Zagrebačka ekonomistica Darija Gašparović, prva osoba s neizlječivom autoimunom bolešću koja je prehodala 830 kilometara dug hodočasnički put Camino, a sada se priprema i za triatlon, govori što joj je sve davalo snagu da ne klone duhom i da si stvori kvalitetan život.
"Multipla skleroza je moj saveznik, a ne neprijatelj. Da nije bilo nje, nikad se ne bih odvažila na pola stvari koje sam napravila u životu. Nikad ne bih prehodala Camino - hodočasnički put sv. Jakova dugačak 830 kilometara - i postala prva osoba s tom bolešću kojoj je to uspjelo. Ne bih se sa suprugom Damirom na medenom mjesecu popela na 3000 metara visoki vulkan Etnu ni ponovila Camino drugom rutom. Odustajanje za mene nije opcija", a MS nije kratica za multiplu sklerozu, nego akronim za moj životni moto koji glasi “možeš sve”. Pa i sudjelovati na triatlonu, kaže Zagrepčanka Darija Gašparović (41), koja s neizlječivom autoimunom bolešću živi od svoje osamnaeste, a trenutačno se priprema za half Ironman koji će se u svibnju iduće godine održati u Grazu.
Pripreme su počele prije mjesec dana, a u ovoj fazi svaki dan prehodam/pretrčim 10 do 20 kilometara i odvozim 40 kilometara biciklom.
Za triatlon tijekom kojeg će preplivati 1,9 kilometara, pretrčati 21,1 kilometar i odvoziti 90 kilometara biciklom ta se diplomirana ekonomistica i informatičarka priprema na jezeru Jarun uz pomoć dvojice kondicijskih trenera, Ivana Bakulića i Stipe Dajakovića. Osim njih, za pothvat života ohrabruje je i suprug Damir Gašparović (41), stručnjak za odnose s javnošću. Ako završi half Ironman, Darija će postati prva žena s multiplom sklerozom koja je svladala taj teški izazov.
Kondicijski treneri Ivan Bakulić i Stipe Dajaković pripremaju Dariju za half Ironman.
Kondicijski treneri Ivan Bakulić i Stipe Dajaković pripremaju Dariju za half Ironman.
"S treninzima plivanja počinjem na bazenu, a dio ću odraditi ovog ljeta na Pagu. Moj cilj je potaknuti ljude koji imaju multiplu sklerozu pogotovo one kojima je nedavno dijagnosticirana - da ne klonu duhom. Želim ih uvjeriti da mogu imati kvalitetan život u kojem će ostvariti snove unatoč bolesti. Još se dobro sjećam komentara jednog dečka, koji mi je nedugo nakon dijagnoze rekao: 'Ti si roba s greškom'. To me zaboljelo, pala sam u depresiju i godinama nikom osim najužem krugu ljudi nisam govorila o bolesti, a sada želim svima poručiti: nemojte imati predrasude, prihvatite nas, nismo drugačiji od vas. I mi imamo snove, samo se za njihovo ostvarenje moramo truditi mnogo više od zdravih ljudi", kaže Darija, koja je na ideju da sudjeluje na half Ironmanu došla prije četiri godine, slušajući inspirativnu životnu priču svog prijatelja, triatlonca Nenada Šimunka - prvog dijabetičara na svijetu koji je 2014. uspio završiti trostruki Ironman.
Do sedamnaeste godine bila sam oličenje zdravlja i rođena sportašica.
Prije godinu i pol Nenad joj je dao da pogleda španjolski film "Sto metara" - biografsku priču o atletičaru Ramonu Arroyu, prvom muškarcu s multiplom sklerozom koji je sudjelovao na Ironmanu. Darija ga je pogledala četiri puta i svaki put plakala kao kiša, a njezina ideja da se i sama okuša u tom pothvatu postala je još jača. Za ostvarenje sna bili su joj potrebni samo još treneri i sponzori. Potraga za sponzorima još traje, no nakon nedavnog dogovora s Ivanom Bakulićem i Stipom Dajakovićem spremna je za još jedno pomicanje granica.
A njih je, otkako je dobila dijagnozu, u njezinom životu bilo mnogo. "Deset godina trenirala sam plivanje u PK Mladost i osvojila brojne medalje. Trenirala sam tenis, klizanje, obožavala rolati i planinariti... A onda su u četvrtom razredu srednje škole počele čudne glavobolje i vrtoglavice. Liječnica kojoj sam se obratila optužila me da pokušavam 'markirati' s nastave. U to vrijeme išla sam u srednju geološku školu i sanjala o tome da postanem geologinja, da planinarim i istražujem stijene", govori Darija, kojoj su se još ozbiljniji problemi pojavili na prvoj godini studija geologije.
Sa suprugom Damirom se tijekom medenog mjeseca popela na vrh Etne
Sa suprugom Damirom se tijekom medenog mjeseca popela na vrh Etne
Hrabra si ti cura, uspjet ćeš u životu.
Jednog se dana, sjeća se, probudila sa zamagljenim vidom na lijevom oku, no mislila je da je riječ o upali pa se nije previše zabrinula. Kad je otišla na pregled, bila je uvjerena da će joj oftalmolog prepisati neku mast i da će za koji dan sve biti u redu. No, nije bilo ni približno tako: liječnik ju je odmah poslao na magnetsku rezonancu, koja je potvrdila njegovu sumnju u multiplu sklerozu. "Sjećam se dobro tog dana kad sam s nalazom magnetske rezonance išla k danas pokojnom dr. Anti Pentzu u bolnicu Sestara milosrdnica. Padala je kiša kao iz kabla, a nevrijeme je bilo tako jako da je u jednom trenutku u bolnici nestalo struje. Dr. Pentz je bio divan liječnik i vidjevši snimku, objasnio mi je o čemu je riječ, zagrlio me i rekao: "Hrabra si ti cura, uspjet ćeš u životu". Bezbroj puta u teškim situacijama sjetila sam se njegovih riječi", nastavlja Darija, kojoj su uslijedile tri iznimno teške godine. Umjesto da se zabavlja s prijateljima i studira, pola vremena provela je u bolnici, na liječenju kortikosteroidima, a drugu polovicu, zbog narušenog imuniteta, u strogoj karanteni kod kuće.
Dok su se moje prijateljice zabavljale i izlazile, ja sam u bolnici očajavala. Jednom sam, čak, pobjegla iz bolnice s prijateljicama u diskoklub Best.
Multipla joj je u te tri godine pokazala svoje najgore lice: iako joj se vid vratio nakon terapije, imala je vrtoglavice, četiri mjeseca je provela na štakama zbog drhtavice nogu, stalno se osjećala malaksalo... Smršavjela je 30 kilograma i izgledala kao kost i koža. Njena majka Verica, danas umirovljena računovotkinja, i otac Ivan, monter TV centrala, bili su zabrinuti, ali nisu znali kako pomoći kćeri. "Bila sam puna revolta i jako teško sam to podnosila. Osjećala sam se kao Pale sam na svijetu. Nisam to više mogla gledati, osjećala sam kao da mi je netko oteo život. Pogotovo nakon što sam nakon dvije godine morala odustati od studija geologije jer nisam bila u stanju fizički odraditi terensku praksu, koja je obavezna. Nakon toga sam bila potpuno izgubljena", iskrena je Darija.
Bilo je i kriznih trenutaka na hodočasničkom putu, a dvaput je zbog upale tetive završila u bolnici.
Bilo je i kriznih trenutaka na hodočasničkom putu, a dvaput je zbog upale tetive završila u bolnici.
Jedina svijetla točka bila je to što se nakon tri godine terapije bolest ipak povukla, a ona je na krhotinama starog života morala skupiti snagu za novi početak. Prvi pozitivan potez bio je upis na jednogodišnju informatičku edukaciju na Pučkom otvorenom učilištu. Čim ju je završila, zaposlila se kao informatička tehničarka i - izašla iz depresije. Otkrila je da je informatika njezina velika ljubav pa je brzo učila i tijekom godina napredovala do poslovne konzultantice u IT-u.
Počela sam šivati i torbice za bicikl, održavati radionice izrade kreativnih predmeta, osnovala udrugu kreativaca Fuzija...
Usput je upisala izvanredni studij na Ekonomskom fakultetu, diplomirala, a na poslu je upoznala supruga Damira. Bolest se povremeno javljala, ali nikada onom žestinom kao u mladosti. Sve se činilo savršeno, no posao joj je bio vrlo stresan, radila je više od 12 sati dnevno, što je bilo iscrpljujuće i dovelo do zasićenja. Zato je 2016. dala otkaz i odlučila jednu godinu posvetiti isključivo sebi.
Sa suprugomDamirom, koji je ohrabruje za pothvat života.
Sa suprugomDamirom, koji je ohrabruje za pothvat života.
"Te sam se godine udala, nabavila kujicu Ruby i oslobodila svoj alter ego - šegrticu. Od malih nogu sam voljela šarafiti, piliti i brusiti uz tatu, a posebno mi je zadovoljstvo udahnuti novi život starim odbačenim stvarima i spojiti nespojivo. Primjerice, od dijela drvene vješalice napraviti moderni držač za lampu, za sjenilo iskoristiti staru konzervu, a od ribeža napraviti držač za nakit. I pogledala film "Put", koji je prekrasna priča o Caminu - otkriva Darija, na koju je film ostavio tako dubok dojam da je i sama odlučila krenuti na hodočašće.
Novi cilj - završiti half Ironman
No, kad je svoju ideju otkrila suprugu, izbila je svađa jer je on bio silno zabrinut za njezino zdravlje. Bili su potrebni mjeseci da se Damir pomiri s tom idejom, a kako bi ga smirila, Darija je na put ponijela lijekove i detaljno proučila mrežu bolnica na ruti. Na put dugačak 830 kilometara i 44 dana krenula je 27. svibnja 2018., a dio novca je prikupila prodajući svoju kolekciju od čak 300 pari cipela, koje su, priznaje, njezina najveća ženska slabost.
Dio novca za Camino Darija je prikupila od prodaje svojih 300 pari cipela.
Dio novca za Camino Darija je prikupila od prodaje svojih 300 pari cipela.
"Camino je bio prekrasno iskustvo. Upoznala sam sjajne ljude, pobijedila svoje strahove, no ipak sam dva puta završila u bolnici: doduše, ne zbog multiple, nego zbog upale Ahilove tetive. Zadnja četiri kilometra sam zbog toga tri sata hodala plačući, ali nisam odustajala. Osjećaj totalne sreće i blaženstva koji me obuzeo na misi u katedrali u Santiago de Composteli - što je kraj puta - bio je neopisiv. Toliko divan da sam godinu poslije još jednom prehodala Camino, ali ovaj put ne francuskom, nego portugalskom rutom. No, sada je vrijeme za novi, još veći izazov", završiti half Ironman - istaknula je Darija Gašparović.
Čitajte i:
Hrabra majka iz Splita otvara školu: Dugo se borila za napredak teško bolesne kćeri - i uspjela!
Prijatelji su obitelj koju sami biramo: Možemo ih pronaći uvijek i svugdje, ali i lako izgubiti
Doživjela je tipični hrvatski scenarij, no unatoč svemu nije odustala od svog sna i nije požalila
Kad izgubimo najmilije: Koje su faze žalovanja - što je normalno, a kad nam je potrebna pomoć
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....