Dok većina ljudi prosvjeduje samo po društvenim mrežama i na kavama, HTV-ova novinarka Maja Sever jedna od rijetkih koja svijet mijenja na terenu. O prikupljanju pomoći potrebitima u Glini, ili izbjeglicama na ručku u svom domu, kao i izlasku s transparentom na ulicu, govori kao da je to nešto što svi rade i što ne treba isticati. Za portal Gloria.hr ispričala je i da se u životu uvijek i stalno buni, baš kao i njezin pokojni djed, hrvatski političar Vlado Gotovac, no i da je naučila da se zbog posla ne treba živcirati. Najviše ipak uživa u obiteljskom okruženju sa suprugom Krešimirom Mudrovčićem i tri kćeri - Vlastom, Josipom i Zorom
Ponovno ste angažirani u humanitarnoj akciji, ovoga puta u 'Ljudi za ljude', no ovaj pvaj put uključili ste i obitelj?
Hvala na komplimentu, ali nije to baš neko mijenjanje svijeta. Na snimanju emisije ‘Nedjeljom u dva’ upoznala sam ljude kojima treba pomoć i zatim s Matejom Meldobi iz Volonterskog centra Zagreb, te Brankom Bakiš, zamjenicom gradonačelnika Gline, dogovorila da im pomognemo. Naš je zadatak, zapravo, potrebitima prenijeti pomoć koju su ponudili brojni građani. Obitelj je u tome sa mnom, kao i u svim stvarima koje radimo. To je obitelj.
Pomažete i izbjeglicama, ugostili ste ih čak na ručku, što je na to rekao suprug, a što vaše tri kćeri?
Uključili smo se u akciju Isusovačke službe za izbjeglice u kojoj tijekom božićnih blagdana ‘domaći’ u goste zovu izbjeglice. Tako je obitelj Hababa prošli Badnjak provela s nama i bilo je veselo. Ne vidim ništa neobično u tome, to su ljudi poput nas, njihova kći ide u našu školu, otac radi kao električar, jedna obična obitelj poput naše.
Kada ste osvijestili tu potrebu da pomažete, jeste li se već u školi zauzimali za druge?
Mislim da ne pomažem ništa više ni manje od drugih ljudi, samo radim na televiziji i puno sam po društvenim mrežama pa je to vidljivo. Moji roditelji žive isto kao i ja, kad nekome treba pomoć, oni pomognu ako mogu.
U svibnju je Maja Sever primila nagradu Hrvatskog novinarskog društva za Novinarku godine 2017.
Pokušali ste se izboriti za pravdu i u slučaju Sirijca koji vas je uvjerio da je izgubio kćer u Hrvatskoj. Tjerate li po svom uvijek do kraja, dok istina ne izađe načistac? Mislite li da ste u nekim slučajevima u karijeri i općenito životu mogli učiniti i više za pojedine slučajeve ili za dobrobit društva?
Uvijek se može više. Što se tiče Wadija Ghazija izvijestila sam o njegovoj molbi kao i svi drugi novinari i u prilog uključila priopćenje policije i izjavu glasnogovornice MUP-a i USK-a. Taj je čovjek novinarima poslao i fotografije s kćerkom, policija mu je povjerovala i raspisala potragu na svojim službenim stranicama. On i dalje traži svoju kćer. Treba li ljudima vjerovati? A što drugo možemo?
U jednom ste intervjuu rekli da je vaš djed Vlado Gotovac znao reći, kad biste mu se požalili na profesiju, da bi on vama i sličnima izlio još kantu gov..a na glavu jer ne vidi i ne čuje da se bunite. Bunite li se vi s godinama sve više, kako pokrenuti narod da se napokon trgnu i izađu, ako treba, na ulice?
Ah, ja se stalno bunim, ali mislim da je i to ljudski i normalno. Pogotovo za nas novinare, zar nije i naš posao da stalno tražimo pravdu i istinu. No, zaista nije na meni da pozivam narod na ulice.
Vrijeđaju li vas komentari kolega koji sjednu u udobnu studijsku fotelju dok im drugi uređuju emisiju, umjesto da odlaze na teren, ali su glasni kada treba kritizirati?
Ne, malo toga me vrijeđa. Svatko radi ono što najbolje zna. Mislim da meni puno bolje leži teren, nego studio.
Što vas najviše nervira kod kolega novinara?
Ma, malo toga me nervira vezano za posao. Imam 47 godina, od toga 27 radim ovaj posao i jednu stvar definitivno znam - nema smisla gubiti živce na posao. Svatko odgovara za svoje postupke i svoj posao.
U čemu, po vama, leži najveći problem hrvatskog novinarstva?
Uh, ovo je stvarno teško pitanje. Mislim da se cijeli život borimo za neku slobodu novinarstva, neovisnost i takve ozbiljne stvari, a da razvojem tehnologija polako dolazi u pitanje i smisao novinarstva. Ljudi žele sve kraće, sve površnije forme, svi mogu sve, PR nas pomalo pobjeđuje.
Nedostaje li vam vlastita emisija?
Da.
Vjerujete li da će vam emisija poput 'Hrvatska uživo' biti vraćena?
Ne.
Razmišljate li još uvijek o odlasku s HRT-a?
Umišljam si da nisam baš onog starog kova - jedan život, jedan posao, ali još uvijek se nisam odlučila na taj korak. Iskreno vjerujem u važnost javne televizije i u novinarstvu je to ono što želim, ali da razmišljam o odlasku - razmišljam.
Gdje se vidite za deset godina?
Nadam se na poštenoj, neovisnoj i profesionalnoj javnoj televiziji.
Kako ste doživjeli dva posljednja skandala na HTV-u: Otkaz kolegi Hrvoju Zovku i afera Karte Drage Ćosića?
Bojim se da to ne mogu komentirati.
Humanitarna akcija Udruge roditelja djece s oštećenjem vida i teškoćama u razvoju 'Oko' na Cvjetnom trgu - jedna od brojnih akcija kojima se Maja Sever rado priključila
Ne krijete da ne podnosite odlaske u shopping, uređivanja, odlaske kod frizera. Kako ste preživjeli štikle dok ste vodili emisiju Hrvatska uživo? Šminkate li se privatno?
To je možda bio najteži dio posla. Zezam se. Na televiziji je zaposlen cijeli tim ljudi koji brine o našem izgledu. One najbolje znaju, a ja kao i uvijek poslušno izvršavam. Nikad se ne šminkam privatno.
Kakva ste kuharica? Što najbolje pripremate?
Dobra, ne znam što najbolje kuham, ali kuham sve. Kao i većina žena i mama.
Volite li imati punu kuću? Kod vas je uvijek veselo?
Da, život izvan posla važniji je. U našoj kući je puno klinaca, često dolaze prijatelji, susjedi, obitelj. To je stvarni život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....