Kečo, kako prijatelji zovu HRVOJA KEČKEŠA u filmu ‘Mali’, više nije buco - nakon četiri godine predanog vježbanja i deset godina apstinencije od alkohola zagrebački glumac lakši je za 10 kilograma i ponosan na svoje lijepo oblikovane bicepse i tricepse
Zagrebačkom glumcu Hrvoju Kečkešu (43) dnevni je raspored toliko dinamičan da bi se moglo pomisliti kako nastupajući u komedijama “Raspad sistema” i “Ja od jutra nisam stao” u kazalištu Kerempuh - govori o svojem životu. Liježe oko ponoći, budi se u zoru jer na Narodnom radiju od šest do devet vodi emisiju Jutarnji klub, a uz to je i tata jednoipolgodišnje kćerkice Miše, kojoj posvećuje slobodno vrijeme. No, Hrvoje, poznat i po ulozi u kriminalističkom filmu “Mali”, koji je sredinom veljače stigao u kina, u tom hektičnom ritmu nalazi vremena i za fizičku aktivnost: jednom tjedno je na nogometu s ekipom iz novozagrebačkih kvartova Središće i Zapruđe, gdje je odrastao, a tri do četiri puta tjedno vježba u teretani. I tako već gotovo četiri godine, zbog čega Kečo - kako ga zovu prijatelji - više nije “buco”.
Punašna zvijezda filmova “Ispod crte” i “Pjevajte nešto ljubavno” te TV serija “Bitange i princeze” i “Stipe u gostima” sada je vitak, naglašenih bicepsa i tricepsa i u odličnoj je formi.
- Treniranje je postupno ulazilo u moj život. Rekreativno sam igrao nogomet, pa sam krenuo s trčanjem, a onda sam kupio utege i vježbao doma skoro svaki dan. Ali uz Mišu mi je to postalo malo nezgodno: nit’ sam ja njoj dao mira, nit’ ona meni, pa sam se preselio u teretanu - govori Hrvoje i dodaje da trenira navečer, nerijetko i poslije deset sati, svaki put radeći na drugoj mišićnoj skupini. Koristi i sprave i utege, bez pomoći trenera, a neke savjete mu je dao deset godina mlađi brat Alan Kečkeš, savjetnik Zelene stranke u Europskom parlamentu, koji je imao više iskustva s teretanom nego on.
Glumac kaže da mu nije cilj izgledati poput Apolona, već se ispuhati i “odmoriti glavu”, pa nije toliko restriktivan kad je riječ o prehrani. Jest da češće jede piletinu s povrćem i da umjesto cijele čokolade sada “smaže” samo jedan red, ali bez problema će si priuštiti i ćevape kad ih se zaželi.
- Neka me stručnjaci isprave, ali ja mislim da je u vježbanju najvažniji kontinuitet. Netko se “ubije” od dizanja utega i napora, a onda dva tjedna ili mjesec dana ne radi ništa. Zato ja nisam ni na kakvoj dijeti, nego se trudim potrošiti više kalorija nego što ih unesem - objašnjava glumac koji sada ima oko 78 kilograma, a prije ih je imao možda desetak više. Nikad, dakle, nije imao problema sa suvišnim kilogramima, već su bili “pogrešno” raspoređeni. Osim toga, Hrvoje već skoro deset godina nije okusio ni kap alkohola, zbog kojeg je u travnju 2009. završio na odvikavanju u zagrebačkoj psihijatrijskoj klinici Vrapče. Najveći oslonac bila mu je četiri godine mlađa supruga Vedrana, bivša vizažistica, a sada domaćica, s kojom će sredinom svibnja proslaviti petnaestu godišnjicu braka.
- Shvatio sam da moram prestati nanositi bol sebi i najbližima te sam nakon niza godina i nekoliko pokušaja čvrsto odlučio da ću se ostaviti tog poroka. A ako je čovjek ustrajan, i ako se sve posloži, to postane najlakša stvar na svijetu. Kad sam ušao u apstinenciju, u kojoj sam i danas, shvatio sam da se ne mogu i ne želim izolirati, promijeniti društvo ili, nadajbože, posao. Nisam htio živjeti pod staklenim zvonom i strahovati hoće li vrag negdje iskočiti. Uspio sam postati imun pa sada niti ne primjećujem kad netko konzumira alkohol. Vatreni sam navijač Dinama i naše nogometne reprezentacije, ali ja na tribinama umjesto piva pijem colu zero - kaže glumac kojemu je nogomet jedna od važnijih stvari u životu.
Ovog je ljeta bio i na Svjetskom prvenstvu u Moskvi na polufinalnoj utakmici između Hrvatske i Engleske, baš kao i 1996. na Europskom prvenstvu u Engleskoj, gdje je naša reprezentacija debitirala. Zbog toga je propustio prijamni na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, na koju se upisao iz četvrtog pokušaja.
- Bio sam i na Europskom prvenstvu u Portugalu 2004. i također gledao utakmicu između Hrvatske i Engleske. Pratila me supruga jer smo bili na dvotjednom medenom mjesecu u Lisabonu. Pogledali smo jednu utakmicu, a ostatak vremena uživali u ljepotama grada - prisjeća se Hrvoje, koji se nada da će na neku utakmicu otići s kćerkicom kad poraste. Podržat će je u svemu što poželi raditi u životu, pa i ako odluči biti glumica.
- Svi govore da roditeljstvo mijenja život, ali ja to tako ne doživljavam - kaže Hrvoje Kečkeš. - Relativno kasno sam postao tata pa osjećam da sam na to bio spreman. Ne mislim da sam se zbog toga morao ičega odreći, upravo suprotno, kći je moje najveće blago. Svaki slobodni trenutak provodim s obitelji, a sretan sam i što Miša i ja imamo sličan bioritam. Oboje, naime, volimo odspavati nakon ručka, a taj san mi je sad kad ustajem u pet - najslađi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....