Zoran Ferić: Andrea me osvojila ljepotom i izravnošću

Književnik i gimnazijski profesor Zoran Ferić (51) za svoj je roman “Kalendar Maja” prošle godine dobio najvažniju literarnu nagradu Kiklop. U razgovoru za Gloriju otkriva na kojim ga je mjestima znala zateći inspiracija, kako se nosi s novim generacijama učenika, od čega strahuje, što ga opušta i kakvu ulogu u njegovu životu ima supruga Andrea.

Koje je najneobičnije mjesto na kojem ste pisali? – Goli otok. A bilješke za roman pisao sam u mobitel.

Jeste li ikad cijelom razredu podijelili jedinice? – To ne, ali događalo se da ih podijelim jako puno, uglavnom na satima lektire kad ne pročitaju knjigu.

Što ste vi sve činili za dobru ocjenu? – Uopće nisam bio dobar učenik i ocjene mi nisu ništa značile.

Kad ste se prvi put zaljubili? – Na klizanju na Šalati, kad sam išao u šesti razred osnovne.

Čime vas je osvojila supruga Andrea? – Ljepotom i direktnošću, odsutnošću koketerije. U braku smo skoro dvadeset godina.

Jeste li supruzi pisali ljubavne pjesme? Ili možda priče? – Pjesme joj nisam pisao, ali sam u vrijeme kad smo prohodali počeo pisati priče za svoju prvu knjigu “Mišolovka Walta Disneya”. Iako je počinjao rat, za mene je to bilo intimno vrijeme optimizma. Jedino što sam napisao direktno njoj bila je kratka zajebantska dramica koju sam joj dao na plaži na Rabu kad smo se upoznali.

Koji kućni posao nastojite svakako izbjeći? – Mrzim čišćenje u svim varijantama, a pogotovo pranje prozora. Ali zato nastojim kuhati. Kuhanje smiruje i plemenita je aktivnost.

Koji vam je omiljeni kulinarski specijalitet? – Volim spremati divljač, znam dobro skuhati grah i goveđe šnicle u saftu, a ni roštilj mi nije mrzak. Uživam spremati, recimo, i gulaš od hobotnice.

Čega se bojite? – Bojim se… svačega. Samoće u starosti, recimo, ili velikih agresivnih pasa. Najviše me je ipak strah ljudske zloće i poslovične ljudske krvoločnosti. Strah me je, na primjer, i velikoga rata.

Koje je bilo vaše najveće životno iskušenje? – Kako ostati relativno normalan nakon majčine smrti. Išao sam u osmi razred kad se to dogodilo. Tek kasnije čovjek vidi koliko ga formiraju neke važne smrti i teške odsutnosti.

U što sumnjate? – Sumnjam u svašta. U postojanje Boga, kao i u njegovo nepostojanje, u sebe sama i u sve ljude, sumnjam u dobrotu i razvoj čovječanstva.

Pročitali ste skraćeni intervju sa Zoranom Ferićem. Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 938) ili se pretplatite na PDF izdanje.