Snažan sestrinski zaveslaj! Zlatne sestre Jurković i složna braća budućnost su hrvatskog veslanja

Uspjesi braće Valenta (32) i Martina Sinkovića (31), naših najboljih veslača koji su proteklih desetak godina pomeli konkurenciju prvo u dvojcu bez kormilara, a sada u dvojcu na pariće, zlatnim su slovima upisani u anale hrvatskog i svjetskog veslanja. Da hrvatsko veslanje ima podjednako svijetlu budućnost uvjerili su se gledatelji Svjetskog kupa, veslačke lige prvaka koje je od 30. travnja do 2. svibnja održano na zagrebačkom jezeru Jarun.

Hrvatski veslači iskoristili su prednost nastupa na domaćem terenu pa su se uz braću Sinković zlatom u dvojcu bez kormilara okitile Ivana i Josipa Jurković (21), sestre blizanke iz Vele Luke, dok su Patrik i Anton Lončarić (20), braća blizanci iz Osijeka, koji s Ivanom Pitonom i Markom Ukropinom čine posadu našeg reprezentativnog četverca bez kormilara, osvojili broncu, baš kao i naš proslavljeni olimpijac Damir Martin (32) u samcu.

- Presretne smo jer smo pokazale da možemo konkurirati svima. Hvala organizatorima na odličnim uvjetima na stazi, a publici na podršci - izjavile su Ivana i Josipa Jurković, koje su veliku pobjedu posvetile svom treneru i roditeljima. No, blizankama iz Vela Luke planove je prošlog tjedna zamalo poremetila neoprezna vozačica koja je Ivanu automobilom pokupila na pješačkom prijelazu na zagrebačkoj Trešnjevci.

- Na biciklu sam prelazila Zagrebačku aveniju, pričekavši naravno zeleno svjetlo na semaforu, a iduće čega se sjećam je udarac, pad i asfalt pred očima nakon što me vozačica pomela. Bicikl mi je potpuno smrskan i sad je za staro željezo, ali meni srećom nije bilo ništa - osim što sam bila sva natučena - govori Ivana Jurković i dodaje kako je veći šok od nje proživjela sestra Josipa koja je sve to - promatrala. - Zanijemila sam od užasa, ali sam došla k sebi čim je Ivana ustala i krenula prema meni. Da se slučajno ozlijedila kompletna sezona bi nam propala - nastavlja Josipa.

Ivana Jurković doživjela je prometnu nesreću koja, srećom, nije imala nikakve teške posljedice pa je mogla natjecati se.

IVANA NOBILO/CROPIX

Nakon Svjetskog kupa na Jarunu blizankama su trenutačno u fokusu kvalifikacijske utrke za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju, no neće očajavati niti ako im se planovi za put u Japan ne ostvare, jer su svjesne da su pred njima još mnoga velika natjecanja.

Uz fizičke predispozicije, upornost i želju njihova je velika prednost i to što jedna drugu toliko poznaju da međusobno mogu predosjetiti iduće poteze, a jedna drugoj su i najveća podrška. Na prvi trening 2011. ih je dovela prijateljica, a u veslanje su se zaljubile na prvi pogled te zbog njega prekinule s rukometom. Ivana je dvije minute starija i četiri centimetara viša od Josipe, koja je, pak, u čamcu od prvog dana - šefica. I kod kuće su podijelile poslove, pa uglavnom kuha Josipa, dok je Ivana zadužena za čišćenje i spremanje.

Zbog potpune posvećenosti treninzima i natjecanjima studiji sportskog menadžmenta i kineziologije koje planiraju upisati zasad su na čekanju, a trenutačno obje soliraju i u ljubavnom životu.

- S koronom ili bez nje nama se ništa nije promijenilo: svakodnevica vrhunskih sportaša je uvijek ista - samo treninzi, treninzi, treninzi i pokoje natjecanje - smije se Ivana Jurković, koja se 2018. okitila titulom Miss sporta. Premda je navijala za sestru Josipi nije bilo ni na kraj pameti da se prijavi, jer nju zanimaju jedino natjecanja na veslačkim stazama.

Sestre Jurković sve svoje pobjede posvećuju roditeljima Darinki i Ljubiši, koji su im najveća podrška. Majka jedva čeka da ih ugosti u Veloj Luci, a one, pak, ne mogu dočekati dan kad će ponovno vidjeti svoj otok, cijelu familiju i oca - pomorca na prekooceanskom putničkom brodu, trenutačno usidrenom na Karibima. - Bit ćemo sretne ako ove godine uhvatimo sedam dana na Korčuli, jer nam naše more, materinu spizu i očevu pašticadu ništa ne može zamijeniti - zaključuju Ivana i Josipa Jurković.

Bratsko-sestrinska kombinacija pokazala se već kao velika perspektiva domaćeg veslanja.

IVANA NOBILO/CROPIX

- Braća Anton i Patrik Lončarić imaju sve, samo moraju biti strpljivi: nema nikakve žurbe jer je veslanje sport u kojem se dugo traje - tako opisuju braća Sinković svoje nasljednike iz Osijeka s kojima posljednjih godina zajedno treniraju - u Zagrebu. Lončarići su kao juniori osvajali svjetske i europske titule, a jako dobro im ide u seniorskoj konkurenciji. U čamcu su od svoje desete godine i navikli su na red, rad, znoj i žuljeve, što su sve sastavni dijelovi veslačke svakodnevice. Odrasli su u Osijeku, u stanu s pogledom na Dravu, pa su im čamac i vesla na neki način bili - suđeni. Pokušavali su s nogometom i košarkom, ali im s loptom baš nije išlo, dok su se u veslanje zaljubili na prvi pogled. Studenti Ekonomskog fakulteta u Osijeku za velika se natjecanja pripremaju u Zagrebu, jer je rijeka Drava puna virova, pa im čamac na njoj pleše.

- Uvjeti za treninge na Jarunu su mnogo bolji - pričaju blizanci, koji su svjetski juniorski prvaci postali u posuđenom čamcu. Kako je njihov bio sav izrauban i oštećen, a za novi nisu imali novaca, na kraju su ga posudili od Valenta i Martina Sinkovića.

- I donio nam je sreću - priča Anton Lončarić koji je u čamcu mirni i staloženiji od par minuta starijeg brata Patrika. Njihova najjača strana su jaki finiši za koje im na kraju uvijek ostane dovoljno snageu što su se prošlog vikenda na veslačkom spektaklu na Jarunu mogli uvjeriti i svi zaljubljenici u veslanje pred malim ekranima.