Idealan partner je samo predodžba! Je li istina da 'prava' ljubav ne postoji i da ljubav uvijek boli?

Od rođenja, ljubav nas čini onime tko jesmo i tko možemo postati, utječe na naše raspoloženje, a emocionalne veze (roditeljska ljubav, emocionalne partnerske veze i socijalni odnosi) određuju i utvrđuju naš identitet. Postoji li granica između zaljubljenosti i ljubavi? U koga se mi to zaljubljujemo, a koga volimo do kraja života? Možda odgovor leži u našem obrascu privrženosti koji ima središnju važnost u emocionalnom životu ljudi. Ono što je, vjeruje se, bitno za duševno zdravlje jest to da dijete već od najranije dobi osjeti toplu, blisku i trajnu vezu sa svojom majkom (ili zamjenom za biološku majku) u kojoj oboje nalaze zadovoljstvo i užitak. Ljubav u ranim godinama ima istu važnost za emocionalni razvoj, kao i pravilna prehrana za fizički razvoj.

To znači da su naši unutrašnji kriteriji oni koji određuju koje osobe nam se mogu svidjeti, koje možemo zavoljeti ili u koje se možemo zaljubiti. Idealan tip partnera je samo dio predodžbe o idealnoj ljubavi. Fizički izgled igra važnu ulogu, pogotovo kada je osoba mlađa. Neke osobine ličnosti su također bitne: nježnost, energičnost, dosljednost, iskrenost, inteligencija, toplina, socijalni status partnera poput zanimanja, statusa, položaja, materijalnog bogatstva i slično. Sveukupno gledajući, predodžba idealnog partnera je visoko individualizirana i osobna. Za neke je prava ljubav vraćanje u sretno 'ja' koje je postojalo u djetinjstvu, a za druge, koji su imali teško djetinjstvo, ostvarenje infantilne (dječje) fantazije o tome što će nadoknaditi kada odrastu. Predodžba o idealnom 'ja' nekada je veoma direktno povezana s predodžbom o idealnom partneru.

Slijedi priča...

Pigmalion je bio kipar. Vjerojatno najbolji od umjetnika koji su radili s kamenom u čitavu kraljevstvu. Jedne noći usne prelijepu ženu koja hoda uznosito i senzualno njegovom sobom. Pigmalion pomisli da je to Afrodita, boginja ljubavi i seksa, i da mu upravo ona šalje tu sliku i na taj ga način moli da iskleše u jednome mramornom bloku kip u čast njezina božanstva.

Idućega jutra Pigmalion otiđe u kamenolom i nađe, kao da ga čeka, veliki komad mramora koji se savršeno uklapa u ideju djela, ženu njegovih snova, u prirodnoj veličini, dok stoji, tek blago naklonjena na zid, i gleda ponosno svijet smrtnika.

Tijekom idućih mjeseci umjetnik se bavi time da ukloni iz kamena sve što je suvišno kako bi se pojavila savršena ljepota djela. Svaki dan neumorno radi, svaku noć sanja to lice, to tijelo, te ruke, te pokrete. Kip dobiva oblik, a s obzirom na to da Pigmalion spava u svojoj radionici, svako jutro prva osoba koju vidi je upravo ta žena u mramoru.

Pigmalion ne samo da može vidjeti u njemu završeno djelo, nego počinje zamišljati kakva bi bila ta žena da oživi. Svakim udarcem kipar se uvjerava u ono što već zna, jer je to zamišljao, o toj savršenoj ženi. Kako bi si pomogao da je opiše, daje joj ime. Zove se Galatea.

Detalji su sve jasniji razmjerno sve većoj umjetnikovoj opsjednutosti da završi djelo. Nije to želja da dovrši djelo, što bi mogao osjetiti svaki kipar, to je strast zaljubljenoga da vidi već jednom svoju voljenu.

Napokon dolazi taj dan. Samo je treba ispolirati i Galatea može biti predstavljena javnosti.

"Svijet će zanijemjeti pred tvojom ljepotom", kaže on mramoru.

Te noći budi ga lahor koji ulazi kroz prozor. Prelijepa žena stoji pred Galateom. Iz nje isijava snažan sjaj. To je Afrodita osobno. Sišla je do radionice vidjeti Pigmalionovo djelo u svoju čast.

"Čestitam, kiparu, ovo je remek djelo. Zadovoljna sam. Reci mi što želiš i ispunit ću ti želju", kaže boginja. Pigmalion ne oklijeva. Dobro zna što želi. Već tjednima razmišlja o tome. "Hvala, Afrodito. Moja je jedina želja da oživiš moj kip. Da dopustiš da postane žena od krvi i mesa, žena koja je onakva kakvom je zamišljam, koja osjeća i misli..."

Boginja razmišlja i napokon odlučuje da je kipar to zaslužio. "Dobro", kaže Afrodita i onda nestane iz sobe.

S veseljem koje se moglo mjeriti samo s njegovim divljenjem, Pigmalion vidi kako Galatea otvara ogromne oči i kako se koža mijenja od hladne boje mramora do mlake i ružičaste boje ljudske kože. Umjetnik se približava i pruža ruku ženi kako bi sišla s postolja.

Krećući se kao princeza, Galatea prihvaća Pigmalionovu ruku i silazi hodajući otmjeno prema prozoru.

"Galateo", kaže Pigmalion, "ti si moje djelo. Izvana i iznutra ti si onakva kakvom sam te zamišljao i kakvu sam te priželjkivao. Ovo je najsretniji trenutak u životu bilo kojeg smrtnika. Žena koju si sanjao stoji pred tobom. Udaj se za mene, lijepa Galateo".

Prelijepa žena okreće glavu i pogleda ga na trenutak preko ramena. Onda ponovno gleda grad i kaže glasom kakvim je Pigmalion zamišljao da će govoriti ono što nikad nije ni pomislio: "Ti savršeno dobro znaš kako razmišljam i kakva sam. Stvarno misliš da bi se netko poput mene mogao zadovoljiti nekime poput tebe?"

Preuzeto iz knjige: Jorge Bucay "Računaj na mene "

Andreja Borovečki, spec. psihijatar, obiteljski, partnerski i bračni psihoterapeut i Anita Alegić Karin, prof. psihologije, klinički psiholog.

Riječi stručnjaka: 'Prava' ljubav je individualni doživljaj svakog pojedinca

Zaljubljenost je praćena strašću, dok je ljubav dugotrajan osjećaj s objektivnom percepcijom stvarnosti koja nas okružuje. Zaljubljenost je kratkotrajna i burna, prožeta osjećajem zaluđenosti drugom osobom i doživljajem odnosa između dvoje ljudi. Partnera tada ne vidimo objektivno, ne primjećujemo njegove nedostatke, idealiziramo ga. U trenutku kada osjećaj zanosa prođe i suočimo se s različitošću između nas i partnera, a i dalje smo privrženi osjećaju bliskosti s njim, tada nastupa ljubav-ravnoteža u osjećajima i potrebama koje dijelimo s drugom osobom.

Je li istina da stvarno ne postoji "prava" ljubav i da ljubav uvijek boli? "Prava" ljubav je individualni doživljaj svakog pojedinca, a čini je niz malih stvari koje činimo za voljenu osobu iz dana u dan. Odnos osoba koje zajedno sazrijevaju, sazrijeva zajedno s njima, zajedno se mijenjaju, prihvaćaju promjene i trude se biti što bolji jedno drugome, vjeruju jedno drugom i najbolji su prijatelji. Ono što u ljubavi boli je gubitak voljenog partnera, bio on prekidom veze ili smrću osobe. Ali osjećaj ljubavi ostaje u našim srcima i mislima zauvijek.

"I uvijek ću te voljeti!", reče Mali princ ."Ne", reče ruža. "Jednog dana ću uvenuti i onda će prestati da mi se dive." "Baš čudno", reče Mali princ, "da si moja ruža, ja bih te volio i tada". (Antoine de Saint-Exupéry)

A kako izgleda odnos koji prolazi od faze zaljubljenosti do stvaranja zajedničkog života, stvaranja obitelji, ispunjenja roditeljstva i suočavanja s gubicima prikazano je u filmu "Marley and Me" iz 2008. godine... iako će vam se možda činiti da je to samo priča o životu sa psom.

Telefonske linije za psihološku pomoć građanima

Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" uveo je osam telefonskih linija na kojima građani mogu dobiti psihološku pomoć.

Stručne savjete o tome kako se nositi s ovom situacijom te kako smanjiti razinu tjeskobe svakodnevno će pružati psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti od osam do 22 sata.

Čitajte i ove priče naših stručnjaka:

Stvarnost nije uvijek ista: Je li doista samo najbolje dovoljno dobro ili imamo problem!?

Treba to moći: Opterećeni smo štiteći i brinući o drugima, a što je s nama!?

Strah i stigma: problemi koji nas vode do zaključka kako bi 'najbolje bilo da nas nema', a nije tako

I ovo će proći: 'Ništa vas ne sprječava da Uskrs proslavite na najbolji mogući način'