Prije dvije godine slijedila je svoje srce i preselila u daleki San Francisco: Petra Nižetić (37) tamo se udala za svojeg odabranika, Sinjanina Franu Mastelića (36), ali vjenčanje je morala ponoviti i u rodnom Splitu kako bi uz njih mogli biti njihova obitelj i najbliži prijatelji. O neobičnoj vjenčanici raspravljalo se danima dok je Petra sa suprugom uživala na Visu - otoku koji ih je prije tri godine spojio - i željela da dani teku sporije kako povratak u SAD ne bi stigao tako brzo.
Na medenom mjesecu koji su proveli na Visu obilježili su treću godišnjicu otkako su se upoznali: bivši košarkaš Frano Mastelić, koji u San Franciscu već nekoliko godina vodi građevinsku firmu, okrenuo je Petri život naglavačke. Voditeljica, producentica i modna blogerica zbog ljubavi je iz Hrvatske preselila u SAD: San Francisco ju je osvojio, ali - iako su prošle dvije godine otkako je otišla - nostalgija za domom ne jenjava. Petra Mastelić, poznatija po djevojačkom prezimenu Nižetić, otkrila nam je par detalja s nedavnog vjenčanja u Hrvatskoj, planove o proširenju obitelji, ali i kako izgleda njezin američki život.
Koliko je teško bilo otići iz Hrvatske zbog ljubavi?
- Nije bilo jer sam oduvijek znala da sam u stanju napraviti sve kada je ljubav u pitanju.
Čime vas je Frano Mastelić osvojio da ste otišli zbog leptirića u trbuhu?
- Kažu da je čovjeku dovoljan 21 dan da stvori naviku, a točno toliko smo se Frano i ja poznavali prije nego me pozvao da ga posjetim u San Franciscu. Oklijevala sam tri i pol sekunde, spakirala kofere i otišla.
Frano i Petra Mastelić
Je li vam bio podrška kada ste odlučili preseliti u San Francisco?
- Od prvog dana je bio uz mene jer je znao koliko sam vezana uz svoju obitelj i prijatelje. Napravio je uistinu sve da prizemljenje na američko tlo prođe što bezbolnije.
Jeste li se dugo prilagođavali na novi život?
- Moram priznati da me Sjedinjene Američke Države nikada nisu previše privlačile. Uvijek sam za putovanja birala egzotičnije kontinente poput Južne Amerike ili Azije. Posjet San Franciscu bio je moj prvi susret s novim kontinentom, ali nije trebalo dugo da se zaljubim u Kaliforniju koja je predivna i uređena zemlja u svakom smislu. Za djevojku s Balkana čak i previše pa mi se na početku bilo teško priviknuti na brojna pravila i zakone koji se, ne biste vjerovali, uistinu provode.
Na vjenčanju u San Franciscu
Američko vjenčanje krajem 2016. godine
Kako biste opisali San Francisco?
- San Francisco je najprogresivniji i najliberalniji grad u kojem sam živjela. Oslobađajuće je boraviti u sredini u kojoj čovjek može biti ono što je bez obzira na rasnu, vjersku ili seksualnu opredijeljenost. Grad je to koji odiše europskim štihom, relativno malen za američke pojmove, strateški jako dobro pozicioniran pa u istom danu možeš surfati na oceanu i skijati na Lake Tahoeu. Frano zna reći da se jako promijenio u posljednjih 6-7 godina uslijed eksplozije tehnološke industrije i da polako gubi dušu. Nije to više onaj hippie grad u koji ljudi dolaze svirati gitaru s cvijetom u kosi. Danas je to jedan od najskupljih gradova na svijetu u kojem samo ljudi s izvrsnim primanjima mogu opstati. Upravo zbog toga su se mnogi iselili u jeftinije gradove, a oni koji se nisu snašli - njih preko deset tisuća - postali su beskućnici, što je za relativno mali grad kao što je San Francisco, ogroman problem.
Plaža nedaleko njezinog američkog doma
Koja su vam najdraža mjesta u tom gradu?
- Najdraži kvart mi je Richmond u kojem Frano i ja živimo jer je izrazito miran i smješten uz ocean te Golden Gate Park, koji je površinom veći od Central parka u New Yorku tako da se dosta bavimo sportom i rekreacijom. Kada se zaželimo gradske vreve odemo u Mission, meksičku četvrt koja obiluje cool galerijama, restoranima i barovima. Ipak, najviše uživam u kvartu Haight Ashbury gdje je nastala hippie revolucija, a koji danas vrvi genijalnim vintage buticima, šarenim muralima i osebujnim likovima.
Kako vam izgledaju dani ondje?
- Preko tjedna dosta radim: pomažem svojoj obitelji "na daljinu" s turističkim biznisom, uskačem suprugu u njegovoj građevinskoj firmi, a na jesen će mi raspored biti još gušći jer se planiram vratiti u školske klupe - još se dvoumim između fotografije i dizajna interijera. Ipak, suprug i ja koristimo svaki slobodan trenutak da negdje otputujemo. Volimo kampirati s prijateljima, a nerijetko potegnemo i na neki veći road trip pa smo tako nedavno posjetili Arizonu koja nas je potpuno ostavila bez daha.
Na putovanje pustinjom Mojave
Grand Canyon
Putovanje Arizonom
Možete li zamisliti da cijeli život živite u San Franciscu?
- San Francisco je jako perspektivan grad za mlade ljude željne dokazivanja, no ne bih htjela odgajati djecu ondje. I Frano i ja želimo da nam djeca odrastaju u Dalmaciji, u blizini naših roditelja, tetki, uje, prijatelja.
Je li nostalgija za domom još uvijek jaka?
- Znate koliko je jaka kad gotovo svaku subotu dok čistim kuću raspalim Olivera i Runjića, a nerijetko kane i suzica. Mislim da nostalgija nikada ne prestaje, samo čovjek nauči živjeti s njom.
Koje su prednosti života u Hrvatskoj, a koje onog u SAD-u?
- Prednost u Hrvatskoj je moj već izgrađeni status, a u Americi moram sve ispočetka. Doživljavam to kao izazov jer čovjek povremeno mora izaći iz komforne zone kako bi doživio osobni napredak. I to je prednost života u Americi, a naročito u Kaliforniji - može se puno lakše napredovati. Pritom ne mislim samo na egzistencijalan, već i osobni napredak. Tamo ljudi vode brigu o svom mentalnom zdravlju podjednako kao i o fizičkom pa volontiraju, ekološki su jako osviješteni, putuju, educiraju se, prihvaćaju različitosti... Sredina je to u kojoj se ideja potiče, a ne ismijava i ubija u začetku kao kod nas. Ipak, mislim da je kvaliteta života u Hrvatskoj bolja ako stvoriš dobre preduvjete i koliku toliku neovisnost. To je ono čemu Frano i ja težimo prije nego se vratimo.
Petra u yoga retreatu u San Franciscu
Koliko dugo ćete sada ostati u Hrvatskoj?
- Provest ćemo još desetak dana s obitelji i prijateljima na relaciji Split-Sinj nakon čega se vraćamo u San Francisco. Medeni mjesec smo proveli na Visu s mojim bratom Lukom Nižetićem, Franinim sestrama, te vjenčanim kumovima Nenom i Marijanom.
Na Visu - gdje su se 2015. zaljubili
S kumovima prije splitskog vjenčanja ove godine u lipnju - Kuma je bila njezina prijateljica i dugogodišnja kolegica Marijana Batinić, a kum Nenad Baračkov, Franin dugogodišnji prijatelj
U lipnju ste imali crkveno vjenčanje u Splitu. Čija je ideja bila takva kreacija vjenčanice?
- Kad god sam zamišljala svoju vjenčanicu nisam razmišljala toliko o dizajnu koliko o dizajneru. Oduvijek sam htjela da to bude Matija Vuica posto sam veliki zaljubljenik u njezin rad i bila sam sigurna da ona može svaku moju ideju provesti u djelo. Iako sam imala poprilično razrađenu ideju u glavi, ona je nestala onog trenutka kad sam, po povratu u Zagreb, zakoračila u njezin atelje i isprobala predivnu unikatnu haljinu rađenu od staklenih perli i cirkona iz najnovije kolekcije "Kingdom for the King". Haljina me inspirirala na promjenu imidža tako da me već sutradan moja zagrebačka frizerka Katica Topčić vratila u platinastu plavušu, a moja mi je splitska frizerka Danijela Mastelić, nekoliko dana prije vjenčanja, napravila bob frizuru koja se genijalno uklopila u cijelu priču. Pošto je cijeli styling bio poprilično dominantan moja me prijateljica iz osnovne škole Antonija Brnas vrlo decentno našminkala.
Vjenčanicu je odabrala iz nove kolekcije dizajnerice Matije Vuice
Njezina hrvatska kuma Marijana Batinić i američka kuma Kristina Sajko Dvornik
Kako ste se osjećali na svojem drugom vjenčanju? Kako bi usporedili svoje američko i hrvatsko vjenčanje?
- Iako smo u Americi imali jako lijep obred vjenčanja na plaži, nedostajala je jedna karika - obitelj i dugogodišnji prijatelji. Najljepši trenutak je bio kad je moj brat Luka spontano, uz harmoniku, otpjevao "Ponekad poželim", meni jednu od najljepših njegovih pjesama. Još uvijek se naježim kad se sjetim tog trenutka. Ne bih ništa mijenjala. Mislim da je sve onako kako je trebalo biti.
S presretnim roditeljima u Splitu na vjenčanju
Voditeljice Marijana Batinić i Petra Nižetić znaju se već 23 godine
Jeste li spremni postati majka?
- Čim sam upoznala Franu znala sam da želim da on bude otac moje djece. Kada sam došla u Ameriku počela sam čuvati djevojčicu Parker Rose koja je dodatno potpirila moje majčinske nagone. Nadamo se da ćemo uskoro postati roditelji i tome se neizmjerno veselimo.
Kada je stigla u San Francisco čuvala je malenu Parker Rose
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....