Poliradikuloneuropatija - bolest čiji je sam naziv teško izgovoriti. Puno je, pak, teže s njom živjeti - no, unatoč tome, studentica Kristina Ivanuš u životu je postigla zaista puno. Štoviše, nije to bila jedina teškoća s kojom se ova djevojka nosila tijekom djetinjstva i tinejdžerskih dana.
Podvodni model, studentica marketinga i komunikacije, a uskoro i instruktorica ronjenja - sve je to Kristina Ivanuš (21), koja je od 200 nominiranih diljem svijeta ušla među osam finalista za osvajanje nagrade Hermann Gmeiner, nazvanu prema prvom osnivaču SOS Dječjeg sela u svijetu. Dodjeljuje se osobi odrasloj u SOS Dječjem selu koja je, unatoč životnim teškoćama, postala uzornom i izvanrednom na društvenom, kulturnom, sportskom ili profesionalnom polju.
Da bi naša djevojka osvojila tu prestižnu nagradu, možete pomoći i vi - i to glasanjem ovdje.
Kristina je posebna po tome što je uz pomoć sporta, snažne volje i upornosti preboljela poliradikuloneuropatiju, bolest perifernih živaca, zbog koje je kao djevojčica otežano hodala. U SOS Dječjem selu Lekenik bila je od četvrte do petnaeste godine, potom u SOS Zajednici mladih Velika Gorica, gdje je ostala do završetka srednje ekonomske škole, a danas živi u Studentskom domu Stjepan Radić. Odlazak iz Kraljevca na Sutli, gdje joj živi majka Željena s kojom je u bliskom kontaktu, dobro pamti.
S pet godina starijom sestrom Anamarijom živjela je u obitelji sa šestero djece i SOS-mamom, a dane je provodila svirajući violinu, vozeći bicikl, penjući se po drveću... Sa šest godina igru su, nakon šokantne dijagnoze, zamijenili posjeti bolnicama.
- Padala sam jer do mozga mi ne bi došla informacija da treba zakoračiti, borila sam se s trncima u tijelu, a zbog bolesti sam krenula u školu nešto kasnije. Nisam osjećala jake bolove pa mi je, umjesto lijekova, preporučena terapija plivanja u moru. Bolest mi je poslužila kao motivacija da se počnem baviti sportom, čiji je učinak na moje zdravlje bio toliko dobar da se u osamnaestoj godini povukla - govori Kristina, bivša odbojkašica i nogometašica, koja sada trenira tajlandski boks, a već četiri godine i ronjenje.
Tu joj je ljubav usadio instruktor Damir Zurub, koji ju je u klub Roniti se mora pozvao u sklopu projekta Plavo ronilačko srce. Kristina do danas ima 89 zarona i cilj joj je postati instruktorica ronjenja, a vrlo je uspješan model za podvodnu fotografiju.
Na natjecanjima, gdje su me fotografirali moj instruktor, ali i Ivana Nobilo te Srđan Vrančić, osvajala sam prva, druga i treća mjesta - ističe Kristina koja je ronila i na Pelješcu, u sklopu akcije #ThinkGreen, te s četrdesetak ronioca izvadila čak pet tona smeća. Ova buduća marketinška stručnjakinja, čiji je najveći san osnovati veliku i sretnu obitelj, rezultate nagrade će 23. srpnja, dokad traje glasanje, dočekati s dečkom Lukom, studentom strojarstva. I to u Svetom Filipu i Jakovu, gdje ljetuju već četiri godine.
Čitajte i:
Hrabra majka iz Splita otvara školu: Dugo se borila za napredak teško bolesne kćeri - i uspjela!
Prijatelji su obitelj koju sami biramo: Možemo ih pronaći uvijek i svugdje, ali i lako izgubiti
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....