Zdravko Čolić: Prepoznao sam auru svoje supruge

Nije loš ovaj naš tata – zaključila je petogodišnja Lara, mlađa kći Zdravka Čolića (60), komentirajući njegov novogodišnji nastup na glavnom trgu srbijanskog rudarskog gradića Bora. Iako joj se svidjelo kako tata pjeva i skakuće po pozornici, nije dugo izdržala pa je blaženo zaspala u naručju mame Sandre (47). No zato je njezina starija sestra Una (10) euforično plesala, pljeskala i pjevala do kraja koncerta, a potom su je jedva zadržali da ne otrči na pozornicu i baci se ocu u zagrljaj.

Kakav je u privatnim druženjima, takav je Zdravko Čolić i na sceni – dječački šarmantan, neposredan, srdačan i iskren – pa nije čudno što je već 40 godina miljenik publike od Vardara do Triglava. Publika ga željno očekuje i u Zagrebu, gdje će 8. ožujka u Areni održati svoj prvi veliki ovogodišnji koncert. Osim već provjerenog hit-repertoara, u Zagrebu će na Dan žena otpjevati i nekoliko uspješnica sa svog posljednjeg albuma “Kad pogledaš me preko ramena”. Sarajevski pjevač s beogradskom adresom nada se da će ga supruga i kćeri gledati i u zagrebačkoj Areni.

Koja se vaša pjesma najviše sviđa Sandri? – Baš neki dan sam je pitao, pa kaže neke od ovih starih, “Loše vino”, “Ti si mi u krvi”, “Tvoje oči”… Ona je bila osječka rokerica, pratila je drukčiju glazbu.

Koliko ste dugo zajedno? – Upoznali smo se u Brelima 1989., dakle skoro 23 godine.

Čime vas je osvojila? – Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio, vidiš neku dobru emociju, da je nekome stalo do tebe. To ne mogu objasniti, jer može biti najljepša i najpametnija žena pa jedva čekaš da odeš od nje. Neka energija, neka viša sila jednostavno određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Imao sam nekoliko žena u životu koje su mi bile jako bliske, ali s njima nisam ostao, a sa Sandrom jesam. Mislim da je to neka posebna dimenzija, kao da su se naše aure prepoznale. Naravno, bitno je da te žena razumije i tolerira neke stvari. Na primjer, ja ne volim ako netko odmah hoće da šefuje. Mislim da žena mora tolerirati muškarca, a muškarac će joj to vratiti na drugi način.

Koliko supruzi pomažete oko djece i kućanstva? – Ne razumijem se baš u kućanske poslove. Sandra ne radi, to je njezin izbor, pa je normalno da se više brine o djeci i kući. Ja joj nisam neki teret. Imam neke svoje navike, ali oko mene ne treba puno obigravati. Mislim da muškarac treba zarađivati, a ženi prepustiti odgovornost za kuću, jer žene to bolje rade. I moja majka je bila ta koja je vodila kuću, tata je radio u policiji, a ona je svu svoju energiju posvetila odgoju djece.

Čuvate li pisma obožavateljica? – Na žalost, ne. U našoj garaži na Grbavici bilo je na stotine tih pisama, koja su trebala da se pretoče u neku knjigu i album, ali kad je došao rat, sve je to potrošeno za loženje. Ljudi se nisu imali čime grijati, pa su i ta pisma otišla u dim. I moja prva gitara je tako izgubljena.

Na pozornici su vas često gađali grudnjacima. Je li vam ikad doletjelo nešto teže? – U Nikšiću su me 1985. pogodili kamenom u glavu. Klinci s treće tribine stadiona Sutjeska bacali su kamenje po bini, tada je to bilo u modi, i jedan me strefio.

V ašem glasu je 60 godina. Osjećate li neke promjene? – Zasad nemam problema s glasom, naprotiv, nekako je postojaniji glas što si stariji, pogotovo u dubokim registrima, a visina je ostala. Jedino me sezonski muči alergijski sinusitis, a da nije toga, bilo bi savršeno. To je kao neki Božji dar.

Bojite li kosu? – Imam vrlo malo sijedih, a pokrivam ih preljevom za kosu, moram to zbog profesije. Ostalo je sve maksimalno prirodno.

Kakvu kozmetiku koristite? – Imam suhu kožu i moram je mazati, a moja omiljena krema je najjeftinija Nivea. Nije to reklama, nego Nivea kao da je za mene izmišljena, najbolje mi godi i pokazala se veoma uspješnom.

Imate li još pločice na trbuhu? – Trbuh mi je sada ugodno popunjen. Mi hedonisti baš ne možemo težiti pločicama na trbuhu, ali i dalje sam u odličnoj kondiciji.

Nevio Pintar

Pročitali ste skraćenu verziju velikog intervjua sa Zdravkom Čolićem. U tiskanom izdanju Glorije (br. 893) saznajte i kako je “Čola” dočekao novu godinu i prvi se put spustio u rudnik, znaju li kćeri njegove pjesme i planiraju li poći njegovim stopama, oko čega se prepire sa suprugom i je li ona ljubomorna na njegovu popularnost kod obožavateljica, od kojih ju je jedna napala i nožem, što mu je predložio veliki prijatelj Kićo Slabinac, kako provodi slobodno vrijeme, pjeva li na svadbama i pod tušem, da li se tokom karijere uspio obogatiti, plaše li ga godine i žali li za mladošću te još mnogo toga. U Gloriji pronađite i kupon za popust na ulaznice za Čolićev zagrebački koncert. Možete se pretplatiti i na PDF izdanje.