Nakon što je u bivšoj državi postao prva kulinarska TV zvijezda, pa 25 godina u Švicarskoj vodio restoran uvršten u Michelinov vodič, STEVO KARAPANDŽA preselio se sa suprugom Renatom u Lovran, gdje mu drugi ispunjavaju gastronomske želje - a on piše knjige
Stevo Karapandža (71), prva kulinarska TV zvijezda još iz vremena bivše države, danas uživa u umirovljeničkim danima u Lovranu - obilazi tržnice u Opatiji i Rijeci, jutarnji macchiato ispija u kavani Kod File, gdje pročita novine i proćakula s mlađim kolegama Denijem Srdočem i Robertom Benzijom, a sa suprugom Renatom i njihovim društvom rado svrati u restoran svojeg prijatelja Mate Najade. Na seoskom gospodarstvu Villa Plasa u Zalukima uživa u maneštri, obožava brancin s keljom iz riječkog restorana Na kantunu, koljenicu iz opatijske Kinkele te pizzu iz lovranskog puba. Majstoru kuhinje, čiji je restoran Sonne u Švicarskoj bio uvršten u Michelinov vodič, sada drugi ispunjavaju gastronomske želje, a on najviše ipak uživa u svojoj kući s pogledom na Kvarnerski zaljev te otoke Krk i Cres.
- Godinama smo s djecom ljetovali kod jednog našeg prijatelja u blizini pa kad sam prije 18 godina doznao da se prodaje ovaj teren do kojeg nije bilo pristupnog puta, rekao sam da ću tu sagraditi kuću pa makar cigle morao donositi na magarcu - govori kuhar koji je u Švicarskoj proveo gotovo četvrt stoljeća.
- Prodali smo stan u Zagrebu, podigli kredite i krenuli u gradnju. Imali smo i mnogo sreće jer je na zemljištu bila kućica od blokova, ne veća od tridesetak kvadrata, za koju sam mislio da je bila spremište za cement i alat, no ispostavilo se da ima građevinsku dozvolu i sve priključke, tako da sam samo trebao dozvolu za proširenje i dogradnju. Gradili smo je polako jer nismo imali novca da sve odmah napravimo, a radio sam do 67. godine kako bismo sve poplaćali i vratili se kući neopterećeni dugovima.
Kad je prije četiri godine otišao u mirovinu, restoran je prepustio Petru Hercegu, chefu iz Požege, koji je prije toga morao proći “test” Renéa Stammbacha. Predsjednik Švicarskog teniskog saveza i vlasnik kuće u kojoj se nalazi Sonne želio se uvjeriti kako će novi chef biti jednako uspješan - ili čak bolji od Karapandže. Potom su supruga i on sve stvari preselili u Lovran, ostavili Petru ključeve i odvezli se u svoju dovršenu kuću.
- Susjed Milivoj pripremio nam je kavu, zatim smo se raspremili, malo odmorili, ali osjećao sam se kao da nikada nisam bio u Švicarskoj. U Opatiji sam išao u školu, imam mnogo prijatelja, a i krvavo smo se Renata i ja naradili pa je vrijeme da malo predahnemo i uživamo. Sin i kći su svoji ljudi i ostali su u Švicarskoj, a nas dvoje sad radimo sve ono za što prije nismo imali vremena. Često putujemo i na razna natjecanja jer sam, među ostalim, WACS sudac. Baš smo se ovih dana vratili iz Ukrajine - otkriva Karapandža, koji nas je kao ljubazan domaćin dočekao s bogatim doručkom te stručkom ljubičica u tanjuru, baš kao na početku karijere.
- Kao šef kuhinje, za otvaranje zagrebačkog hotela InterContinental na Dan žena 1975. naručio sam 400 vezica ljubičica i poslužio ih u salati. Šef ekonomata zvao je u panici i pitao je li to neka greška. Bilo mi je tada samo 26 godina. Danas je cvijeće u tanjuru veliki hit. I ja ga rado koristim, ali mora biti ekološko - govori Karapandža, koji je dosad napisao i objavio šest kuharica.
Supruga Renata, njegova vjerna pratilja kroz život, desna mu je ruka u poslu - doslovno, jer njoj diktira sve svoje recepte. Da nema nje, kaže, vjerojatno bi sve radio u zadnji tren, no supruga mu “udara ritam” i ne dopušta kampanjski pristup poslu. Upravo su završili posebno izdanje, kompilaciju njegovih najboljih recepata koja će se prodavati uz Gloriju u broju od 28. ožujka.
- Skupio sam razna tradicionalna jela s vrlo jednostavnim objašnjenjima za pripravu. Domaćice često odustaju od priprave ako su recepti odviše komplicirani. A i ja sam najviše volim jednostavna jela, da se vidi što je ponuđeno u tanjuru - ističe Stevo Karapandža, koji iz Lovrana često dolazi u Zagreb. Tada obavezno svrati u Grgosovu špilju u blizini Samobora pa po kremšnite k Žganjeru. A kod drugog Žganjera u Jaškovu kod Ozlja nije dobro propustiti najbolju janjetinu. I dalje se sve nekako vrti oko finih okusa.
- Lovran je u gastronomskom smislu jako napredovao - govori. - Deni Srdoč nedavno je dobio Michelinovu zvjezdicu za jela koja priprema u restoranu Draga di Lovrana, a Robert Benzia jedva čeka da uskoro otvori svoju Lozu. Imamo dvije ribarnice, tri dobre mesnice, subotom nam dođu vlasnici jednog OPG-a s domaćim sirevima i jogurtom, tako da ovaj gradić živi i zimi. A ne može mi biti dosadno jer i u kući i oko nje stalno ima posla. Ako ništa drugo, zalijevati biljke, kositi travu, hraniti ptice, sjeći bambus koji je već izrastao u pravu šumu ili pak dalekozorom pratiti oblake da vidim kakvo će biti vrijeme…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....