Skijašica rođena u Mrkoplju, unatoč brojnim teškim ozljedama postala je naša najbolja slalomašica, nedavno je utrku u Schladmingu završila na šestom mjestu pa s veseljem i samopuzdanjem odlazi na skorašnje Zimske olimpijske igre u Kinu.
Profesionalni put reprezentativke Leone Popović (24) mijenja percepciju o skijanju kao sportu s elitističkim predznakom. Doduše, da ni imućna obitelj ni zemlja premrežena kvalitetnim skijaškim stazama - poput Austrije, Italije, Francuske ili Švicarske - nisu preduvjeti za uspjeh pokazali su još legendarni Janica i Ivica Kostelić, a Leona Popović potvrđuje tu tezu.
I podsjeća nas da domaća snježna povijest nije završila s prestankom karijere slavnog brata i sestre. Jer naša najbolja slalomašica iz utrke u utrku daje nov motiv domaćoj publici da napeto prati ženski Svjetski skijaški kup i predstojeće Zimske olimpijske igre u Kini.
Naime, nedavnim je šestim mjestom u Schladmingu ostvarila rezultat karijere, a prije toga je na Sljemenu bila sedma - što jasno daje do znanja da nije riječ o sreći.
Paralelno trenirala nogomet i rukomet
Leona Popović je proskijala s pet godina, kaže, kao i mnogi klinci iz Gorskog kotara. Kao jedinica tate Tihomira Popovića, zaposlenog na benzinskoj crpki te mame Ljiljane Popović, službenice u općini u Delnicama, djetinjstvo je provodila na stazama Čelimbaše, na Tršću kod Čabra i na Bjelolasici. Njena je osnovna škola organizirala skijaška natjecanja, a početkom milenija ondje je bio aktivan i ski klub Mrkopalj. Tamo je Leona i počela – paralelno trenirajući nogomet i rukomet.
- Oduvijek sam znala da ću se profesionalno baviti sportom, ali nisam znala da će to na kraju biti skijanje. Kad sam ja počinjala, u Hrvatskoj se sve svodilo na treninge tijekom zimskih mjeseci, a danas djeca koja se namjeravaju ozbiljno baviti tim sportom provedu i do 200 dana godišnje na snijegu – govori Leona, koja se u šestom razredu osnovne škole upisala u ski klub u Rijeci.
Na tri sportska kolosijeka bila je sve do upisa gimnazije u Delnicama kad je odabrala da će joj fokus biti na skijanju. Logično, jer je na domaćim i inozemnim klupskim natjecanjima bila sve bolja. A onda je na poziv Mirka Kvasteka, tadašnjeg trenera juniorske reprezentacije, pozvana da se priključi "velikim igračima".
Na natjecanjima FIS-a, Međunarodne skijaške federacije, aktivna je od 2013. i prednost joj je, kaže, što živi u relativno maloj sredini u kojoj joj je okolina uvijek pomagala – primjerice, prijatelji i profesori u gimnaziji, iz koje je često izbivala zbog treninga i natjecanja. Leona je sve svoje obveze odradila u roku, a prije tri godine upisala je i sportski menadžement na jednoj visokoj poslovnoj školi u Zagrebu gdje je čeka još samo završni rad na preddiplomskom studiju.
Velika ozljeda
O životu punom odricanja i neizvjesnosti, što ih donosi profesionalni sport, govori krajnje skromno, kao da ni kap znoja nije potrošila da bi dogurala nadomak svjetskog vrha. A itekako jest, osobito nakon loma potkoljenice 2015. na treningu slaloma na austrijskom ledenjaku Hintertux.
Od te se ozljede oporavljala mjesecima, vratila se u svjetski skijaški kup i kvalificirala se za Zimske olimpijske igre 2018. u Pjončangu. Odletjela je doslovno na drugi kraj svijeta, a onda gadno pala već u prvoj vožnji veleslaloma.
Tada joj je pukao prednji križni ligament u koljenu, a kad se nakon osam mjeseci vratila na skijaške staze, shvatila je da joj koljeno i dalje nije dobro – i morala je na ponovnu operaciju, ponovnu rehabilitaciju i u ponovnu borbu da se vrati na snijeg.
- U tom sam se periodu posvetila studiju, a skijaški sam fokus prebacila s veleslaloma na slalom. Hrvatski skijaši su generalno dobri u tehničkim disciplinama jer, između ostalog, kod nas nema dovoljno dugačkih staza na kojima bi se mogle trenirati brze discipline poput spusta i superveleslaloma – govori Leona.
Od tada je skupila impresivnu kolekciju slalomskih skija: u podrumu obiteljske kuće u Mrkoplju ima čak 15 pari, a sve ih održava njen serviser i pomoćni trener Vjekoslav Ružić. On i glavni trener Goran Rački muškarci su s kojima provodi najviše vremena, a ljubavi, kaže sramežljivo, u njenom životu trenutačno nema.
Nova skijaška nada
Unatoč čestim putovanjima i zgusnutim treninzima na svakodnevnoj razini – gdje ujutro skija dva sata, a popodne ide na nordijsko trčanje ili u teretanu – i dalje njeguje prijateljstva s ljudima s kojima je odrasla.
- U sredinama kao što je Mrkopalj, ljudi se drže jedni uz druge. Naprosto zato što nas je manje pa si ne možete priuštiti da od nekog odšećete. Mislim da bi mi znatno teže bilo održavati bliske odnose da sam primjerice u Zagrebu, gdje je više izbora pa si istodobno i lakše zamjenjiv – govori Leona koja poput prave pripadnice generacije Z vodi prilično aktivan društveni život i na društvenim mrežama.
Ondje je, među ostalim, objavila i fotografiju u kratkim hlačama i topiću – na skijaškoj stazi u Reiteralmu. Puna pozitivne energije i avanturističkog duha kaže da se tada usput malo i osunčala. Pred Leonom su ponovno ozbiljne pripreme upravo na tom austrijskom skijalištu. Ondje, naime, trenira za Zimske olimpijske igre u Kini, kamo putuje posljednji dan siječnja. Natjecat će se i u veleslalomu i u slalomu, a utrke su na rasporedu 7. i 9. veljače, kad će Hrvatska navijati za svoju novu žensku skijašku herionu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....