Irena Škorić: Dečko mi kuha sve što zamislim

Redateljica Irena Škorić (29) u poslu je sklona avangardi, a njezinom dečku, redatelju Branku Ištvančiću (44), draže su teme iz svakodnevnog života. No, oko “režiranja” dočeka Nove godine lako su se dogovorili: kućna zabava s prijateljima, domaći i strani rock osamdesetih te fina, lagana jela za oboje je idealan “scenarij” za Silvestrovo.

– Prvi tjedan u 2012. je premijera mog filma “7 seX 7” nakon čega je domjenak, pa sam bila više zaokupljena izborom hrane, vina i haljine za to događanje nego za doček Nove godine. – kaže Irena Škorić, otkrivajući kako je njezin “ulog” za provod u najluđoj noći bio – zdjela francuske salate.

Dobitnica nagrade “Marin Držić” za najbolji dramski tekst “Libreto” i autorica filma “Rastanak”, koji je prije dvije godine bio u službenom programu filmskog festivala u španjolskom San Sebastianu, ima odličan recept za tu salatu, a njezini je prijatelji rado kušaju uz pršut, sir ili neko pečenje.

– Ne mogu se baš pohvaliti kulinarskim vještinama, ali je zato Branko pravi znalac. Nema tog jela koje on ne zna pripraviti. Moje je samo da zamislim. Moram priznati da su to vrlo često i jela koja vidim u Glorijinoj gastrorubrici, jer sve izgleda tako primamljivo da čovjek naprosto poželi uživati i u stvarnim okusima.

Branka Ištvančića često Balaševićeva pjesma “Al se nekad dobro jelo” podsjeti na djetinjstvo u Tavankutu pokraj Subotice. A blagdani su uvijek bili prave gozbe.

– Kad se samo sjetim dunca – zimnice od voća koja se služila kao prilog raznim pečenjima. Pa juhe od morke ili morkače, ptice s bijelim točkicama koja je u Vojvodinu došla iz Afrike i “živjela” zajedno s kokošima. I jaja te ptice su izvrsnog okusa. Radila su se i jela od riječnih riba, sarma je bila neizostavna, a jako sam volio i krumpiraču – ploške krumpira i svježe kobasice pečene u krušnoj peći – otkriva Branko Ištvančić, autor nagrađivanih dokumentarnih filmova “Plašitelj kormorana”, “Bunarman” i “Berač kamena” te dječjeg igranog filma “Duh u močvari”.

– Sami dočeci novih godina bili su kao i svugdje drugdje. Uglavnom smo organizirali privatne zabave ili po nekakvim društvenim domovima i slušali The Ramones, Azru, Film, Idole, Ekatarinu Veliku…

Irena Škorić ne pamti samo sretne dočeke. Na Trgu bana Jelačića se zbog pucanja petardi počesto osjećala kao na bojnom polju, u klubove bi se katkad naguralo triput više ljudi nego što je bilo mjesta pa je jedva disala, a prije deset godina u jednom samoborskom hotelu netko joj je već na početku slavlja prolio pivo po kosi…

– Zato su mi draže intimnije zabave. A najradije ću pamtiti lanjsko Silvestrovo. Organizirali smo tulum u Brankovom stanu. Bilo nas je desetak i u ponoć smo svi bili na balkonu, pijuckali šampanjac i gledali vatromet. Zaista je bila posebna atmosfera – govori Irena Škorić.

Damir Leljak

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst s receptima Irene Škorić i Branka Ištvančića pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.886) ili se pretplatite na PDF izdanje