Filip Radoš: Da mogu, imao bih sto pari cipela

Jeste li imali tremu uoči premijere “Tartuffeerie”, koja je ujedno vaš debi u HNK Split? – Nimalo, jer sa splitskim teatrom već sam prije surađivao. Osim toga, redatelj predstave Goran Golovko moj je dugogodišnji kolega iz GKM-a.

Zašto ste nakon gotovo desetljeća karijere odlučili promijeniti kazališnu kuću? – Rad u malim kazalištima manje je stresan nego na velikim pozornicama, što je i bio razlog zašto sam tako dugo ostao u GKM-u – jer mi je osobni mir bio najvažniji. No, željan sam profesionalnih izazova, a s toliko iskustva vjerujem da ću se s njima dobro nositi. I dalje ću, sve dok budu na repertoaru predstave u kojima igram, nastupati u GKM-u.

Koja vas vaša uloga najbolje opisuje? – Nijedna posebno jer uglavnom igram “komedijaše”, a privatno nisam osobito duhovit. Doduše, istina je da sam ljudima “smišan”, ali mislim da to ima više veze s mojom ležernošću. Supruga i kćeri smiju mi se, pak, jer sam nespretan.

Koliko viceva imate u svojoj kolekciji? – Možda dva, tri. Ne pričam viceve pa ih brzo nakon što ih čujem – zaboravim.

Što biste radili da niste glumac? – Kao mali govorio sam da ću biti kirurg. Zanimao me i sport, osobito nogomet. Kako ste osvojili suprugu Matiju? – Pogledom. No, nisam siguran tko je, zapravo, koga osvojio. Što je najromantičnije što ste napravili u 29 godina braka? – Trudim se svaki dan biti romantičan. Uz toleranciju, romantika je najvažnija za uspješan brak. Ne treba to biti ništa veliko – jedan cvijet, večera uz svijeće…

Zaplačete li ikada od sreće? – Češće nego od žalosti. S tugom se borim u sebi.

Koliko vam se život promijenio otkako ste postali djed? – Najveća su mi radost sedmomjesečni Filip, sinčić moje starije kćeri Ive, i petomjesečna Leona, kći mlađe Lucije. Nastojim ih vidjeti svaki dan, obožavam im kupovati darove, a najviše uživam kad mi zaspu u naručju. Jeste li i kćeri uspavljivali kad su bile male? – I uspavljivao, i hranio. Jedino im nisam mijenjao pelene jer je supruga to radila brže i spretnije. Ni unučad još nisam previo, no da treba, učinio bih to bez problema.

U kojim se kućanskim poslovima najbolje snalazite? – Ništa ne radim po kući jer mi supruga to ne dopušta. Kaže da sam nespretan. Jednom davno umalo sam zapalio kuhinju kad mi je vruće pečenje popadalo po pećnici dok sam ga okretao. No, zato radim odlične gradele.

U kojim životnim situacijama ostajete bez riječi? – Kad shvatim da mi netko laže.

Uz kakvu se glazbu opuštate? – U autu mi se najčešće vrte Oliverov ili Gibonnijev CD. No, kod kuće rado slušam Janis Joplin, Elvisa Presleya, klasiku…

Što vam je prioritet – knjiga ili film? – Podjednako. Volim povijesna štiva pa trenutačno čitam “Poljički statut”. Od filmova najviše cijenim francuske ljubavne drame.

Koja vam je omiljena razonoda? – Šetnja. Kako živimo na Bačvicama, supruga i ja svaki dan šetamo uz more. Gdje god mogu, idem pješice…

Pratite li ikada suprugu u kupnju? – Shopping me opušta, a supruga i ja imamo i sličan ukus – volimo jednobojnu odjeću te pazimo da smo modno usklađeni kad izlazimo. Na cipele sam posebno slab – da su mi ormari veći, imao bih stotinjak pari. Na što vam nije žao potrošiti novac? – Na putovanja, izlazak, dobar komad odjeće, darove… Kao horoskopski Strijelac, doista volim uživati u životu. Jedini problem je to što imam malo slobodnog vremena.

Smeta li vam nekoliko sjedina na zaliscima? Nimalo. Navikao sam se na sijede pramenove jer sam u ulozi Stipe morao izgledati starije. Koja je narodna izreka najbliža vašem životnom motu? – Bog nije mačka!

Dolores Tolić