Kakva je uloga mladog ambicioznog svećenika don Fabijana u rastu nataliteta na dalmatinskom otoku, saznat će gledatelji komedije “Svećenikova djeca”. I prije nego što je počeo pisati scenarij s Matom Matišićem, redatelj Vinko Brešan znao je da će glavnu ulogu ponuditi 38-godišnjem glumcu Krešimiru Mikiću .
Rođeni Osječanin, koji od 2002. živi u Zagrebu i član je ansambla ZeKaeMa, prije toga je u svom matičnom kazalištu maestralno odigrao Franju Asiškog u predstavi “Brat magarac”, a u kampanji za Karlovačko pivo, čije je zaštitno lice s kolegama Bojanom Navojcem i Leonom Lučevom, preklani je jednom bocom napojio cijelo društvo na tulumu. “Religiozne” uloge, čini se, prate ga u stopu.
– Zbog izduženog lica i asketskog izgleda rado mi dodjeljuju uloge svetaca, premda sam karakterom sve samo ne asketski tip. Ali imam sreću da mogu jesti što god hoću, a da se ne udebljam – smije se Krešimir Mikić, koji se proslavio ulogama u filmovima “Put lubenica”, “Crnci”, “Volim te”, “Kino Lika”, “Majka asfalta” i “Ljudožder vegetarijanac”.
Na premijeru “Svećenikove djece” u zagrebačkom kinu Cineplexx došao je u društvu djevojke, šibenske pravnice Franke Baice.
Po čemu ćete pamtiti snimanje filma? – Najviše po skoku na glavu u hladno Jadransko more u travnju prošle godine. Kako sam zimogrozan, ispod halje sam odjenuo ronilačko odijelo, inače me nitko ne bi mogao natjerati da se u tom trenutku okupam. Osim toga, tri mjeseca sam puštao bradu da snimim svoje kadrove s početka filma, ali mi to prisilno zapuštanje nije teško palo. Dapače.
Od koga ste dobili najkorisnije savjete za ulogu? – Na setu smo imali dva stručna savjetnika, bivše svećenike, koji su mi objasnili sve detalje u vezi s liturgijom i crkvenom hijerarhijom. Iskoristio sam i priliku da iz prve ruke saznam kako zapravo izgleda život svećenika, što mi je pomoglo u karakterizaciji lika. Kao i kostim. Čim bih odjenuo halju, automatski sam se drukčije ponašao, mijenjali su mi se držanje i pokreti.
Kako se osjećate kad sebe gledate na velikom platnu? – Na prve dvije projekcije uvijek sam koncentriran na to kako sam obavio svoj dio posla. Analiziram što je bilo dobro te što je moglo biti bolje. Tek treći ili četvrti put gledam film kao cjelinu.
Kruno Petrinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli intervju s Krešimirom Mikićem pronađite u tiskanom izdanju Glorije (br. 939) ili se pretplatite na PDF izdanje
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....