Zbog toga što je žena, ali i zbog profesije kojom se bavi, mlada novinarka (22) morala je pobjeći iz svojeg rodnog grada. Ostaviti roditelje, posao, prijatelje i cijeli svoj život. Posljednje je pisala britanskom mediju prije šest dana kada je otkrila kako se skriva u jednoj od provincija izvan Kabula. Otada joj nema ni traga ni glasa.
Prošli tjedan sam bila novinarka. Danas ne mogu pisati pod svojim imenom niti reći odakle sam ili gdje sam. Cijeli mi je život izbrisan u samo nekoliko dana.
Ovako je svoju ispovijest o situaciji o Afganistanu za britanski medij The Guardian započela mlada obrazovana žena (22), koja je svoju novinarsku karijeru počela graditi u Kabulu, glavnom gradu države koja je pala u ruke talibana, radikalne islamističke skupine. Zauzimanjem Kabula, mnogi stanovnici napustili su svoje domove, a među njima je i mlada novinarka.
"Toliko sam uplašena i ne znam što će mi se dogoditi. Hoću li se ikad vratiti kući? Hoću li ponovno vidjeti svoje roditelje? Gdje ću biti? Izlazi su blokirani. Kako ću preživjeti?", napisala je djevojka prije nekoliko dana, kad je već postalo jasno da je rat u Afganistanu gotov te da je država u rukama talibana.
Nije poznato gdje se trenutačno nalazi, no odluku o odlasku iz rodnog grada donijela je, kaže, preko noći. Dvije stvari su joj bile jasne. Prvo je ta da je njezina profesija ugrožena jer će talibani, između ostalog, preuzeti i potpunu kontrolu nad medijima, a druga stvar koja se nameće je rodne prirode.
Ona je žena, a ženama će uskoro biti zabranjeno raditi, neće se moći uključiti u politički život i njihovim će sudbinama upravljati muškarci. Novinarka prenosi kako je već od nekolicine obitelji čula kako svoje kćeri predaju talibanima, da im budu vjerne i poslušne supruge, lišene temeljnih ljudskih prava.
"Za vikend me nazvao kolega i zamolio me da se ne javljam na nepoznate brojeve. Rekao je da bismo se mi žene trebale sakriti i pobjeći iz grada što prije moguće. Dok sam se pakirala, čula sam pucnjeve i eksplozije. Avioni i helikopteri letjeli su nam nisko iznad glava. Na ulicama su se vodile borbe neposredno ispred kuća. Ujak mi je ponudio pomoć da me odvede na sigurno, pa sam zgrabila mobitel i chadari (staru afganistansku burku) i otišla. Moji roditelji nisu htjeli otići iako je naša kuća sada na prvoj liniji bitke za grad. Kako se raketna paljba pojačala, zamolili su me da odem jer su znali da će rute izvan grada uskoro biti zatvorene. Zato sam ih ostavila i pobjegla s ujakom. Od tada nisam razgovarala s njima jer telefoni više ne rade", napisala je žena.
U izlasku iz grada presreli su ih talibani te ispitivali njezina ujaka, no on je objasnio kako idu u medicinski centar, a onda su ih u konačnici pustili. Novinarka to opisuje kao najstrašniji trenutak u njezinom životu. No, ni tamo nije bila sigurna budući da ju je ujak odveo u selo pod okupacijom talibana te su je morali odvesti dalje jer bi u suprotnom, po njezinim riječima, ubili sve koji su sudjelovali u njezinom bijegu.
Čitajte i: Najopasnija zemlja na svijetu! Naš bloger za dlaku izbjegao talibane - pa upoznao pravi Afganistan
"Većina žena i djevojaka koje poznajem također su pobjegle iz grada i pokušavaju pronaći sigurno mjesto. Ne mogu prestati razmišljati i brinuti se o svojim prijateljima, susjedima, kolegama s fakulteta, svim ženama u Afganistanu. Sve moje kolegice u medijima su prestravljene. Većina je uspjela pobjeći iz grada i pokušava pronaći izlaz iz pokrajine, ali mi smo potpuno okruženi. Svi smo mi govorili protiv talibana i naljutili ih kroz naše novinarstvo. Trenutno je sve napeto. Sve što mogu učiniti je nastaviti trčati i nadati se da će se uskoro otvoriti ruta izvan provincije. Molim vas, molite se za mene", napisala je žena.
Nažalost, slične sudbine trenutačno živi milijuni žena u Afganistanu. Ona nije jedina koja je izašla sa svojom ispovijesti. O katastrofalnoj situaciji u kojoj se trenutačno nalaze za The Guardian je govorila i mlada studentica, koja je također morala pobjeći iz grada.
"Toliko sam dana i noći radila kako bih postala osoba kakva sam danas, a jutros kad sam stigla kući, moje sestre i ja smo prvo sakrile osobne iskaznice, diplome i svjedodžbe. Bilo je to poražavajuće. Ovo je poražavajuće. Zašto bismo trebali skrivati stvari na koje bismo trebali biti ponosni? U Afganistanu sada ne smijemo biti ljudi kakvi jesmo", rekla je studentica. Strahuje da će ona i brojne žene biti zarobljene u srednjem vijeku, iako je 21. stoljeće. Jedino što im preostaje je da bježe ili će postati, kako je rekla - robinje!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....