Pat Metheny (57), jedan od najboljih jazz gitarista današnjice, dobitnik 18 diskografskih nagrada Grammy, gost je 7. Vip Zagreb Jazz Festivala, na kojem će nastupiti 11. studenog. Metheny u Zagreb dolazi s triom u kojem sviraju basist Larry Grenadier i bubnjar Bill Stewart, no sigurno će na koncertu izvoditi i neke skladbe sa svog zadnjeg albuma, “What’s It All About”, objavljenog prije nekoliko mjeseci, na kojem sam izvodi neke od pop skladbi koje je slušao u mladosti. To je ujedno njegov prvi album na kojem ne izvodi vlastite skladbe.
Kako je nastao album “What’s It All About”? – Želio sam snimiti album posvećen glazbi koju sam slušao i prije nego što sam napisao prvu notu ili čak i prije nego što sam počeo svirati. Zato sam izabrao pjesme koje su me potaknule da postanem glazbenik. Rođen sam 1954., a sve te pjesme mogle su se čuti na radiju tijekom moga djetinjstva i ranih tinejdžerskih godina. Bilo je to razdoblje kad su harmonija i melodija još uvijek bili važni sastojci popularne glazbe. Svaka od tih skladbi ima u sebi nešto glazbeno posebno i zato sam ih i zapamtio nakon svih ovih godina.
Kako ste odabrali skladbe? – Nisam puno razmišljao, jednostavno sam ih počeo svirati. Doduše, to su moje poetske verzije tih pjesama, pa su mi neki rekli da su ih jedva prepoznali. Budući da sam cijeli život proveo s njima, sad sam ih pokušao sagledati iz jedne nove, unutarnje perspektive.
Dobili ste 18 Grammyja kao izvođač, te jednog kao producent, za album Michaela Breckera “Piligrimage”. Gdje ih držite? Kod kuće u New Yorku? – Iskreno, nisam siguran gdje se sve nalaze. Nemam ih izložene u svom dnevnom boravku. Radijem gledam unaprijed, umjesto da se naslađujem prošlim uspjesima? Zašto svirate toliko puno različitih gitara: električnu, akustičnu, 12-žičanu, bariton gitaru…. – Sve je zapravo započelo glazbom koja se može čuti na album “Bright Size Life” iz 1975., koji je moderna verzija onoga što sve može biti jazz gitara. Kako je vrijeme prolazilo, bilo je posve prirodno da proširim glazbenu paletu. Osim toga, želio sam iznova sagledati gitaru kao instrument, na nivou zvuka i tekstura, i to iz osobne perspektive.
Je li vam u tome pomogla i sviračica lutnje i graditeljica instrumenata Linda Manzer? – Ona je jedna od najbolji graditeljica instrumenata svih vremena i jako mi je važna kao suradnica.
Zašto ste osnovali zakladu Metheny Music? – Odrastao sam u gradiću Lee’s Summit na srednjem zapadu, podalje od jazz središta kao što su New York ili Los Angeles, pa me to pomalo udaljilo od uobičajenih korijena kakve imaju drugi jazz glazbenici. No, oduvijek sam pokušavao u glazbi pokazati moje korijene. Zakladu sam osnovao sa svojim bratom, jazz trubačem Mikeom, kako bismo mogli davati stipendije nadarenim mladim glazbenicima iz regije u kojoj smo oboje odrasli.
Četiri generacije Methenyjevih su svirale trubu, uključujući i vašeg brata. Kako to da ste vi postali gitarist? – Gitara je na neki način najbolje predstavljala duh šezdesetih godina prošlog stoljeća i buntovništvo mladih, na način Beatlesa. Uz to sam tih godina morao nositi aparatić za zube, pa s njim nisam mogao svirati trubu… To su dva glavna razloga zašto nisam nastavio obiteljsku trubačku tradiciju.
Planirate li novi album? – Uvijek imam puno planova, no imam dovoljno iskustva da znam kako je najbolje ne govoriti o njima dok ih ne ostvarim.
Feđa Kalebić
Foto: Jimmy Katz
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....