Jedan od najvećih svih vremena: Pred njegovim objektivom skidale su se najljepše žene na svijetu

U povodu stote obljetnice rođenja Helmuta Newtona, jednog od najvećih fotografa 20. stoljeća, koji se proslavio modnom fotografijom, aktovima i portretima slavnih osoba, njemački redatelj Geri von Boehm snimio je jednoipolsatni dokumentarni film “The Bad and the Beautiful”, piše magazin Gloria.

O stilu života i rada šokantnog, revolucionarnog inovatora i vizualnog artista, kako su Newtona prozvali poznavatelji njegova rada, koji je seksualne fantazije pretakao u serije fotografskih provokacija, u filmu su progovorile brojne filmske dive, top-modeli i osobe iz svijeta mode poput Charlotte Rampling, Isabelle Rossellini, Grace Jones, Anne Wintour, Marianne Faithfull, Hanne Schygulle, Claudije Schiffer, Nadje Auermann... A Newtonova udovica, glumica i fotografkinja June Newton, autorima je dopustila bezuvjetno korištenje suprugove arhive i svih u njoj pohranjenih dokumenata.

Jamajčanska pop-diva Grace Jones u filmu se tako prisjetila kako ju je Helmut Newton nekoliko puta pozivao na snimanje aktova i vraćao kući jer je za njegove pojmove imala premale grudi pa ju je na kraju ipak snimio 1985. kako rukom prekriva poprsje skupa s tadašnjim partnerom Dolphom Lundgrenom, Šveđaninom kojem je slavna pjevačica pomogla da nakon karijere tjelohranitelja dobije prve filmske uloge.

Alice Springs, Helmut Newton Estate Courtesy Helmut Newton Foundation

U Wuppertalu je 1983. snimio fotografiju ‘Legenda čednosti, Scena iz baleta Pine Bausch’, poznatiju pod nazivom ‘Krokodil jede balerinu’

Legendarna urednica Voguea Anna Wintour ispričala je kako ju je Newton, dok je još radila u britanskom izdanju najpoznatijeg modnog časopisa na svijetu, trebao snimiti u Londonu, zbog čega se ona uspaničila te mu se dan uoči dogovorenog susreta ispričala bolešću, a jedan od njegovih omiljenih modela, britanska glumica Charlotte Rampling, posvjedočila je kako je nastao njezin akt na blagovaonskom stolu luksuznog hotela u francuskom Arlesu 1973.

Riječ je o jednom od prvih radova iz Newtonove poznate serije velikih aktova “Big Nudes”, koji je nastao po narudžbi časopisa Playboy, a na lanjskoj aukciji u Londonu je postigao cijenu od 27.500 funti. Njemački supermodel Nadja Auermann ispričala je pak kako se ni pod koju cijenu nije željela do kraja skinuti pred Newtonovom kamerom, što je umjetnik shvatio kao - osobnu uvredu.

Tehnološki perfekcionist crno-bijele fotografije i buržoaski dekadent, podrijetlom njemački Židov, korijene svoje pompozne teatralnosti prepoznao je pak u izloženosti nacističkoj ikonografiji, kojom je u svojim formativnim godinama bio okružen na svakom koraku.

Sve je počelo s čajankama

Helmut Neustädter (prezime je promijenio u Newton u Australiji 1946.) rođen je 31. listopada 1920. u Berlinu, u obitelji židovskog industrijalca. Premda je mistificirajući vlastitu biografiju u brojnim intervjuima tvrdio kako je od svoje osme godine redovito posjećivao lokalne bordele gdje je imao priliku upoznati ljepotu nagih ženskih tijela, prava je istina da je mali Helmut glamur i voajerizam zavolio prateći svoju majku Claire po čajankama u luksuznim berlinskim hotelima. Uz čaj su se listali i modni magazini poput Elegante Welta, u kojima je upoznao radove najpoznatijih njemačkih modnih fotografa toga vremena, pa se i sam odlučio okušati u snimanju.

Alice Springs, Helmut Newton Estate Courtesy Helmut Newton Foundation

Na setu s modelom Sylvijom Ramatuelle, 1981., snimila ga je supruga June

Kako Helmuta škola uopće nije zanimala, pa je svake godine jedva čekao praznike i ljeto da se s društvom može zabavljati na pješčanim plažama jezera Wannsee, inače omiljenog berlinskog izletišta, roditelji su mu odahnuli kad je odlučio izučiti zanat u fotografskom studiju Yva, koji je vodila jedna od prvih njemačkih modnih fotografkinja Else Neuländer-Simon.

- Svoju prvu kameru kupio sam uštedjevši od džeparca, ali od prvih snimki, fotografija suputnika u podzemnoj željeznici, nije bilo ništa - bile su potpuno mračne. Posljednju sam sačuvao za snimanje radijskog odašiljača, koji me impresionirao svojom veličinom i elegancijom. Ta fotografija je bila mutna i jedina upotrebljiva, a ja sam bio uvjeren kako je moja snimka pravo remek-djelo. I tada sam odlučio postati fotoreporter: sanjao sam o tome kako ću novinama sa svojih putovanja po svijetu slati ekskluzivne materijale - ispričao je.

Da u Berlinu nemaju što tražiti shvatili su nakon Kristalne noći 1938., koja je označila po­­četak pogroma Židova u nacističkoj Njemačkoj. Fo­­tografski studio Yva je zatvoren, a njegova vlasnica kasnije je deportirana i ubijena u logoru Auschwitz.

Posljednji susret s roditeljima

Helmutovi roditelji Max i Claire Neustädter u studenom 1938. emigrirali su u Južnu Ameriku, ali on nije želio s njima: upravo je bio postao i službeno punoljetan te dobio vlastitu putovnicu pa je za sebe sam isplanirao budućnost. Želio je otići u Kinu, a s roditeljima se nikad više nije susreo. Berlin je napustio 5. prosinca, otputovavši vlakom s Kolodvora Zoo do Trsta, gdje se ukrcao na putnički brod Conte Rosso za Šangaj. No, nije se iskrcao u Kini, nego u Singapuru, tada britanskoj koloniji, u kojoj se zaposlio kao reporter u dnevnim novinama Straits Times.

Alice Springs, Helmut Newton Estate Courtesy Helmut Newton Foundation

Filmski redatelj David Lynch i njegova muza i ljubavnica, glumica Isabella Rossellini, pozirali su mu 1988.

- Dobio sam otkaz nakon svega dva tjedna jer sam bio prespor za taj posao. Okušao sam se i kao studijski portretist, ali sam ubrzo shvatio da u toj zemlji nema sreće za mene. Drugi svjetski rat je kucao na vrata, nesigurnost se širila Singapurom, a britanske vlasti su sve sumnjive strance, posebice njemačke emigrante, internirale u Australiju - prisjetio se Helmut Newton, koji je u svojoj novoj domovini proveo idućih 17 godina.

Prve dvije bio je smješten u kampu za Nijemce antinaciste, a potom se priključio australskoj vojsci, u kojoj je bio vozač kamiona. Ni dana nije proveo na frontu, a otpušten je 1946., nakon čega je promijenio prezime i sreću potražio u Melbourneu, gdje je s dvojicom kolega, njemačkih Židova, pokrenuo vlastiti fotostudio.

Nerazdvojna ljubav

U njemu je upoznao buduću suprugu, tada glumicu June Browne; nastupala je pod umjetničkim imenom Jane Brunell i ubrzo mu postala prva muza i jedan od najdražih modela uopće. Vjenčali su se 1948. i ostali nerazdvojni idućih 56 godina, sve do Newtonove smrti za upravljačem svoga terenca u Los Angelesu 2004.

U svom studiju se Newton napokon mogao posvetiti modnoj i reklamnoj fotografiji, a njegov status zvijezde u usponu potvrdila je Vogueova narudžba editorijala za specijalno australsko izdanje u siječnju 1956.

No, hladni protestantski mentalitet, a posebice kišovito i hladno vrijeme na otoku nisu mu se nimalo svidjeli pa se sa suprugom June i dvije kamere u svom bijelom Porscheu zaputio u Francusku.

Alice Springs, Helmut Newton Estate Courtesy Helmut Newton Foundation

Pjevačicu Grace Jones i njezina dečka, glumca Dolpha Lundgrena, snimio je u Los Angelesu 1985.

- U Pariz nisam došao kao zvijezda i nisam postao slavan preko noći, ali smo June i ja na prvi pogled znali da tamo želimo ostati. U Parizu se doslovce živjelo na ulici i trgovima, u kafićima i restoranima, klubovima i barovima - govorio je Newton, kojem su trebale dvije godine da dobije prve veće narudžbe za modne časopise.

- U to smo vrijeme preživljavali s vrlo malo novca: stanovali smo u najgorim rupama, pušili kao Turci, pili najjeftinije stolno vino koje se prodavalo za franak po boci te cijele noći provodili u barovima. Nikad se nismo bolje zabavljali - prisjetila se tog vremena njegova supruga June Newton.

Bijeg iz studija na ulice i trgove

U gradu svjetlosti i ljubavi Newton je shvatio da seks može prodavati modu i ta je spoznaja označila prekretnicu u njegovoj karijeri. Svoje modele više nije snimao u studijskim uvjetima, nego u stiliziranim svakodnevnim situacijama na gradskim ulicama i trgovima. Jednu od najprovokativnijih tema snimio je 1963. fotografirajući djevojke u donjem rublju ispred Berlinskog zida i bodljikave žice koja je podijelila njemačku metropolu. Četiri godine kasnije javnost je skandalizirao kampanjom za proizvođače krzna: “Radije gole nego u umjetnom krznu”, a sedamdesetih godina uvodi teme poput voajerizma i fetiša te na snimanjima upotrebljava dotad neviđene rekvizite poput ortopedskih pomagala i prepariranih divljih životinja.

Hansgert Lambers / AKG / Profimedia

Helmut i supruga June na izložbi njegovih radova u Berlinu

Njegove slike i kampanje su izazivale pozornost i kontroverze, što je bila najbolja reklama naručiteljima. Reklamna kampanja za draguljarske kuće Van Cleef i Arpels 1980., primjerice, snimljena je u radiološkom laboratoriju.

- Zanimalo me kako dijamanti vrijedni tri milijuna dolara izgledaju pod rendgenom. Na snimkama je kamenje potpuno nestalo, kao i mišići modela, a vidjeli su se samo metalni okviri koji su bili pričvršćeni i kosti ruke.

U krupnom planu, naime, vidjele su se samo predivne ženske ruke s prstenjem i narukvicom, koje na drvenoj dasci komadaju pečeno pile. Premda naručitelji na prvi pogled nisu bili oduševljeni i prijetili su povlačenjem, njihova kolekcija postala je glavna tema nakon što su fotografije objavljene.

Alice Springs, Helmut Newton Estate Courtesy Helmut Newton Foundation

Umjetnikov autoportret, snimljen 1993. u Monte Carlu

- Obožavam modnu fotografiju jer svaki prizor mogu detaljno razraditi, da izgleda poput zaustavljenog filmskog kadra - izjavio je fotograf, koji je svojim revolucionarnim shvaćanjem zauvijek promijenio svijet mode.

Na udaru feministkinja

- Pamtim uzbuđenje koje je zavladalo u redakciji kad nam je Helmut donio svoje prve fotografije. Kad je časopis objavljen, nazvao me Alex Liberman, tada umjetnički direktor američkog Voguea, i rekao mi da su te fotografije nešto najljepše što je u životu vidio. Uistinu, slike su bile savršene - izjavila je Francine Crescent, glavna urednica francuskog Voguea od 1967. do 1977.

- Shvatio sam da zahvaljujući svom pristupu mogu inscenirati različite situacije te ih ovisno o izgledu i karakteru modela snimati na tada neuobičajenim lokacijama - predgrađima, industrijskim zonama, krovovima, gradilištima... Žene i modu radije fotografiram na mjestima kojima svakodnevno prolaze tisuće ljudi nego na pustim egzotičnim destinacijama jer želim da čitatelji promatrajući moje fotografije osjete kako im je mjesto poznato, da su tu već jednom bili - izjavio je Newton koji se striktno pridržavao samo jednog pravila - da lokacija za snimanje ne smije biti udaljena više od tri kilometra od hotela u kojem je odsjeo. To pravilo je uveo nakon srčanog udara 1973. zbog čega je prestao pušiti, a otada je izbjegavao i sve partyje na kojima se nužno nije morao pojaviti.

- Živim mirnim građanskim životom. Moji su jedini poroci što se obožavam cjenkati oko honorara, putovati Concordeom te odsjedati u najboljim hotelima. Nekoć su mi strast bili sportski automobili, ali sam za to sada prestar - rekao je na otvorenju svoje retrospektivne izložbe u Berlinu 2000.

Alice Springs, Helmut Newton Estate Courtesy Helmut Newton Foundation

Glumica Vibeke Knudsen i goli model na fotografiji za odijelo Yvesa Saint Laurenta, objavljenoj u francuskom Vogueu 1975.

- Moje žene su pobjednice, prikazujem ih moćnijima nego što su u stvarnosti. Seks za mene predstavlja moć i to je jedan od načina na koji žene mogu pokoriti muškarce. Uostalom, zašto bi se moj rad morao svima svidjeti: ne treba me cijeli svijet voljeti da budem sretan - govorio je tada te feministkinji Alice Schwarzer isporučio račun na 38 tisuća njemačkih maraka zbog neovlaštene objave njegovih fotografija u feminističkoj bibliji, dvomjesečniku Emma.

Svijet top-modela i holivudskog jet-seta s vremenom ga je počeo zamarati pa je posljednjih petnaest godina svog života uglavnom snimao reklamne kampanje te po narudžbi portretirao političare i glumce, od kojih je honorare naplaćivao unaprijed. Francuskog nacionalista i političkog ekstremista Jean-Marie Le Pena nagovorio je da mu pozira sa svoja dva dobermana, a budućeg njemačkog kancelara Gerharda Schroedera mjesec dana uoči izborne pobjede snimio je stisnutog u kutu zgrade s torbom u rukama.

- I nikad ne idem predaleko pa moji modeli poziraju slobodno i s povjerenjem. Uostalom, mnogo sam stariji od većine njih - objašnjavao je.

No, glumica Sigourney Weaver opisala ga je kao vještog manipulatora, koji je inzistirao da satima poput marionete slijedi njegove upute.

- Kad sam mu se požalila, pravio se da me ne čuje, samo je nastavio fotografirati - izjavila je glumica.

A svoj najpoznatiji portret, nastao 1987. na balkonu njihova prostranog stana na 19. katu zgrade u Aveniji Saint-Roman, na kojem u vrtnom stolcu pozira golonog u bijeloj košulji, s pletenim šeširom i u ženskim cipelama s visokom potpeticom - napravio je sam.

Getty Images

June Newton na otovrenju izložbe njegovih fotografija u Berlinu

Američkoj kolegici Anne Leibovitz na snimanju je odbio raskopčati hlače objasnivši joj da se ni pred njezinim objektivom ne smatra modelom, a supermodelu Cindy Crawford jednom je rekao kako se smatra sretnim što ne mora zarađivati za život pozirajući pred kamerom. No, zato je osobno prilazio lijepim ženama koje bi zapazio na ulici i slikao ih na licu mjesta idiot-kamerom koju je uvijek nosio sa sobom u unutrašnjem džepu sakoa.

- U svijetu novinske fotografije za mene postoje dva zabranjena pojma: prvi je umjetnost, drugi je dobar ukus. Iako snimam i urbane pejzaže te prirodu, urednici nikad nisu objavili niti jednu od tih slika, svi žele samo razgolićene dame - izjavio je fotograf, koji je poginuo 23. siječnja 2004. u Los Angelesu kad je za volanom svog vozila doživio srčani udar i zabio se u zid.

O ostavštini kralja crno-bijele fotografije (Newton je bio daltonist pa se dugo klonio kolora), s čak osam tisuća radova objavljenih u tisku i reklamnim kampanjama danas se brine njegova udovica, a njegovo posljednje počivalište je u Aleji velikana III. gradskog groblja u Berlinu, gdje mu je jedna od prvih susjeda legendarna glumica Marlene Dietrich.

Najskuplja knjiga 20. stoljeća

Uoči umjetnikove retrospektivne izložbe u Berlinu 2000. njemački nakladnik Taschen objavio je Newtonovu najopsežniju monografiju pod nazivom ‘Sumo’. U formatu 50x70 centimetara, s 480 stranica, težila je 30 kilograma, a rasprodana je u numeriranoj i potpisanoj nakladi od 10 tisuća primjeraka po cijeni od pet tisuća njemačkih maraka. Da bi se mogla listati, Philippe Starck, francuski velikan svjetskog dizajna, oblikovao je specijalno postolje, a nakon što je rasprodana, knjiga je s potpisima umjetnika i svih živućih modela na aukcijama postizala astronomsku cijenu od četiristo tisuća dolara.

Konjak i cigare s pogledom

Nezaobilazno mjesto za štovatelje Helmuta Newtona je berlinski bar koji je vlasnik, kultni berlinski ugostitelj Josef Lugner, nazvao po svom omiljenom fotografu i interijere ukrasio njegovim aktovima. To je tipični muški salon s velikim izborom najfinijih cigara, žestokih alkoholnih pića, vina, piva te koktela, staromodno uređen, s udobnim kožnim foteljama. Bar Newton nalazi se u strogom središtu grada, u neposrednoj blizini trga Gendarmenmarkt, na adresi Charlottenstrasse 57, a otvoren je svakodnevno od 11 do 3 sata.

Pročitajte i:

Muza, seks simbol i ikona 20. stoljeća: Gubitak kćeri slomio ju je više od opake bolesti, no nije se predala!

Šarmantni oskarovac obožavao je žene, no u brak je ušao tek u starosti, nakon ljubavnog trokuta

Madonna, Robin, Charlize, Scarlett, a sad i lijepa Leila: Holivudskom buntovniku žene ne mogu odoljeti

Ena Begović: Dva desetljeća bez glumačke dive koja se najviše od svega bojala baš vožnje

Obožavana kolumnistica Glorije: 'Ljubav svakome, pin nikome!' - fascinantan život Žuži Jelinek