Zagrebački kanuist Matija Marinić jedva je dočekao sjesti u električni automobil kojim će putovati na pripremne treninge za nastup na ljetnim Olimpijskim igrama u Tokiju - što smatra vrhuncem karijere.
Vožnji kanuom po valovima, brzacima i kontratokovima divljih voda te onoj električnim automobilom zajedničke su poveznice što su obje ekonomične i bez štetnih utjecaja na okoliš zbog nulte emisije stakleničkih plinova, govori zagrebački kanuist Matija Marinić (29), koji je proteklog vikenda odradio svoj prvi testni trening za upravljačem električnog vozila Hyundai KONA.
Kako većinu priprema tijekom godine odradi na Savi, u blizini svog Kajak kanu kluba Zagreb te na divljevodaškim kanalima u Sloveniji, Matija je sunčani jesenski dan, kao i visok vodostaj rijeka nakon prvih obilnijih kiša, iskoristio za trening na otvorenom u okolici grada.
- Najdraži mi je kanjon Zrmanje, rijeke u koju sam se zaljubio nakon što sam jedno ljeto ondje radio kao vodič, a često treniram i na Dobri te Kupi. Kad je hladnije vrijeme, Savom se od Podsuseda, Bregane ili Krapinčice spuštam do zagrebačkog Jadranskog mosta - kaže kanuist Marinić, višestruki državni prvak u slalomu na divljim vodama koji je zahvaljujući odličnom plasmanu na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj ostvario normu za nastup u slalomu na Olimpijskim igrama u Tokiju, što smatra vrhuncem svoje sportske karijere.
- Kao prva rezerva bio sam na korak do plasmana za nastup u Rio de Janeiru 2016., ali na kraju Brazil nisam vidio i to mi je bilo vrlo frustrirajuće - nastavlja Marinić, koji će se za olimpijsku medalju idućeg ljeta natjecati u konkurenciji šesnaestorice sportaša. Odgodu natjecanja zbog pandemije koronavirusa iskoristio je za treću operaciju koljena, koju je inače planirao nakon nastupa u Tokiju, tako da mu je stanka zapravo - dobrodošla. - Sada sam potpuno zdrav i dobro raspoložen, jer je preda mnom dovoljno vremena da se kvalitetno pripremim za svoje najvažnije natjecanje - napominje Marinić koji je sportove na divljim vodama zavolio kao tinejdžer.
Prije toga je trenirao vaterpolo, a otkako je prvi put sjeo u čamac, znao je da je kanu - njegova budućnost.
- Naš je sport specifičan, jer se kasno počinje. Svaki kanuist sam nosi svoj čamac, spušta ga i vadi iz vode, a potrebna je i prilična tjelesna snaga za svladavanje izazova divlje vode - objašnjava sportaš, koji privatno najviše uživa uz suprugu Teu, fizioterapeutkinju, te 3,5-godišnjeg sina Marka. Najdraži su im zajednički izleti u šumu i prirodu, a doma se Marko najviše raduje kad mu se tata pridruži u igri s autićima i Lego kockama.
- Marka od najranije dobi učimo da je važno štedjeti električnu energiju te razvrstavati i zbrinjavati otpad pa u šetnji prirodom skupa skupljamo smeće koje pronađemo usput. I na treningu pokupim plastične boce i vrećice koje primijetim na rijeci: ne biste vjerovali koliko lopti se nađe u Savi, čim vodostaj snažnije poraste - otkriva Marinić, koji uz dva treninga na dan trenutačno završava i višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Njegova velika želja je da jednog dana mlađim generacijama prenese svoje znanje i stvori nove prvake. Baš kao što sanja i o tome da svojoj obitelji, kad to bude moguće, priušti vozilo na električni pogon, čime će zbog smanjenja zagađenja i buke znatno pridonijeti i poboljšanju kvalitete života svojih sugrađana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....