Potresne priče Zagrepčana: 'Ukradeno proljeće' govori o onima koji su u 30 sekundi ostali bez doma

Zagrebački novinar Boris Orešić (43) s timom Hanza Medije snimio je dokumentarni film "Ukradeno proljeće" o posljedicama razornog potresa koji je 22. ožujka pogodio hrvatsku metropolu. Premijerno je film bio prikazan u sklopu izložbe "Zagreb - grad koji treba našu ljubav" na Europskom trgu, a dostupan je na na YouTube kanalu Jutarnjeg lista te ga možete pogledati u nastavku.

Za magazin Gloria Orešić je otkrio gdje se tog kobnog dana nalazio.

Po čemu pamtite snimanje dokumentarnog filma?
- Po velikom srcu i solidarnosti Zagrepčana te potresnim pričama ljudi koji su u trideset sekundi ostali bez doma. Intervjuirali smo 80-godišnju gospođu Maricu čija je lijepa kuća u Markuševcu razorena pa sada živi u garaži. Kao i gospođu Nadu, onkološku bolesnicu, koja je smještena u studentski dom pošto joj je uništen stan u središtu grada. Njezin je najveći strah da bi joj stres zbog gubitka doma mogao biti okidač za razvoj bolesti.

Gdje ste vi bili tog 22. ožujka u šest sati i 23 minute?
- Doma u krevetu. Živim na 15. katu nebodera u Novom Zagrebu i dobro me protreslo pa sam pokupio osnovne stvari i spustio se na obližnju livadu.

CROPIX

Poznati novinar posvetio se sugrađanima koji su ostali bez doma.

Što ste novo naučili o svojem gradu?
- U pamćenje su mi se zauvijek urezale riječi seizmologa Marijana Heraka da se najugodniji gradovi za život, poput Zagreba, nalaze na seizmički aktivnim područjima. Kada to već znamo, trebali bismo se potruditi graditi tako da idući potresi ne budu prijetnja sigurnosti i egzistenciji stanovnika.

Koji su vam najdraži dijelovi grada?
- Novi Zagreb, savski nasip, Medvednica i cijelo središte, posebno Radićeva ulica.



Čitajte i:

Pola godine tuge za djevojčicom stradalom u potresu: 'Svako malo pomislim na nju, najgore mi je navečer'

Nataša Janjić Medančić: 'Strašni su neizvjesnost i nemir koje osjetiš jer se ne možeš vratiti u svoj dom'

Kao da se još uvijek trese: Potresni prizori razrušene bazilike Srca Isusova tjeraju suze na oči