Treba to moći: Opterećeni smo štiteći i brinući o drugima, a što je s nama!?

Teško je prilagoditi se osjećaju da možda više nismo potrebni svojoj djeci, kao i gubicima koje donosi život u starijoj dobi. Teško je iz uloge nositelja odgovornosti i zaštitnika naći se u ulozi štićenika. Stoga, u ovo vrijeme kada smo svi zaokupljeni potrebom da zaštitimo svoje najosjetljivije, ne zaboravimo zaštititi i sebe.

Piše

Gloria.hr

Objavljeno 24. travanj 2020. 22:00

Teško je prilagoditi se osjećaju da možda više nismo potrebni svojoj djeci, kao i gubicima koje donosi život u starijoj dobi. Teško je iz uloge nositelja odgovornosti i zaštitnika naći se u ulozi štićenika. Stoga, u ovo vrijeme kada smo svi zaokupljeni potrebom da zaštitimo svoje najosjetljivije, ne zaboravimo zaštititi i sebe.

Tijekom nove situacije u kojoj smo se našli mnogima najviše nedostaju bliski odnosi i omiljene aktivnosti poput odlaska na kavu s prijateljima, druženja s najužim članovima obitelji i posjećivanja predaka. Zatvoreni među četiri zida preispitujemo svoje misli, osjećaje, potrebe i nagone u kontekstu odnosa i društvenog okruženja, a koji su nam usađeni kao temelj kroz rana emocionalna iskustva u odnosu s roditeljima ili primarnim skrbnicima. Najčešće smo zahvalni što su nam, uz korijene, dali i krila da postanemo osobe kakve smo danas, a ponekad svoje neuspjehe pripisujemo upravo njihovom utjecaju.

Slijedi priča...

Bila jednom jedna pastirska obitelj. Sve su ovce držali zajedno u istom toru. Hranili su ih, brinuli za njih, izvodili ih na pašnjak. Ovce su povremeno pokušavale pobjeći. Tada bi došao najstariji pastir i rekao im:

"Vi bezumne i umišljene ovce, ne znate da je tamo vani livada puna opasnosti. Samo ovdje imate vodu, hranu i, što je najvažnije, zaštitu od vukova."

To bi uglavnom bilo dovoljno da se obuzda "slobodoumni duh" njihovih ovaca.

Jednog se dana ojanjilo janje drugačije od svih. Mogli bismo reći da je to bila crna ovca. Bilo je buntovno i poticalo je druge ovce da trče u slobodu livade. Imala je buntovnički duh i poticala svoje drugove da pobjegnu prema slobodi livade. Stari je pastir morao sve češće navraćati kako bi podsjetio ovce na opasnosti koje vani vrebaju. No ovce su svejedno bile nemirne i svaki put kada bi ih izvodili iz tora, bilo je sve teže okupiti ih nazad.

Sve dok ih jedne noći crna ovca nije nagovorila na bijeg.

Pastiri nisu ništa primijetili sve do jutra. Svi zajedno odoše do starješine.

"Otišle su, otišle su!"

"Jadnice..."

"A kad budu gladne?"

"A žedne?"

"A vuk?"

"Što će s njima biti bez nas?"

Starac se nakašlje, povuče dim iz lule i reče: "Istina, što će s njima biti bez nas? I što je još gore...

"...Što će s nama biti bez njih?"

Preuzeto iz knjige Jorge i Demian Bucay - O roditeljima i djeci

Za vas i ovog puta pišu...

Andreja Borovečki, spec. psihijatar, obiteljski, partnerski i bračni psihoterapeut i Anita Alegić Karin, prof. psihologije, klinički psiholog.

O roditeljima i djeci...

Odnos djeteta s roditeljima tijekom odrastanja, a i u odrasloj dobi, možda bi najbolje opisao citat Williama E. Blatza: "Ljubav bez sentimenta, autoritet bez okrutnosti, disciplina bez agresivnosti, humor bez ismijavanja, žrtva bez obaveza, prijateljstvo bez posesivnosti."

Napuštanje roditeljskog gnijezda jedna je od najstresnijih životnih prekretnica, kako sada već za odraslu djecu, tako i za roditelje kojima se mijenja fokus dosadašnjeg smisla u životu.

Mladi, odrasli ljudi se privikavaju na samostalnost i postizanje uspješnih realizacija svojih životnih snova, dok se "stari" roditelji okreću svom životnom partneru i realizaciji možda neostvarenih potreba i želja. Teško je prilagoditi se osjećaju da možda više nisu potrebni svojoj djeci, kao i gubicima koje donosi život u starijoj dobi. Teško je iz uloge nositelja odgovornosti i zaštitnika naći se u ulozi štićenika. Stoga, u ovo vrijeme kada smo svi zaokupljeni potrebom da zaštitimo svoje najosjetljivije, ne zaboravimo zaštititi i sebe odgovornim ponašanjem i pridržavanjem mjera izolacije. Budimo tu za svoje starije, kao što su oni bili tu za nas tijekom odrastanja. Oslonac, korektor za eventualne pogreške, rame za iskrcati svoje strahove, empatičan slušatelj. Jer kako je napisao Bucay:

"Napokon, uz priličan trud obiju strana, odnos oca ili majke s odraslim sinom ili kćeri, nije odnos ravnopravnih, ali je odnos koji počiva na izmirenim računima. Ništa ti ne dugujem, stoga je sve što za tebe činim plod moje ljubavi. Ništa mi ne duguješ, stoga je sve što činiš za mene isto tako, za divno čudo, plod tvoje ljubavi."

Ako nas ponekad naljute, razočaraju ili nasmiju do suza, sjetimo se da smo i mi bili takvi nekada davno. A možda najbolje evocirate uspomene pogledavši sa "svojim starcima" film "Dad" ("Važno je biti otac") iz 1989. godine.

I u idućem razgovoru koji ćete voditi s njima (možda samo u svojim mislima jer sada žive u vašim sjećanjima) recite im "Majal", što je havajski izraz za "zahvaljujem na onome što si učinio za mene", a čije značenje kada se uzvrati istim pozdravom dobiva smisao: "Hvala ti što si mi pomogao. Hvala ti što si mi dopustio da ti pomognem".

Telefonske linije za psihološku pomoć građanima

Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" uveo je osam telefonskih linija na kojima građani mogu dobiti psihološku pomoć.

Stručne savjete o tome kako se nositi sa ovom situacijom te kako smanjiti razinu tjeskobe svakodnevno će pružati psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti od osam do 22 sata.