Sretna i bez muškarca

Za 41-godišnju pjevačicu Maju Blagdan ovo je godina novog početka. Nakon pet godina diskografske stanke objavila je album “Sretna žena”, a potom je na CD-u duhovnih pjesama “Put, istina i ljubav” velečasnog Zlatka Sudca otpjevala većinu pjesama. Za jednu od najpopularnijih hrvatskih pjevačica devedesetih, koja je 1996. osvojila četvrto mjesto na Eurosongu pjevajući “Svetu ljubav”, pričalo se svašta tijekom posljednjih godina – dok se nije pojavljivala u javnosti. Neki su tvrdili da je show business više ne zanima jer je smisao života našla u vjeri, te da su se njezini vjerski osjećaji intenzivirali nakon prekida 11-godišnje veze s glazbenikom Marselom Benzonom. Prvi dio tračeva demantirala je sudjelovanjem u dvije sezone showa Zvijezde pjevaju, u kojima je nastupala s novinarom Robertom Zuberom te radijskim i TV voditeljem Željkom Tomcem. A što se tiče vjerskih osjećaja, kaže Maja, istina je da su se oni produbili i to zahvaljujući – velečasnom Zlatku Sudcu. Na njegovim seminarima diljem Hrvatske ona svaki vikend pjeva duhovne pjesme, i to joj daje snagu za suočavanje sa životom.

Vaš posljednji album zove se “Sretna žena”. Što vi mislite da je ženi potrebno za sreću? – Svi smo mi različiti i želimo drukčije stvari. Netko se ostvaruje kroz majčinstvo i brak, netko kroz posao koji voli. Ja pokušavam pronaći mir u svemu što me okružuje, pa je za mene sreća postignuće tog unutrašnjeg mira. Je li ta potreba za unutarnjim mirom dovela do vaše suradnje s velečasnim Zlatkom Sudcem na CD-u “Put, istina i život?” – Ne, ideja je došla spontano, nakon što sam neko vrijeme pjevala na njegovim seminarima. Zapravo, željeli smo neke teme o kojima on priča pretočiti u pjesme. Primjerice, pjesma “Oprostite nam, anđeli” govori o abortusima, a “Strepite od malenih” o ljubavi prema domovini. Naša je ideja bila snimiti komercijalni album duhovnih pjesama kako bismo ih što više približili ljudima. S obzirom da godinama surađujem sa Zrinkom Tutićem i znam za njegovu želju da snimi album duhovnih skladbi, predložila sam ga za producenta, što se pokazalo dobrim potezom. Kad ste se upoznali s velečasnim Sudcem? – Bilo je to prije dvije i pol do tri godine. Čitala sam u novinama o njemu i iz čiste radoznalosti došla na seminar. Nisam bila u depresiji, više u nekoj fazi preispitivanja sebe, što smatram da je normalno i zdravo za svaku osobu. Na seminarima svi pjevaju pa sam i ja zapjevala. Onda me netko prepoznao pa su mi rekli da bih mogla “povesti pjesmu”. Tako je sve počelo, veoma spontano i prirodno. Što vas na Sudčevim duhovnim obnovama najviše dirne? – Na seminarima ima mnogo bolesnih ljudi i ponekad je zaista teško sve to gledati, pogotovo kad su u pitanju djeca. Unatoč svemu, lijepo je vidjeti kako se u roditeljima te djece, dok slušaju velečasnog, budi snaga, kako dobivaju sjaj u očima od nade koja im ispunjava srca. Tu radost s kojom odlaze sa seminara vrijedi doživjeti. Kakvim biste, kao osobu, opisali velečasnog Sudca? Što je to tako karizmatično u njemu? – Svi mi kroz život pokušavamo probuditi u sebi ono najbolje i u tom se izdanju dati drugima. Nekom to uspije u većoj, a nekom u manjoj mjeri. Mislim da je velečasni Sudac uspio otkriti ono najbolje, ono Božje u sebi, i to na najveličastveniji način podijeliti s drugima. To je prijenos čiste ljubavi i energije, a ljudi to osjećaju. Tajna njegovog uspjeha je u tome da može probuditi srca ljudi. On govori jednostavne istine koje svi znamo, ali jedna je stvar to znati, a druga osjetiti srcem.

Družite li se privatno s njim? – On je u potpunosti posvećen svojoj misiji i nema previše vremena za druženje. Bilo je trenutaka kad smo nasamo razgovarali, ali to je uvijek bilo vezano za putovanja na seminare. Jeste li ikada tražili od njega pomoć i savjet? – Razgovarali smo, a o čemu, neka ostane među nama. U kakvoj ste obitelji odrasli? – Moj otac je bio električar, majka ekonomistica, a sedam godina mlađa sestra Emita je diplomirala filozofiju i kroatistiku. Već u srednjoj školi počela sam pjevati u grupi Stijene, a s 18 godina sam se preselila iz rodnog Splita u Zagreb. Roditelji ispočetka nisu bili sretni zbog moje pjevačke karijere, smatrali su da sam trebala završiti fakultet i zaposliti se “kao sav normalan svijet”. No, s vremenom su se pomirili s tim da je glazba moja ljubav i sudbina, te su mi danas najveća podrška. Jeste li od malih nogu okruženi vjerom? – Ne, ona je u moj život na velika vrata ušla zahvaljujući velečasnom Sudcu.

Je li vam vjera pomogla da prije dvije godine prebolite raskid 11-godišnje veze s Marselom Benzonom, bivšim pjevačem splitske grupe Tutti Fruti? – To za mene nije bio bolan prekid pa mi nije ni trebala pomoć. Mi smo se razišli prijateljski, nakon što smo oboje shvatili da to više nije to, i danas smo u vrlo dobrim odnosima. Prošle godine ste izjavili da ste u životu imali samo dvije veze. Je li na tome ostalo? – Da. I ne namjeravam iskušavati onu izreku ”treća-sreća”. Zasad mi se ne da pokušavati nešto novo. Ne razmišljam o muškarcima u tom smislu.

Je li to zato što ste se razočarali u ljubav? – Ne, nisam. Uostalom, nisam bez ljubavi. Imam je dovoljno od svoje obitelji i prijatelja.

Što muškarac mora imati da bi vam se svidio? – Ne znam, nemam svoj tip muškarca. Ni fizički, ni karakterno. Svaki je čovjek poseban i ne volim ljude stavljati u ladice. Ta dva muškarca s kojima sam dosad bila posve su različite osobe, a svaki od njih privukao me nekom drugom osobinom.

Biste li ikada prvi prišli muškarcu koji vam se sviđa? – Nikada! Po prirodi sam veoma stidljiva.

Da ostanete trudni s muškarcem za kojeg znate da nije onaj pravi, biste li se odlučili biti samohrana majka? – To se meni ne može dogoditi. Apsolutno nemoguće! Imam dovoljno godina da mogu napraviti dobru procjenu o tome tko je pravi, a tko ne.

S obzirom da trenutačno nemate nikakvu želju za novom vezom, a 41 vam je godina, znači li to da ste se pomirili s tim da nećete biti majka? – Mogla bih sad mudro reći: “Nikad ne reci nikad”, ili “Što Bog da”, ali, duboko u sebi imam osjećaj da se to meni, na žalost, neće dogoditi. Daj Bože da se varam.

Kristinka Šćavina

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst možete pročitati u novom broju tjednika Gloria (br.771) ili se pretplatite na PDF izdanje.