikom, ne daje intervjue, a izjave na kapaljku. Nije se pojavio ni na dodjeli Nobelove nagrade za književnost u Stockholmu 10. prosinca 2016., a nagradu je prvi put kratko komentirao tek dva tjedna nakon što je objavljeno da je njezin dobitnik.
Nobelova nagrada definitivno je potvrdila da je nekadašnja perjanica američkog kontrakulturnog pokreta postala dio kulturnog establišmenta. Prema obrazloženju švedske Akademije, nagradu je zaslužio jer je sa svojih petsto pjesama “stvorio novi poetski izraz unutar veličanstvene američke pjesničke tradicije”.
Tim potezom je sve iznenadio
To je veliko priznanje. Jedno je predstaviti se imenom i prezimenom, koje je možda svima poznato, a drugo je kad uz ime i prezime dodate i titulu nobelovca - izjavio je Dylan, koji je na dodjelu nagrade u Švedsku poslao izaslanicu, rokericu Patti Smith, koja je prema dobitnikovoj želji na pozornici otpjevala njegov hit “A Hard Rain’s A-Gonna Fall”.
Dylanov govor zahvale pročitala je, pak, Azita Raji, američka veleposlanica u skandinavskoj kraljevini, a Dylanu je nagrada uručena tek 1. travnja iduće godine, kad je stigao u Stockholm zbog dva koncerta u sklopu svoje turneje Never Ending.
Pritom mahnito inzistira na tajanstvenosti i anonimnosti te zaštiti svog privatnog života pa tako, primjerice, na turneji uopće ne komunicira s glazbenicima iz pratećeg sastava i ne vozi se s njima u istom vozilu. Stvari su otišle tako daleko da nitko, osim ljudi iz njegova najužeg kruga, sa sigurnošću ne može reći ni koja mu je adresa stanovanja otkako je prodao svoj posjed u Malibuu u Kaliforniji. Njegovi fanovi uvjereni su da većinu vremena provodi u nekom provincijskom motelu ili pak u škotskom dvorcu. No, to su sve ipak samo pretpostavke, a Dylan ih se i sam trudi progurati medijima i na društvenim mrežama. Jedino je izvjesno da povremeno boravi na svom ranču u rodnoj Minnesoti, državi iz koje se kao 19-godišnjak s usnom harmonikom i gitarom otisnuo u svijet.
Drugi su radili, dok je on slušao ploče
Pravim imenom Robert Allen Zimmerman, rođen je 24. svibnja 1941. u rudarskom gradu Duluthu, a odrastao je u stotinjak kilometara udaljenom Hibbingu, poznatom po najvećem otvorenom kopu željezne rudače na svijetu. Njegov otac Abe, podrijetlom ruski Židov, i majka Beatty, podrijetlom Židovka iz Litve, onamo su se preselili nakon što je Abe, po zanimanju trgovac, u odrasloj dobi obolio od poliomijelitisa (dječje paralize). Zbog posljedica bolesti otežano se kretao pa se s obitelji pridružio braći u Hibbingu. Oni su ondje vodili električarsku radionicu i osigurali mu novi posao.
U rudarskom Hibbingu teško se radilo i teško živjelo, a dječaci iz ratne generacije odreda su sanjali o tome da pobjegnu u velike gradove na istočnoj ili zapadnoj obali čim se za to pruži prilika. No, dok je većina njegovih vršnjaka vrijedno trenirala jer su željeli postati sportaši - košarkaši, igrači američkog nogometa ili baseballa - mali Bobby Zimmerman dane je provodio pobožno slušajući radio i ploče, doslovce sve koje su mu došle pod ruku.
Njihove je pjesme skidao na akustičnoj gitari i usnoj harmonici, a kao 14-godišnjak je osnovao prvi bend, s kojim je vježbao u očevoj garaži. Roditeljima nije smetala njihova buka, pa čak ni susjedima, jedino nisu smjeli vježbati u vrijeme kad je prva susjeda, inače mlada majka, stavljala svoju bebu na spavanje. U Hibbingu je imao tri benda - Jokers, Shadow Blasters i Golden Chords - a nastup zlatnih akorda ušao je u lokalnu legendu kad je na školskoj priredbi ravnatelj potjerao glazbenike s pozornice. I to zato što su Bobby, s kosom zalizanom u kokoticu, i njegova ekipa izvedbom “Rock and Roll Is Here to Stay”, hitom sastava Danny&the Juniors, zaludjeli učenike i izludjeli profesore u publici.
Od kuće je bježao čak pet puta
Kao vođa tinejdžerskog rock benda privlačio je, dakako, i ženske poglede. Premda nije bio ljepotan ni sportski tip, lokalnim ljepoticama bio je privlačan jer ih je intrigirao inteligencijom te kombinacijom potpune zainteresiranosti i posvećenosti dok im se udvarao te autističnom nepristupačnošću umjetničkog tipa zatvorenog u vlastite svjetove nakon što bi ih osvojio.
- Volio je fantazirati, ali bio je u pravu: kao spužva je upijao sve oko sebe i potom kao umjetnika sam sebe doslovce izmislio - izjavila je Echo Star Helstrom, njegova prva djevojka i školska ljepotica, jedna od rijetkih osoba s kojom je ostao u kontaktu i nakon što se preselio u New York. Na tom putovanju početkom 60-ih godina prošlog stoljeća promijenio je ime u Bob Dylan, a odabrao ga je prema velškom pjesniku Dylanu Thomasu koji je 1953. skončao svoj život u 39. godini u njujorškom hotelu Chelsea.
Premda je prema legendi od svoje četrnaeste do osamnaeste godine čak pet puta bježao od kuće, Dylan je zapravo otišao zbog studija u Minneapolisu. U zajednici budućih akademskih građana jedva je izdržao semestar jer je umjesto obavezne lektire radije čitao Kantova filozofska djela i knjige Jacka Kerouaca i Allena Ginsberga, predvodnika američke beat generacije, a od sjedenja na predavanjima zabavnije mu je bilo svirati po lokalnim kafićima, uglavnom pjesme Woodyja Guthrieja, jednog od svojih glazbenih idola.
To se nikad nije dogodilo
Uz roditeljski blagoslov uzeo je slobodnu godinu i otišao u New York, uz dogovor da se vrati kući ako se ne snađe u bijelom svijetu. To se nije dogodilo, jer Dylana nikad niti jedan put nije vodio natrag kući.
U New York je stigao početkom 1961. i odmah počeo nastupati po klubovima u Greenwich Villageu, dijelu Manhattana koji je tada bio središte američkog kontrakulturnog i hippie pokreta. Bilo je to vrijeme eksperimenata sa svim vrstama droga u svrhu oslobađanja svijesti te seksualne revolucije, borbenog pokreta za građanska prava, mirovnog aktivizma i civilnih marševa na institucije, a Dylan je odmah shvatio da želi biti glasnogovornik svega toga.
Priliku za snimanje debitantskog albuma, objavljenog u ožujku 1962., uglavnom s prepjevima tradicionalnih folk pjesama, dao mu je producent John Hammond Jr., poznat po tome što je otkrio mnoge zvijezde - od Billie Holiday do Brucea Springsteena - a nakon što je u svibnju 1963. objavio drugi album, “The Freewheelin’”, s autorskim pjesmama, njegov meteorski uspjeh više ništa nije moglo zaustaviti. Otvorna stvar “Blowin’ in the Wind” postala je generacijska himna.
Veza s američkom kraljicom folka
Na omotu albuma nalazila se njegova fotografija s djevojkom Suze Rotolo, 17-godišnjakinjom iz obitelji njujorških komunista anarhista. Zapazio ju je na nastupu u jednom klubu: “Suze je”, izjavio je u jednom dokumentarcu, “bila najerotičnije biće koje sam mogao zamisliti”. No, zaklinjati se na vjernost u doba slobodne ljubavi nije imalo smisla, pa je Dylan istodobno započeo vezu s kantautoricom Joan Baez, koju su tada nazivali kraljicom američkog folka, a jako mu se sviđala i njezina mlađa sestra Mimi. No, one nipošto nisu bile jedine s kojima je provodio noći.
Presudilo je to što Dylan svojoj dragoj odjednom više nije dopuštao da nastupa s njim na pozornici, jer je svu pažnju publike želio za sebe. Joan Baez je na njegovu ispriku čekala pune 44 godine, izrekavši je na svjetskoj premijeri dokumentarca o njoj, koji je sama realizirala, na filmskom festivalu u Torontu 2009., kad je Dylan iskreno progovorio o tome koliko mu je krivo zbog toga što je njihova veza okončana na taj način.
A onda se odlučio smiriti...
Nakon te, medijski jedne od najpopraćenijih veza 60-ih Dylan je odlučio smiriti se te se oženio manekenkom i Playboyevom zečicom Sarom Lownds - i posvojio njezinu kćer Mariju, iz braka s njujorškim modnim fotografom. Skupa su izdržali 12 godina, a razveli su se 1977., nakon što su dobili još četvero djece: sinove Jesseja Byrona, Samuela Isaaca Abrama i Jakoba Lukea te kćer Annu Leu. Maria je postala odvjetnica, Jesse je filmski redatelj i producent, Anna Lea je umjetnica, Samuel je fotograf, dok je Jakob glazbenik poput svog oca.
Obitelj je prvo živjela na imanju u Woodstocku, a kasnije u kalifornijskom gradiću Point Dunneu u vili s dvadeset soba.
Za njegov drugi brak, s pratećom pjevačicom Carolyn Dennis, koji je potrajao od 1986. do 1992., tako se doznalo tek 2001., kad je ona taj podatak objavila u biografskoj knjizi “Na cesti: Život Boba Dylana”. Tada je otkriveno i da imaju kćer Desiree Gabrielle, ali Carolyn Dennis nije imala nijednu njihovu zajedničku fotografiju da je ustupi izdavaču za objavu, što je objasnila činjenicom da nikad nisu živjeli skupa pod istim krovom. Nakon nje niti jedna druga partnerica nije govorila ništa o Bobu Dylanu pa se pretpostavlja kako su ih njegovi odvjetnici pozamašnim iznosima i potpisom na ugovor o povjerljivosti informacija uspjeli pridobiti da sve pojedinosti zadrže za sebe.
Uživio se u ulogu djeda
- U lik i djelo Boba Dylana uživljavam se samo kada je to potrebno zbog posla. Ostatak vremena sam onaj koji uistinu jesam - izjavio je u jednoj radijskoj emisiji i tako indirektno priznao kako je i sam čovjek od krvi i mesa, sa svim svojim prednostima i nedostacima, vrlinama i manama te apsurdima koji oblikuju osobni karakter. Jedan od najvećih je da Dylan bez obzira na bogatstvo koje je stekao, a uglavnom ga je velikodušno dijelio sa svojim bivšim suprugama i partnericama, odjeću kupuje na sniženju ili u trgovinama rabljenom odjećom te da se voli skitati odjeven poput beskućnika. Tako je, primjerice, zabilježen slučaj iz New Jerseyja 2009. kad je policija intervenirala jer ih je netko nazvao primijetivši skromno odjevenu osobu da se po jakoj kiši mota susjedstvom. Nakon što su ga legitimirali, policajci u ophodnji zaključili su da Bob Dylan zasigurno nije prijetnja i pustili ga da nastavi svojim putem.
A da osim u glazbi, umjetnosti, skitanju i ženama posebno uživa u još jednoj stvari - ulozi djeda - svjedoči naljepnica na stražnjem dijelu Dylanova kamioneta. Na njoj šarenim slovima jednostavno piše: “Najbolji djed na svijetu”.
Posjeti Hrvatskoj: Tri tjedna nakon svog 67. rođendana Bob Dylan prvi je put nastupio u Hrvatskoj. Tada je bio zvijezda Radar festivala, koji je 2008. održan na nogometnom stadionu u Varaždinu pred 15 tisuća gledatelja. Uz Dylana, koji je na svirku doputovao privatnim zrakoplovom i od organizatora zahtijevao da spriječe i novinare i obožavatelje da mu se približe, na festivalu su nastupili i Drago Mlinarec, Vlado Kreslin, Goran Bare te velška skupina Manic Street Preachers. Usprkos hladnom vremenu i povremenoj kiši, Dylan je publiku oduševio svojim osebujnim vokalom te majstorskom svirkom na klavijaturama i usnoj harmonici. Dvije godine kasnije ponovio je to na stadionu ŠRC Šalata u Zagrebu, a dvosatni koncert zaključio je hitovima ‘Like a Rolling Stone’, ‘Jolene’ i ‘All Along the Watchtower’.
Dylan u filmu: Dobitnik Oscara 2001. za najbolju originalnu pjesmu ‘Things Have Changed’ u komediji ‘Zlatni dečki’ redatelja Curtisa Hansona s Michaelom Douglasom, Tobeyjem Maguireom, Robertom Downeyjem Jr., Frances McDormand i Katie Holmes u glavnim ulogama može se pohvaliti impresivnom filmografijom. Njegova glazba korištena je u čak 817 filmova, dokumentaraca i TV emisija, a Bob Dylan odigrao je i 12 uloga, od kojih je najpoznatija ona epizodna u kultnom vesternu ‘Pat Garrett i Billy the Kid’ redatelja Sama Peckinpaha iz 1973. Režirao je i dva naslova: dokumentarac ‘Eat the Document’ o svojoj britanskoj turneji 1966. te dokumentarno-igrani film ‘Renaldo i Clara’ o turneji iz 1975., u kojem Dylana igra Ronnie Hawkins, dok je redatelj sebi i tadašnjoj supruzi Sari dodijelio naslovne uloge Renalda i Clare.
Čitajte i:
Žene mijenjao kao čarape, a ni sada kada se bliži stotoj ne odustaje od strasti
Životna priča legende! Obilježila ga je tragedija iz koje ga je izvukla žena kojoj je vjeran i danas
Feljton kraljice rocka: Borila se s bulimijom i anoreksijom, a poslije svake trudnoće i s depresijom
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....