Pet fakulteta, sedmero djece i jedan bicikl

Premda djeluje vrlo autoritativno, sveučilišnog profesora Josipa Jurčevića (58) njegova najmlađa kći, troipolgodišnja Jerna Maris, zove – drago dijete. Za petogodišnje blizance Janu Maru i Jonu Javora, šestipolgodišnju Jelu Maricu i osmogodišnjeg Josipa Zavelima on je jednostavno – tata. Supruga Katica (43) te dvojica sinova iz prethodnog braka – 25-godišnji Petar Juraj (student prava u Grazu) i dvije godine mlađi Jurij Borna (student povijesti i prava u Zagrebu), zovu ga Jura, nadimkom iz mladosti. Predsjednički kandidat Josip Jurčević među svojim se konkurentima ističe po nečemu što je za današnje vrijeme vrlo neobično – otac je sedmero djece.

– Supruga i ja željeli smo veliku obitelj i svakom sam se djetetu jednako veselio. Uvriježeni je stereotip da djeca koče u poslu, a nama su ona poticaj u svemu, pa tako i u znanstvenoj karijeri. Iako se supruga posljednjih godina posvetila majčinstvu, dok je bila na rodiljnom nakon rođenja petog djeteta, s najvišom je ocjenom obranila doktorat iz sociologije u Bremenu, gdje se i školovala – kaže povjesničar Josip Jurčević, viši znanstveni suradnik u Institutu “Ivo Pilar”, profesor na Hrvatskim studijima i Pedagoškom fakultetu u Osijeku koji i sada, dok traje utrka za Pantovčak, nastoji svaki trenutak posvetiti svojoj djeci.

Kad u kompletnom sastavu putuju na more, moraju unajmiti kombi ili se svojim renaultom espaceom prevezu u dvije ture. Žive u obiteljskoj kući u Remetinečkoj cesti, što ju je Jurčević naslijedio od roditelja, s kojima se kao sedmogodišnjak iz rodnih Studenaca kod Imotskog doselio u Zagreb. Kako imaju samo jednu radnu sobu, u njoj je uvijek gužva. Posebna prostorija namijenjena je Josipu Zavelimu za vježbanje jer mu je kod preranog porođaja oštećena motorika. – Josip, koji je drugo ime dobio prema mitskoj planini između Imotskog i Tomislavgrada, pohađa prvi razred i mezimac je cijele obitelji. O politici i sportu, jer starija su braća vrsni košarkaši, s njim se može razgovarati kao s odraslim. Svaku večer me izvještava što je bilo na Dnevniku, raspituje se gdje sam bio i s kime se družio te što ima novo u mojoj kampanji zbog koje sam morao prorijediti partije tenisa, planinarske i alpinističke izlete – veli Josip Jurčević. Dosad samo aktivan u udrugama za ljudska prava, za svoje je omiljene aktivnosti uvijek imao dovoljno vremena, a i svuda je stizao zahvaljujući najdražem gradskom prijevoznom sredstvu – biciklu.

Putujući štand

Premda je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest i filozofiju kao jedan od najboljih studenata u generaciji (a studirao je i ekonomiju, pravo, politologiju, informatiku te laičku teologiju), poslijediplomski je morao prekinuti jer je – prema riječima jednog uglednog profesora – za hrvatskog proljeća bio “previše živahan”.

Radio je najprije kao profesor na zamjenama u dvadesetak škola, a desetak je godina živio od različitih obrta i primijenjene umjetnosti: završio je tečajeve za zavarivača, ugostitelja, izradu metalnog nakita, primili su ga i u udrugu likovnjaka Grupa 69.

– Ljeti sam sa svojim štandom putovao od sjevera do juga Jadrana i tako uzdržavao obitelj. S majkom svojih najstarijih sinova, Rovinjankom koja je studirala arhitekturu kad smo se upoznali, živio sam dvanaest godina. Nismo se vjenčali jer nam nisu bile važne formalnosti. Razišli smo se kad je Petru bilo 12, a Juriju deset godina. Njihova je majka otišla u molitvenu zajednicu, posvetila se vjeri i sa sinovima kontaktira povremeno – pripovijeda Jurčević koji je kao samohrani otac naučio kuhati, a specijalizirao se za palačinke.

Sinovi su u školi ostali odlikaši, a svaki ih je dan odvodio na košarkaške treninge. Svaku novu situaciju prihvaćao je kao izazov, uza sve to uspio je doktorirati, a prvi stalan posao – kao savjetnik u saborskoj Komisiji za utvrđivanje žrtava rata i poraća – dobio je tek s 43 godine. Nakon četiri godine “staža” kao samohrani otac, upoznao je mladu znanstvenicu Katicu Ivandu koja se iz Bremena vratila u Hrvatsku i zaposlila se u Institutu “Ivo Pilar”. – Najprije smo bili kolege, a zbližili smo se prije devet godina. Imamo mnogo toga zajedničkog, iste afinitete u glazbi i filmu, iste poglede na život, a i moji su je sinovi odlično prihvatili. Katičin je dolazak u našu kuću obogatio i njihov i moj život – kaže Josip Jurčević koji je ovaj put nenamjerno otegnuo s odlaskom pred oltar. Kad im se rodilo prvo dijete, Josip, odlučili su ga krstiti u Vukovaru i ondje se i vjenčati.

No, sina su krstili, u Crkvi sv. Josipa u Borovu naselju, ali vjenčanja nije bilo zato što im je nedostajala prijava iz matičnog ureda. Budući da su “u seriji”, u šali kaže Jurčević, dolazila druga djeca, vjenčali su se tek 2007., nakon rođenja najmlađe kćeri. Ali ne u Vukovaru, nego u Zagrebu, u crkvi u Španskom, a djeca su redom krštena u Supetru na Braču gdje svake godine ljetuju. – Djecu ne odgajamo – priznaje predsjednički kandidat Josip Jurčević – ni po kakvom obrascu, nego im dopuštamo da iskažu svoju osobnost.

Jagoda Zamoda