Još nisam za duge veze

Razgovarala Silvija Glavić Stocca Snimio Saša Burić

Iako mu je tek 21 godina, dubrovački vaterpolist Andro Bušlje posjeduje već dvije zlatne medalje – jednu je osvojio na europskom prvenstvu, a drugu na svjetskom. A kad bi se za izgled dijelile medalje, jedan od najboljih svjetskih braniča i tada bi bio ovjenčan zlatom. U neslužbenim anketama, naime, pripadnice ljepšeg spola proglasile su ga Misterom nedavno održanog Svjetskog prvenstva u Melbourneu. Prema riječima kolega i trenera, ta je titula šokirala ovog skromnog i marljivog reprezentativca. – Kad sam čuo da sam proglašen najseksepilnijim vaterpolistom Svjetskog prvenstva, prvo sam pomislio da je riječ o zakašnjeloj prvotravanjskoj šali. Dok je trajala euforija oko zlatne medalje, o tome nisam stigao ni razmišljati, a sada na to mogu reći samo: hvala, počašćen sam!

Čini li vam se da ste sada ženama zanimljiviji nego prije, da se više okreću za vama? – Dubrovnik je mali grad, pa se, možda, okreću jer sam im sada poznat, a ne zbog toga što sam lijep.

Kakvi ste u komunikaciji sa ženama? – Nisam od velikih riječi. Moj tata zna reći da iz mene treba izvlačiti riječi kao vodu iz bunara.

Kako onda dajete do znanja kad vam se žena svidi? – Nisam tip koji ulijeće, ja to, kako se kod nas kaže, sve pomalo…

Imate li djevojku? – Ne.

Jeste li romantični? – Ja sam pravi horoskopski Jarac. Nikada nisam pisao ljubavna pisma, večerao uz svijeće…

Koliko je trajala vaša najdulja veza? – Tri mjeseca. Prekinuli smo je na moju inicijativu jer sam shvatio da još nisam za duge veze.

Vjerujete li u muško-ženska prijateljstva? – Da, jer i sam imam prijateljice.

Tko su vaše najvatrenije navijačice? – Najmlađa sestra Barbara (10) i baka Mare (78), kojoj sam – kao prvo muško unuče – ljubimac. Iako se ne razumije u vaterpolo, prati sve TV prijenose mojih utakmica. A sve razglednice koje joj pošaljem s putovanja, pokazuje svojim šjorama.

U kakvoj ste obitelji odrasli? – Skromnoj, seoskoj, u obiteljskoj kući u Komolcu uz rijeku Omblu. U najljepšem su mi sjećanju ostala duga, topla ljeta kad su moja majka Ane, inače kuharica u Općoj bolnici, i otac Pero, vozač autobusa u Libertasu, vodili mene, sestru Marijanu (22) i brata Nikšu (19) na kupanje u Zaton. Onda je došao rat, kuća nam je izgorjela i nekoliko godina smo živjeli po hotelima. U obnovljenu kuću nas troje smo se vratili kao odrasli ljudi, a u međuvremenu se rodila Barbara, koju danas na našu plažu vodi baka.

Što ste po struci? – Autoelektričar. Ne krijem da baš nisam volio školu, u kojoj su mi najdraži predmeti bili tjelesni i likovni: u nekoj ladici još čuvam sliku Svetog Vlahe, kojega sam nacrtao olovkom.

Kakvu glazbu slušate? – Pretežno domaću. Dečki iz reprezentacije najviše slušaju Mišu Kovača, pa smo bili presretni kad nas je dočekao na glavnom trgu u Zagrebu. U automobilu slušam Olivera, i sve drugo – osim narodnjaka.

Kakve filmove gledate? – Kao mali volio sam vesterne, a sada najradije gledam komedije. U kino ne stignem, ali kod kuće na DVD-u pogledam ponešto, uglavnom vikendom. Posljednje su bili "Kraljevi mamba".

Da vam ponude ulogu u filmu, biste li pristali? – Ovisi o tome što bi mi ponudili, morao bih prvo pročitati scenarij. Za početak bi mi najbolje odgovarala uloga sa što manje teksta.

Biste li se skinuli do kraja da, primjerice, dobijete "nemoralnu ponudu" iz nekog ženskog časopisa? – Nipošto, nema tog novca za koji bih pokazao više nego što se vidi u bazenu. Modni editorijali bi došli u obzir, a reklame – zašto ne, ako bi mi dobro platili.

Imate li neki hobi? – Da, brzu vožnju. Volim stisnuti papučicu gasa, pogotovo na svom novom, crnom seatu leonu.

Pijete li alkohol? – Kad izađem na večeru, popijem čašu bijelog vina. Inače, svaki dan pijem prirodne sokove.

Koje vam je najdraže jelo? – Janjetina ispod peke kako je priprema moja mama. Volim i sve domaće povrće koje uzgaja moja baka – blitvu, rajčice…

Od koga ste naslijedili tako krupnu građu tijela? – Od oca Pere, on je još "veći" od mene.

Jeste li skloni debljanju? – Jesam, ali kako redovito treniram, potrošim i dosta energije. Visok sam 199 centimetara i najbolje se osjećam sa 105 do 110 kilograma. Sa Svjetskog prvenstva u Montrealu vratio sam se sa 102 kilograma, jer je hrana bila dosta loša, i izgledao sam kao sama kost i koža.

Što uvijek morate imati u svojoj smočnici? – Čokoladu, najbolje Milku s keksima. Ali, nemojte sada da me kao Vićana negdje dočeka sto i nešto kilograma čokolade…

Koji broj cipela nosite? – Tenisice broj 49-50, a cipele – broj manje.

Gdje pronalazite tako velike cipele, odjeću, krevet…? – Kako mnogo putujem, sve kupujem u inozemstvu. A krevet imam običan, dužine dva metra, pa se nekako stisnem po dijagonali.

Koji broj kupaćih gaćica nosite i koliko ih godišnje "potrošite" ? – Treba mi veličina XXL. U reprezentaciji dobijemo 2-3 para za mjesec dana. To je dovoljno jer je riječ o specijalnim, dvoslojnim gaćicama za vaterpoliste.

Bez čega ne odlazite na putovanje? – Bez fotoaparata. Imam Sonyjev od 5,1 megapiksela. Fotografiram sve što stignem: prirodu, gradove… Poslije to šaljem prijateljima.

Kako je nastala fotografija dubrovačkih vaterpolista u jacuzziju, koja je uoči Svjetskog prvenstva, osvanula u novinama? – Sponzori reprezentacije, jedan hotelski lanac, pozvali su nas u goste u dubrovački hotel President koji je u njihovom vlasništvu. Bili smo na masaži, u jacuzziju i slikali su nas u promotivne svrhe.

Što vam najviše smeta dok putujete s reprezentacijom? – Mali razmaci između sjedala u avionu. Tako smo cjelodnevno putovanje za Australiju, a i nazad, proveli na nogama. Kolege koji su sjedili uz prolaz pa su mogli ispružiti noge, smijali su nam se zajedno sa stjuardesama.

Što koristite od muške kozmetike? – U neseseru uvijek imam četkicu i pastu za zube te običnu niveu. Od parfema, najviše mi odgovaraju sportski mirisi kuće Lacoste.

Kako njegujete kožu tijela? – Poslije svakog treninga se istuširam i namažem hidratantnim mlijekom jer klor veoma isušuje kožu.

Tko vam oblikuje frizuru? – Šišam se kod Petrunjele, a frizuru oblikujem sam.

Kako biste opisali svoj stil odijevanja? – Sportski, mornarski stil. Modne marke mi ne znače mnogo, u posljednje vrijeme najčešće nosim plavu majicu s motivom valova, koju mi je darovala mala sestra. Imam i tri odijela koje sam dobio od sponzora reprezentacije, Varteksa. I, za razliku od većine muškaraca, odlično se osjećam kad u svečanoj prilici vežem kravatu.

Što visi na zidovima vaše sobe? – Posteri Janice Kostelić sa svim medaljama koje je osvojila. Nadam se da će se vratiti na skijališta jer je najbolja.

Najveća ludost koju ste u životu napravili? – Prije dvije godine, za rođendan mog susjeda, na automobil smo stavili rotacijsko svjetlo i provezli se kroz grad. Srećom, opametili smo se prije nego što nas je zaustavila policija.

Čega se bojite? – Bolesti. Prije desetak godina imao sam bronhitis, a potom i upalu pluća, koja me mogla stajati karijere.

Najgora stvar koja vam se dogodila u bazenu? – Prije dvije godine suigrač me pogodio prstom u lijevo oko pa sam zaradio tri šava. Jednom mi je puknuo zub, a stradavaju i bubnjić, rebra…

Imate li neki ritual za sreću prije utakmice? – U Australiji smo svi sve utakmice odigrali u istim gaćicama i pokazalo se uspješnim! Inače, ja se uvijek prije skakanja u bazen prekrižim. Iz tradicionalne sam obitelji, pa ne propuštam nedjeljnu misu kad sam kod kuće. Malo mi je krivo što zbog Svjetskog prvenstva tijekom cijele korizme nisam bio na misi.

Kako ste proslavili svjetsko zlato? – U jednom poznatom restoranu u Melbourneu, najeli smo se svega i svačega, od ribe do jastoga.

Jeste li se napili? – Neki jesu, ali ja nisam. Iako sam veseo kad popijem, u piću sam umjeren.

Gdje je sada medalja koju ste osvojili? – Dao sam je uokviriti, a dok to bude gotovo, naći ću neko mjesto za nju.