Poznati pjevač otkriva sve o ljubavi sa suprugom, odgoju njihove kćeri i njegovim mlađim neobuzdanim danima.
Glazbenik Massimo Savić rođen je u Puli prije 57 godina, a od mladosti je poznat po svom osebujnom stilu pjevanja. Za Gloria magazin otkriva kako je zaprosio suprugu Eni, zašto je u mladosti umjesto gelom kosu stilizirao mješavinom piva i Coca-cole te kad se zadnji put potukao.
Što je za vas ljubav?
- Uzajamno poštovanje, razumijevanje i veselje u zajedničkom druženju.
Imate li najdražu ljubavnu pjesmu?
- Postoji puno lijepih ljubavnih pjesama, ali kada bih baš morao izabrati jednu, bila bi to ‘Da li znaš da te volim’ Dade Topića i grupe Time.
Što ste pomislili kada ste prvi put ugledali suprugu Eni?
- Da je prepametna i prestroga za mene. Činilo mi se da je izvan moje lige.
Kako ste je zaprosili?
- Dok je spavala, uzeo sam joj mjeru za prsten, otišao u grad i kupio zaručnički prsten. Kad sam se vratio kući, tek se bila probudila, a ja sam kleknuo pred nju i zamolio je da mi bude supruga.
Na koju ste pjesmu otplesali prvi bračni ples?
- ‘Unforgettable’ Nata Kinga Colea, ali u duet verziji s njegovom kćeri Natalie Cole.
Tko je glasniji kad se posvađate?
- Ja sam uvijek glasan, dok je supruga tiha voda koja brege dere. Njezin put je uvijek pametniji.
Kako ste odlučili kćeri dati ime Mirna?
- Rodila se u jeku Domovinskog rata. Tada smo živjeli u Kopru, jer je u Zadru bilo preopasno. Kako je najveća rijeka u Istri Mirna, a svi smo tada željeli mir, dali smo joj to ime.
Koji ste joj životni savjet dali?
- Nema generalnog savjeta koji može obuhvatiti moju ljubav prema kćeri. Dok god sam živ, nastojat ću joj biti potpora u životu.
Veselite li se danu kada ćete postati djed?
- Apsolutno. Jedva čekam.
Koja vam je igračka bila najdraža u djetinjstvu?
- Luk i strijela.
Kako ste se osjećali kada su vas kao tinejdžera uhitili zbog provale i krađe u trgovini?
- Nimalo ugodno, pogotovo jer su po mene došli šest mjeseci nakon nemilog događaja, kad sam već pomalo i zaboravio što sam napravio. Imao sam sreće što sam bio maloljetnik pa su mi oprostili i prošao sam samo s packom po rukama.
Sjećate li se kad ste se posljednji put potukli?
- Nažalost, da. Bilo je to u tramvaju u Zagrebu. Jedan mladi gospodin je bio jako bezobrazan i sve je brzo eskaliralo. Poslije mi je bilo krivo zbog toga.
Jeste li ikada radili u struci?
- Završio sam srednju školu za preciznu mehaniku za medicinske instrumente, ali s poslom sam se susreo jedino na praksi. Naime, već tada sam počeo svirati i pjevati, glazba me odvela na drugi put.
Kad ste shvatili da pjevate mnogo bolje od drugih?
- Ni danas to tako ne shvaćam.
Sjećate li se prvog koncerta?
- Nikako ne mogu zaboraviti prvi koncert grupe Dorian Gray, održan 1982. u zagrebačkom klubu Lapidarij. Kako bih i zaboravio kada smo se posebno pripremali miješajući pivo i Coca-Colu kako bismo dobili smjesu koju smo koristili umjesto gela za kosu, kojeg tada nije bilo u trgovinama.
Koliko vas je iznenadio uspjeh pjesme ‘Sjaj u tami’?
- Prvi hit vas uvijek iznenadi jer zapravo ne vjerujete da se to može dogoditi. U mojem slučaju ipak se dogodilo. Tko bi tada mislio da ću tu pjesmu javno otpjevati nekoliko tisuća puta.
Imate li i dalje tremu prije nastupa?
- Uvijek imam nelagodu, ali nije to trema, već osjećaj između agonije i totalnog blagoslova.
Kako pazite na svoj glas?
- Ne pazim.
Kada vam se javio tinitus?
- Prije petnaestak godina, dok sam bio na probi s grupom Meritas. Odmah sam osjetio da će ta škripa koja je došla iz zvučnika prouzročiti štetu. I, eto, već gotovo dva desetljeća živim s tim jakim zvukom u desnom uhu.
Jeste li skloni alternativnoj medicini?
- Vjerujem u čovjeka samoga koji može mnogo učiniti da si pomogne.
Ima li života poslije smrti?
- Ne znam, nisam probao.
Što pomislite kad se danas sjetite svojih eksperimentiranja s narkoticima?
- Slabo se toga sjećam.
Kako biste se opisali u tri riječi?
- Radišan, odan i precizan.
Kad ste posljednji put lagali?
- Svi lažemo stalno.
Zašto ste pristali biti mentor u TV showu
The Voice?
- To je jedini show koji stvarno stavlja akcent na natjecatelje. No, ne bih pristao da mentorima nije zagarantirana samostalnost u odlučivanju tko prolazi, a tko ne. Iz produkcije mi mogu sugerirati, ali konačna odluka je uvijek na meni.
Koji bi bio naslov vaše autobiografije?
- Take the money and run.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....