Zagrebačka glumica Ana Marija Percaić otkriva da nju i Hrvoja Klobučara brak zanima samo na pozornici jer se i bez njega savršeno slažu: dok ona skače s padobranom, roni s bocama i lovi ribu, on uživa u hladu i navija za svoju dragu.
Nakon dvije i pol godine veze zagrebački glumci Ana Marija Percaić (31) i Hrvoje Klobučar (44) ne pokazuju zanimanje za brak. Čari supružničkog odnosa iskusili su na pozornici, u novoj histrionskoj predstavi "Tajkuni" redatelja Zorana Mužića, a taj se, kažu, ne razlikuje mnogo od njihove svakodnevice.
Žive zajedno, odlično se slažu i nikada im nije dosadno: Hrvoja zabavlja adrenalinski pristup životu njegove drage, koja obožava latinoameričke plesove, skače padobranom i roni s bocama. Ronilačku opremu nosi i na ljetnu turneju, na koju su krenuli s "Tajkunima". Veliki drveni jedrenjak "Istok" bit će im dom do 3. kolovoza, a u tih nekoliko tjedana Ana Marija namjerava svojoj kazališnoj družini svakodnevno priuštiti - svježu ribu.
Sudjeluje li Hrvoje u vašim sportskim aktivnostima?
- Hrvoje je onaj koji uvijek nosi hrpu knjiga, gitaru, lovi ribu udicom i opušta se, a ja ludujem. Sa sobom vučem svu opremu - skije, daske sa surf i jedrenje, ronilačku opremu, podvodne puške, noževe... Nikada nam nije dosadno.
Gdje ste se upoznali?
- Na snimanju serije "Ja, Che Guevara". On je bio već renomirani glumac, a ja 16-godišnja klinka, koja je u statirala. Glumila sam curu koja se u klubu mota oko njega i bilo mi je užasno neugodno. Ali on je bio super, baš se trudio da mi olakša i da razbije moju nelagodu. Petnaest godina poslije sreli smo se na nekoj premijeri i tu je sve krenulo.
Kako vam je danas glumiti zajedno?
- Ma, super. Nemamo problema u odnosu privatno-poslovno. Jedno drugome smo najveći kritičari, ali i podrška.
Dakle, i kod kuće razgovarate o poslu?
- Uvijek nosimo posao kući. Razgovaramo o ulogama, tekstu, smišljamo fore za ručkom... Gluma nije posao, nego poziv: mi nemamo radnog vremena, a kad se radi predstava, po cijele dane smo u tome.
Koje su čari radnog ljeta?
- S prošlom predstavom "Francekova teta" u režiji Georgija Para ljeto smo proveli na zagrebačkoj Opatovini, a sada smo tri tjedna na brodu, i obje varijante imaju svoje čari. Zagreb je ljeti predivan i pun sadržaja, a raduje nas i turneja po obali. Ta predivna mala mjesta, predstave na trgovima, molovima, u lukama... Osim mene, i kolega Zijad Gračić je ponio ronilačku opremu pa ćemo se brinuti da našoj maloj ekipi ne uzmanjka ribe i drugih morskih plodova.
Kamo ćete na odmor nakon turneje?
- Na Murter, gdje imam kuću na osami, pored mora.
Tko je od vas dvoje majstor za štednjakom?
- Ja. Obožavam kuhati i radim to dobro. Kuhanje mi je neka vrsta meditacije i odmora u kojem uživam nakon teškog dana - kao i u okupljanju za stolom. Po tome sam zapravo jako tradicionalna.
Planirate li vjenčanje?
- Ma mi već živimo kao da smo u braku. Prije mjesec dana dobili smo i prinovu. Udomili smo kujicu Medu iz Udruge Animal Lika u Gospiću. Sad se, poput svih roditelja, brinemo kako joj je bez nas. No ostavili smo je u dobrim rukama, kod Hrvojeve sestre Lidije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....