Razotkrivanje

Robert Bošković otkriva bez čega ne bi mogao zamisliti život: 'Jedna je Đurđa, druga Esmeralda'

Uoči premijere svoje opere koja će biti prikazana na Peristilu u Splitu, dubrovački glumac i redatelj otkrio je kako je zašao u redateljske vode, tko mu je uzor i 'joker zovi' te bez čega ne može zamisliti život.

Uoči premijere svoje opere koja će biti prikazana na Peristilu u Splitu, dubrovački glumac i redatelj otkrio je kako je zašao u redateljske vode, tko mu je uzor i 'joker zovi' te bez čega ne može zamisliti život.

Glumac i redatelj Robert Bošković,rođen prije 43 godine u Dubrovniku, koji je dvadesetu obljetnicu karijere obilježio režijom Verdijeve opere ‘Lombardijci’ na Splitskom ljetu, otkriva kako se rješava stresa, zašto nikada ne bi kupio motor te tko su Đurđa i Esmeralda - bez kojih ne može zamisliti život.

Kakav je osjećaj postaviti, a potom i gledati svoju izvedbu opere na kultnom Peristilu?

Fantastičan. Ni kao glumac nisam doživio da projekt koji stvaram pet mjeseci ima premijeru na takvoj pozornici kao što je Peristil.

Kako se dogodio preobražaj iz glumca u redatelja opereta, opera i mjuzikala?

Prije sedam godina na Dubrovačkim ljetnim igrama sasvim slučajno postao sam asistent redatelju Krešimiru Dolenčiću na Mozartovoj operi “Cosi fan tutte”. Nakon te uspješne suradnje počele su stizati ponude za režiranje jedna za drugom.

Od koga ste najviše naučili o tajnama redateljskog zanata?

Ponajviše mi je pomoglo glumačko iskustvo, koje sam stjecao uz velikane hrvatskog glumišta, a redateljski uzor mi je Krešimir Dolenčić. Kada mi negdje zapne, uvijek njega nazovem.

Na koju ste svoju režiju posebno ponosni?

Uvijek mi je, naravno, najvažnija ona na kojoj trenutačno radim, ali bih ipak izdvojio operetu “Vesela udovica”, koju sam prošle jeseni radio za beogradsko kazalište Madlenianum. Imao sam divan ansambl, sjajne pjevače i veliku potporu direktora Andreje Rackova.

A na glumačku ulogu?

U sjećanje mi se urezao moj prvi veliki profesionalni zadatak. Kao student druge godine Akademije dramske umjetnosti producirao sam te glumio glavnu ulogu u predstavi “Mjesec nad slanim vodama” u Kazalištu Marina Držića u mom Dubrovniku.

Po čemu pamtite djetinjstvo u rodnom gradu?

Po mojoj ulici Nikole Božidarevića, koja je bila prepuna umjetnika, obitelji Martinović, Šehović, Masle, Dražinić…. Cijeli je Grad nama klincima bio veliko igralište, vaterpolske utakmice Juga nisu se propuštale, predstave u kazalištu Marina Držića…

Kad ste prvi put glumili na Dubrovačkim ljetnim igrama?

Kao sedmogodišnjak nastupio sam u predstavi “Mirisi, zlato i tamjan” redatelja Marina Carića.

Koji vam je omiljeni lokalni specijalitet?

Riba na sve načine i dubrovačka pašticada.

Jeste li igrali vaterpolo?

Pa kakav bih ja to bio mali iz Grada da nisam. Na žalost, zbog ozljede sam prestao pa je ostalo “samo” kazalište.

A kakav ste ribič?

Ribanje obožavam jer me smiruje i pročisti mi misli.

Kakvu glazbu slušate?

Svu. Ne volim jedino narodnjake, odnosno turbofolk.

Na što vam nije žao potrošiti novac?

Na sve gadgete za mobitel, auto, kompjutor, telefon ili stan. Naravno, i na kazališne predstave i knjige.

A za što ne biste dali ni lipe?

Nikada ne bih kupio motor i ne bih dao ni lipe za plaćanje računa, no to nije izvedivo.

Što smatrate izumom stoljeća?

Perilicu za suđe i rublje. Moje imaju i imena, jedna je Đurđa, a druga Esmeralda.

Kako se rješavate stresa?

Samoćom, treningom, ribanjem, boravkom na moru…

Koja vam je omiljena narodna mudrost?

Sve što možeš napraviti danas, nemoj ostaviti za sutra i nikada nemoj drugome činiti ono što ne bi volio da tebi čine.

Da se možete reinkarnirati u životinju, koja bi to bila?

Ljenjivac. Samo spavaš i uživaš, a svi ti se dive kako si sladak i kako možeš na grani spavati.

Aktualno pitanje: Što biste savjetovali Vladi - kako pomoći slobodnim umjetnicima koji su zbog pandemije ostali bez prihoda i na rubu su egzistencije?

Samo neka se stave u našu poziciju. Nemaš prihoda, trudiš se sto puta više da se dokažeš, a ništa ti ne jamči sigurnost za sljedeći projekt… Kazalište i sport izdržali su do opće karantene, a sada su na koljenima. Kultura je, uostalom, stup svakog društva, njegov identitet, kao i odličan turistički i izvozni proizvod. Primjerice, ova splitska izvedba ‘Lombardijaca’ prva je operna premijera nakon karantene u cijeloj Europi i šire.

Pročitajte i:

Zagrebački pijanist otkriva u čemu najviše uživa sa suprugom i što mu je posebna strast u životu

Jadranka Đokić je dobila posao iz snova! Ima posebnu ulogu na 26. Sarajevo Film Festivalu

Natali Dizdar okrenula novu stranicu i progovorila o budućnosti: 'Nadam se da je najgore prošlo'

Vedran Mlikota o svojoj velikoj ljubavi: 'To su prizori koje nikada ne zaboravljaš'

Linker
05. studeni 2024 14:33