Splitski pjevač VOJKO V otkriva da se glazbom počeo baviti nakon otkaza, bezuspješno je nudio svoje pjesme čak i Severini, a slavu i financijsku sigurnost donijeli su mu hip-hop hitovi zahvaljujući kojima je zaslužio rekordnih šest nominacija za Porina
Domaća hip-hop scena dugo nije imala tako živopisnog kandidata nominiranog za diskografsku nagradu Porin kao što je Splićanin Vojko V (34). Njegove stihove repa staro i mlado, na koncertima nosi pompoznu periku i srednjovjekovne kostime, a sugrađani ga hvale da je brižan tata i suprug. Da se pita piljarice na pazaru kod kojih svaki dan kupuje namirnice, ovaj reper pravog imena Andrija Vujević već je laureat.
- Volim ići u spizu, iako ne znam kuhati. Priprema jela je minuciozan posao, a ja sam po prirodi veoma nestrpljiv. Uostalom, sve slobodno vrijeme najradije provodim sa sinom - kaže Vojko V., koji je tri godine u braku s odgojiteljicom u vrtiću Anđelom, a roditelji malenog Petra postali su prošlog srpnja. Popularni glazbenik još ne zna hoće li ga supruga pratiti na svečanosti dodjele Porina koja se održava 29. ožujka u Rijeci, no sasvim je izvjesno da će imati podršku obožavatelja. Jedan od osnivača nekadašnje hip-hop grupe Dječaci, koji od lani gradi samostalnu karijeru, ove je godine rekorder po broju nominacija. Nominiran je za šest Porina, a među njima su i dva najeminentnija: za album i pjesmu godine.
- Najviše bi me razveselio Porin za moj album “Vojko”, a najveće iznenađenje mi je nominacija za najbolji muški vokal jer se ne smatram osobitim pjevačem. Svi mi kažu da imam dobar glas, ali znam falšavati - smije se reper, kojeg osim struke obožava i publika. Spotovi mu na YouTubeu imaju tri milijuna pregleda, naslovi njegova dva najveća hita “Kako to” i “Ne može” (koji je nominiran za Porin) danas su mnogima omiljene poštapalice, a jako je slušan i u inozemstvu. Nakon što je prošlog listopada u zagrebačkom Domu sportova održao svoj prvi samostalni koncert - kada je s njim u glas repalo više od četiri tisuće ljudi - nastupio je u Novom Sadu te u Beogradu, a oba koncerta bila su rasprodana. Vojko V. kaže da je ključ njegova uspjeha - u britkom humoru. U svojim pjesmama, za koje piše i tekst i glazbu, bez ustezanja se šali o različitim ljudskim slabostima: ljubomori, želji za lakom i brzom zaradom, zlobom, lažnim autoritetima...
- Za puno stihova inspirirala su me osobna iskustva. Kvalitetan humor uvijek je baziran na stvarnim događajima, a hip-hop je fantastična platforma da otvoreno kažete ono što mislite, bez uvijanja. Nikada nisam očekivao da bi moja glazba mogla osvojiti tako široku publiku jer rep u pravilu slušaju mladi ljudi. No istina je da me na ulici prepoznaju i vremešne domaćice, kako u Splitu tako i u Zagrebu. Očigledno je da našoj naciji nedostaje iskrene zezancije - govori glazbenik, koji je odrastao na američkom sitcomu “Seinfeldu”, a veliki utjecaj na njegovo stvaralaštvo ostavili su i stripovi. Kao malom to mu je bilo najdraže štivo te je njegov alter ego Vojko Vrućina nastao po uzoru na imena stripovskih junaka Dylan Dog i Martin Misterija. Kad je započeo samostalnu karijeru, skratio ga je u Vojko V - po kojem ga sada svi prepoznaju. Pravim imenom Andrija zove ga supruga Anđela te roditelji Eda i Slavko Vujević, novinarka i profesor elektrotehnike na splitskom sveučilištu. - Žena me zapravo zove dragi, pogotovo kad je ljuta na mene - šali se Vojko, dodajući da mu je obitelj iznad svega. Iako se maleni Petar rodio samo mjesec dana nakon što mu je izišao prvi samostalni album, maksimalno mu je posvećen. Mijenja mu pelene, hrani ga, igra se s njim, uspavljuje ga...
- Doista mi je stalo da budem dobar suprug i otac - nastavlja talentirani glazbenik. - S obitelji provodim jutra te svaku večer, ako nemam koncert. Sinu ne pjevam uspavanke, nego mu pustim Mozarta i Harryja Belafontea, a za moje pjesme je još premalen. Premda uživam u ulozi oca, Anđela i ja za sada ne razmišljamo o drugom djetetu jer s Petrom imamo toliko posla da se ne sjećam kad sam zadnji put pogledao neki film. Moja majka kaže da sam ja bio iznimno mirna beba. Doduše, moj dolazak na svijet nije prošao bez dodatne muke: rodio sam se u Kninu, gdje je ona u tom trenutku bila na novinarskom zadatku.
Vojkov uspjeh na domaćoj hip-hop sceni nikoga nije posebno iznenadio. Da je pred njim sjajna karijera, dokazao je još kao član benda Dječaci koji je 2005. osnovao sa svojim prijateljem iz osnovne škole Ivo Sivom te sa zagrebačkim glazbenikom Zondom. U trinaest godina djelovanja dečki su izdali tri albuma, a njihova najuspješnija pjesma, “Lovrinac”, bila je nominirana za Porina u kategoriji hit godine. - Od nas trojice samo sam ja ostao u glazbi. Na samostalnom albumu sam počeo raditi dok sam još nastupao s Dječacima. Shvatio sam da sam solo igrač, iako je to teži način za opstati. No u slučaju neuspjeha mogu iskoristiti svoju diplomu - govori Vojko V., koji je po zanimanju programer. Splitski studij računarstva završio je u roku, a kratko je vrijeme radio u struci.
- Poslije dvije godine dobio sam otkaz kao tehnološki višak, što je bila najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi. Konačno sam se mogao potpuno posvetiti glazbi, za koju sam se zainteresirao na kraju osnovne škole. Do tada me ništa nije posebno zanimalo: ni sport ni škola, premda sam prolazio s odličnim uspjehom. Na početku školovanja godinu dana sam učio svirati mandolinu u Kulturnoumjetničkom društvu Jedinstvo, no to mi je brzo dosadilo. U to vrijeme još nisam sanjao o glazbenoj karijeri - priča Vojko V, koji na domaćoj sceni nema glazbenih uzora. Najviše poštuje rad Saše Antića iz TBF-a, a za Tončija Huljića s kojim je lani iz zafrkancije snimio pjesmu “Pasta Italiana” kaže da je pravi biznismen. Poznati Splićanin zadovoljan je kako mu se glazbena karijera trenutačno odvija. Uz to što je nominiran za Porine, već ima dogovorene koncerte za ovo ljeto, a radi i na drugom albumu. Nedavno se za svoj uspjeh nagradio novim automobilom - na što prije nekoliko godina nije mogao ni pomisliti.
- Kad sam počeo raditi na prvom albumu, bio sam u takvoj financijskoj stisci da sam s jednim kolegom napisao nekoliko pop-folk pjesama koje smo poslali Lidiji Bačić i Severini. No ostali smo praznih džepova: ni od jedne nismo primili ni odgovor da su pjesme poslušale. Premda je ta glazba dijametralno suprotna od onoga što radim, ne stidim se zbog toga. Međutim, danas ne bih ponovio nešto slično jer ne možeš uspjeti u svijetu kojem po svojoj naravi nikako ne pripadaš - govori Vojko V, koji je ove godine bio nominiran za još jedno priznanje - komunikator godine. Riječ je o priznanju Hrvatske udruge za odnose s javnošću koje je na koncu otišlo u ruke nogometnom izborniku Zlatku Daliću. - Prvo sam pomislio kako se netko sa mnom zeza, s obzirom na to da sam privatno prilično škrt na riječima - iskren je Vojko V. - Ne bih za sebe rekao da sam introvertiran, no nisam ni tip osobe koja razgovore vodi samo iz kurtoazije. Porinu se iskreno veselim, iako još ne znam što ću odjenuti jer sam netalentiran za slaganje boja i kombinacija. Zato sam na koncertima uglavnom u crnom ili sam kostimiran. Odijelo sam nosio dvaput u životu: na maturalnom plesu i kad sam se ženio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....