Višnja Pevec: Moj život nakon zatvora

U zagrebački Avenue Mall Višnja Pevec (49), bivša suvlasnica najvećeg hrvatskog trgovačkog lanca neprehrambenih proizvoda Pevec Grupe, prošli je tjedan ušla visoko uzdignute glave i dotjerana. Dakako da je bila primijećena, ali to joj zanimanje nije bilo nimalo neugodno. Na mnogim licima vidjela je dobronamjeran osmijeh, a neki su joj čak i prišli te joj stisnuli ruku uz želju da se ne da i izdrži do kraja. No, iako je djelovala vrlo samouvjereno, bio je to tek jedan od nekoliko izlazaka Višnje Pevec otkako je prije točno godinu dana puštena iz pritvora iz bjelovarskog zatvora. U kojem je sa suprugom Zdravkom Pevecom (56) provela šest i pol mjeseci zbog sumnje da su protupravno priskrbili 3,8 milijuna kuna te za 10,5 milijuna kuna oštetili državni proračun.

Vedra, nasmijana i vrlo poduzetna žena, koja je u danu stigla učiniti stotinu stvari u tvrtki, kod kuće, u spa i wellnessu u hotelu Picok, koji je također bio u obiteljskom vlasništvu, posljednjih godinu dana sasvim se povukla u osamu svog doma u selu Donji Mosti nedaleko od Bjelovara. Kuha, posprema, čita, a svoje najdublje frustracije dijeli samo sa sinovima i suprugom, jer joj se često čini da su ih svi ostavili i zaboravili. Izađe samo da bi otišla na frizuru ili posjetila roditelje u Bjelovaru, a u Zagreb se zaputi kad mora k odvjetniku ili da bi vidjela sinove, 27-godišnjeg Danijela, magistra ekonomije, i 24-godišnjeg Davorina, studenta treće godine medicine.

Ne javlja se ni na telefonske pozive. Ljubazno preko posrednika ili supruga zahvaljuje svima na zanimanju za “njezin slučaj” i moli ih da je ostave na miru jer jedino što im može reći je ono što je ponovila više puta i na sudu – da se ne osjeća krivom i da joj dok je živa, neće biti jasno zbog čega je šest mjeseci provela u bjelovarskom zatvoru. Kako je sudski proces još u tijeku, o svom “predmetu” i ne smije govoriti. Ali je, ekskluzivno za čitatelje Glorije, pristala otkriti svoje najteže intimne trenutke u životu. Nekako ju je “omekšao” Božić, blagdan kojem se uvijek najviše veselila, iako joj je svako sjećanje na prijašnja vremena stavljanje soli na ranu.

– Kakve li ironije! Uvijek sam organizirala i dočeke Nove godine, proslavu Valentinova, putovanja, skijanja, Martinja, rođendane, razna slavlja. I u našoj kući i u našem nekadašnjem hotelu Picok u Đurđevcu. Sve lijepe trenutke željela sam podijeliti s društvom. Ali brojni “prijatelji”, “dobri znanci” i rođaci, koji su se dobro gostili na našim feštama, naprosto su nestali iz našeg života – kaže Višnja Pevec.

Što vas je najviše razočaralo? – Šutnja takozvanih prijatelja. Dok je sve bilo u redu, svi su rado bili s nama u društvu. A kad je u prosincu 2009. pokrenut stečaj naše Pevec Grupe, nitko nije nazvao i rekao: “Znam da nemaš gdje čekati Novu godinu, hoćeš doći k meni?”. Čak ni moje kume. To me jako razočaralo. A i još ima onih koji se boje javiti. Neke moje kolegice zvale su me kradom, jer su se bojale da bi zbog “veze” s nama njihovi muževi, koji su na važnijim funkcijama, mogli zaraditi minuse. To su strašne stvari. Nemam ni šugu ni kugu, a zar sam takva kriminalka da se netko boji pitati: “Halo, kako si, jesi li za kavu?”

Jeste li ikada pomislili da biste mogli biti optuženi za loše poslovanje i malverzacije? – Nikada! Muž i ja nismo ništa dobili na lutriji niti nam je išta “kapnulo” preko noći. Dvadeset godina stvarali smo svoje poslovno carstvo, koje su do pokretanja stečaja činili devet poduzeća, 18 velikih trgovačkih centara, 500 kamiona, 1500 dobavljača, 4000 zaposlenih, te hotel s 4 zvjezdice u središtu Đurđevca. Svih tih godina poslovali smo na isti način, samo smo gledali naprijed, čak smo i posljednju poslovnu godinu završili s 370 milijuna kuna dobiti. A ne s gubitkom pa da netko može reći: “Gle, uzeli su novac i tvrtku doveli u gubitak”. Ali tvrtka je ipak otišla “na bubanj”, hotel je preuzela Podravska banka, a suprug i ja smo završili u pritvoru pod optužbom da smo – zbog zloporabe položaja i ovlasti, zbog povrede vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, i zbog zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju – protupravno priskrbili 3,8 milijuna kuna te za 10,5 milijuna kuna oštetili državni proračun. Ja nikada nisam radila u računovodstvu niti s financijama, nisam napravila nijedno proknjiženje niti je na meni bilo da se brinem oko poreza. Za to su bile zadužene službe i zaposlenici koji su odgovarali za svoj rad. Zar sam trebala kontrolirati službu knjigovodstva i financija kako su proknjižili desetke tisuća dokumenata? I kako?

Spominjalo se da ste povrat poreza tvrtke uplatili na privatni račun u Austriji. – Suprug i ja smo bili jedini vlasnici Pevec Grupe, a temeljni kapital i dobit iz godine u godinu su naše vlasništvo. I onda me optuže da sam uzela 3,8 milijuna kuna koji nam ne pripadaju! I da smo krivi jer smo sebi nešto uzeli. Znate što nam poslovni ljudi govore? Da smo najveće budale na svijetu! Trebali smo, kažu, uzeti svu dobit koja iznosi 375 milijuna kuna, posuditi je tvrtki i ubirati kamate! Ali nismo razmišljali na takav način, nego da je sve to naše, da smo svi jedna velika porodica i da stvaramo da bi toj porodici bilo dobro.

Od čega živite nakon što je pokrenut stečaj? – Od ušteđevine na tekućim računima, a kako tvrtka više nije plaćala rate kredita, banka je svoja potraživanja naplatila iz naše oročene štednje. Ništa čudno, jer smo za svaki kredit davali osobne mjenice. Da smo imali loše namjere, ne bismo izdali osobne mjenice i garantirali osobnom imovinom. Sada živimo kako smo živjeli prije pokretanja tvrtke, od poljoprivrede. Baš smo prodali kukuruz. I na grbači mojih roditelja koji su deset godina radili u Njemačkoj, svaki po dvije smjene, i štedjeli da bi imali lijepu starost. A evo što ih je snašlo. Kad je podignuta optužnica, jeste li pomislili da biste mogli dospjeti u zatvor? – Ništa loše nisam napravila i nisam niti sanjala da bi me netko za išta mogao okriviti. Ali lani, 2. lipnja, u 6 sati, probudila nas je policija. Rekli su nam da idemo na informativni razgovor i da uzmemo toplu odjeću, kalodont, četkice, jer da nisu sigurni koliko će ispitivanje trajati. Stalno su bili uz nas, tražili su dokumente, pokupili kompjutore, mobitele… Suprug i ja odmah smo se odjenuli i krenuli s njima, uvjereni da se brzo vraćamo doma. No, tu noć sam ostala u policiji. U uvjetima koje nisam mogla ni zamisliti da postoje. Moje su štale urednije. Dočekao me prljavi madrac bačen na beton, prljava deka, sve je smrdjelo. Valjda tu dovode narkomane i alkoholičare da se ispovraćaju, smire i provedu noć… Kao da smo najveći kriminalci i ubojice. Nemam pojma kako sam uopće zaspala. Ispitivanje se nastavilo i sutradan, do navečer. Zatim su nas odveli na sud, gdje su nam pročitali točke optužnice po kojima nas terete. Neke sam stvari tada čula prvi put.

Snježana Dragojević Harapin

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli intervju s Višnjom Pevec pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.884) ili se pretplatite na PDF izdanje