Emotivna ispovijest Vlatke Pokos: ‘S Lanom nemam nikakav kontakt, no u mojim je mislima svaki dan‘

Nakon 13 godina dugog sudskog spora, nedavno je odbačena tužba koju je Leo Radeljak podignuo protiv vas. Što vam je najveća satisfakcija u tom slučaju?

Ova presuda donesena je prije šest mjeseci nakon duge pravosudne borbe i revizije slučaja na Vrhovnom sudu. Nema tu neke velike satisfakcije, samo jedna briga manje. Nažalost, bivši suprug me sudski progoni već 14 godina iako sam iz tog braka, doslovno, izašla bez ičega. Od nekih ljudi se jako teško razvesti jer ne mogu prihvatiti gubitak i žele vas uništiti. U mom srcu nema mržnje niti osvetoljubivosti i ne osjećam nikakav trijumf, samo olakšanje. Hrvatsku sam trebala napustiti odmah po razvodu jer bih se bila poštedjela puno patnje i osude društva.

Kada ste se zadnji put vidjeli, a kada čuli s Lanom Radeljak?

S Lanom nemam nikakav kontakt od njene sedme godine. U mojim mislima je svaki dan. I vrlo često u snovima. Lana će zauvijek biti dio mene i nitko mi to ne može oduzeti.

MARKO GRUBIŠIĆ

Što vas sprječava da dođete ovo ljeto u Hrvatsku?

Sprječavaju me stroge mjere i kompliciran povratak u Kanadu, ali s obzirom na ritam cijepljenja, nadam se da će se čitav proces pojednostavniti pa ću uspjeti posjetiti Hrvatsku ove godine. Ja sam se već cijepila i preporučujem svima da to učine što prije da se svi možemo vratiti normalnom životu.

JAKOV PRKIC/CROPIX

Kako vam hrvatsko društvo izgleda iz kanadske perspektive?

Situacija u Hrvatskoj, nažalost, izgleda jako loše. Informacije dobivam iz medija, ali i iz razgovora s prijateljima i opći dojam je da vlada veliko nezadovoljstvo i besperspektivnost. Hrvatska i kanadska kultura se teško mogu uspoređivati jer je riječ o dva potpuno različita svijeta. Ako govorimo o društvenom životu i opuštenijem načinu života, mogla bih to navesti kao prednost. U Kanadi uopće nema kulture kafića kao u Hrvatskoj, više se izlazi po restoranima i barovima. Opći osjećaj je i da su Hrvati topliji iako su Kanađani iznimno ugodni i kulturni ljudi. Mislim da to ima veze i s podnebljem, klimom i veličinom zemlje. U Hrvatskoj za nekoliko sati možete biti u bilo kojem kutku države, a u Kanadi je sve jako udaljeno, što je u početku zastrašujuće. Svi znamo da je Hrvatska prelijepa zemlja, vrlo ugodne klime, međutim to nije dovoljno za sretan i ispunjen život. To dokazuju stotine tisuća iseljenih u proteklih desetak godina. Naravno da mi nedostaje sve ono što volim i što mi je u srcu. Nadam se da ću u budućnosti češće dolaziti i uživati u druženju s prijateljima i odlascima na more. To mi najviše nedostaje.

Hrvatsku volite posjetiti, no razmišljate li o trajnom povratku?

Zasad ne razmišljam o trajnom povratku, s obzirom na situaciju, što ne znači da ne bih došla odraditi neke televizijske projekte koje sam dosad morala odbijati iz raznih razloga. Nakon ogromne žrtve koju sam podnijela odlaskom u srednjim godinama, ne mislim se vraćati bez jako dobrog plana ili poslovne ponude. Naime, ja mogu raditi samo u izrazito profesionalnoj sredini. Oduvijek me ljutio diletantizam i primitivizam i više ne bih mogla podnijeti neke stvari i situacije. Turizam je svakako područje u kojem bih željela raditi jer sam se uvjerila da tu ima puno ozbiljnih i vrlo profesionalnih tvrtki. U Kanadi se osjećam udomaćeno i nadam se da ću ove godine dobiti stalni boravak, a u budućnosti i postati državljanka Kanade. Volim Kanadu i ona je moj drugi dom.

Vlatka Pokos iznenadila fotkom u badiću te poručila: 'Hvala Bogu na dalmatinskim genima'

Čini mi se da vas, iako već dugo niste tu, politička situacija u Hrvatskoj i dalje zna izbaciti iz takta. Zašto?

Zato sto Hrvatsku jako volim i znam da mora i može bolje i drugačije. Osim moje osobne situacije, iz Hrvatske me otjerao primitivizam. Ekonomski razlozi nisu bili primarni u mom slučaju, iako su postojali. Užasava me niska razine kulture, poplava prostakluka, cajki, benevolentan odnos prema fašizmu, konkretno Ustaškom pokretu, niska razina pismenosti, sramotna razina u javnoj komunikaciji na samom vrhu vlasti. Apsolutno na svim razinama se vidi potpuna erozija morala, kulture i gubitak bilo kakvih vrijednosti. Jako sam zainteresirana za povijest i politiku, puno čitam i učim da bih bolje razumjela svijet i Hrvatsku. Stoga moja javna razmišljanja i postavljanja nekih pitanja ne bih nazvala „nerviranjem“ već nekom vrstom angažiranosti. Nisam od onih kojima je stalo samo do vlastitog života i blagostanja, volim ljude u Hrvatskoj i mislim da zaslužuju bolji život. Ali, za bolji život moraju izlaziti na izbore i glasati za nove ljude, a ne uvijek iste, bezbroj puta kompromitirane koji su tijekom posljednjih trideset godina sustavno uništavali Hrvatsku.

NIKSA STIPANICEV/CROPIX

Glasni ste na Instagramu, kako objašnjavate činjenicu da vaši postovi imaju toliko objava i komentara iako već četiri i pol godine ne živite u Hrvatskoj?

Ne bih rekla da sam pretjerano glasna, niti objavljujem prečesto, ali ljudi jednostavno burno reagiraju na mene. Uvijek je to tako bilo tijekom moje karijere, ali i života. Vrlo sam iskrena i direktna i nije me strah reći sto mislim. Na hrvatskoj sceni nema puno osoba poput mene, možda nekima i nedostajem. Ima tu svega pomalo. Komentiranje sve češće isključujem jer ima previše onih koji su maliciozni, a takve ljude ne želim blizu sebe. Mnogi koriste internetsku anonimnost za liječenje svojih frustracija i širenje odvratnih laži i uvreda. To kao da je zarazno i ljudska vrsta je pokazala svoju mračnu stranu otkako imamo internet. Čvrsto vjerujem da bi komentiranje trebalo zabraniti ili dozvoliti samo pod autentičnim imenom i prezimenom. Sigurna sam da nitko ne bi pisao takve gadosti kakve se mogu pročitati pod novinskim člancima i na društvenim mrežama pod pravim imenom. Ovo što se događa nema nikakve veze sa slobodom govora već s čistim, nepatvorenim zlom. Strašno je što se ti duboko poremećeni sadržaji „čuvaju“ na portalima za vječnost. Uz to ostavljaju sliku porazne nepismenosti, neznanja i vrlo niske kulture komuniciranja.

Osim političke situacije, znali ste se ponekad dotaknuti i javne nam televizije. Prozvali ste vodeće ljude zbog „otvorene i bezočne diskriminacije žena koje se miču s ekrana zbog godina, a muškarci istih godina se šepure na ekranu”.

Ne smeta me posebno HRT kao takav, nego duboko ukorijenjeni seksizam i diskriminacija žena općenito, a osobito vidljivo na televizijama. Činjenica je da se žene valorizira kroz izgled i mladost, a ne profesionalne kvalitete. Odnosno, žene po tom pitanju u Hrvatskoj imaju rok trajanja, a muškarci ne. Mislim da ima mjesta i za mlade i za zrelije profesionalce. To što je netko mlad ne kvalificira ga za voditeljski ili novinarski posao.

Kakvo je stanje na kanadskoj televiziji?

Na kanadskoj i američkoj televiziji ne postoji etablirana novinarka ispod četrdesetak godina. Karijera se gradi postepeno i potrebne su godine iskustva da biste postali relevantni. Nema šanse da će vas netko maknuti s ekrana zbog godina. Primjerice, jedna od najcjenjenijih televizijskih novinarki na MSNBC-u je Andrea Mitchell, žena u sedamdesetim godinama života. Ono sto se događa u Hrvatskoj je diskriminacija, koja je na Zapadu itekako utuživa. Kad počnete živjeti u pravom kapitalizmu, brzo shvatite da u Hrvatskoj nemate gotovo nikakvih prava. Zvuci drastično, ali je istina.

Ljuti vas mladost kao imperativ?

Kao imperativ, apsolutno da! Pa ne može vam mladost biti jedina i glavna referenca za posao. Vjerujte, to ovdje ne postoji. Ja radim s ljudima svih životnih dobi. Nitko nije tretiran kao smeće niti je diskriminiran zbog godina. Ponavljam, to je u Kanadi utuživo i protuzakonito. Iako, vjerujem da posvuda postoji diskriminacija po dobi. Samo je ovdje sve izvrsno regulirano zakonima. Ako i doživite nepravdu možete se boriti i dobiti kompenzaciju.

JAKOV PRKIC/CROPIX

Ljuti ste i na 'plastične nakaze iz Photoshopa". Lako vama s takvim genima...

Hvala na komplimentu, ali nije riječ samo o izgledu. Riječ je o bolesnom trendu nametnutom od društvenih mreža, prvenstveno Instagrama, na kojima se forsira umjetan, jeftin izgled i lažni fotošopirani životi. Problem je što je to postao mainstream i mjerilo životnog uspjeha. Sve više zena u javnosti izgleda poput plastične lutke za napuhavanje, a mediji ih uporno promoviraju. To je jako lose za mlade ljude i doista me brine njihova budućnost. To već ima poguban utjecaj na njihovo samopouzdanje i psihičku stabilnost, da ne govorim o životnim vrijednostima.

I vi volite izgledati lijepo, cijelu karijeru vas prati lijep i njegovan izgled?

Naravno da želim izgledati lijepo, ali prije svega prirodno i zdravo. Danas imamo na raspolaganju razne neinvazivne tretmane za usporavanje starenja i to apsolutno podržavam, pa čak i manje estetske korekcije. Ali nikako plastičan i čudan izgled; godine je nemoguće izbrisati, stoga većina tih žena dobije jako čudan i zamrznut izgled. Ne vidim nikakav problem u mimičkim borama, one predstavljaju naše emocije i ono sto jesmo. ne želim izbrisati svoj život niti me u zrelim godinama zanima tuđe mišljenje i komplimenti. Svi ti „komplimenti“ na društvenim mrežama su uglavnom lažni i ne znače ništa. Nikad nisam smatrala izgled svojom najvažnijom niti najvećom kvalitetom jer imam drugačiji stav prema životu. Izgled ne znači ništa bez unutarnje ljepote i pravih životnih vrijednosti i talenta. Ja sam svjesno napustila lažni sjaj i upustila se u novi izazov. Lijepo ćete stariti ako ste bogati i lijepi iznutra. Ako učite cijeli život i postajete bolji čovjek i ako se riješite negativnosti, zavisti i zloće. Ono sto uložite u svoju unutarnju ljepotu je neprolazno i daje vam unutarnji sjaj koji nikada ne prolazi.

Na Instagramu ste podijelili fotografiju jela pa u šali rekli kako ćete postati influencerica. No, poznato je da im niste nimalo blagonakloni. Zašto?

Cijenim ljude koji imaju određeni talent, znanje i vještinu koju mogu podijeliti sa svijetom. Cijeli koncept oduvijek mi je bio antipatičan i isprazan. Smatram porazom suvremenog svijeta što svaka polupismena budala ima platformu preko koje može širiti svoju nepismenost, površnost i neznanje. Naravno, imate izbor ignorirati ih, što redovito činim. Za te ljude ne bih niti znala da ih mediji ne promoviraju. Nemam ništa protiv ljudi koji su etablirani na nekom području i kroz to postaju i influenceri. To ima smisla i iza njih stoji karijera. Međutim, tipični primjerci predstavljaju jedan površan, lažan i plitak svijet. Sve se svodi na isprazno glumatanje nekakvog glamuroznog života ili dijeljenje intime, dječice i loših estetskih zahvata do neukusnih razmjera. Nemam voajerskih sklonosti i ne razumijem opsesiju tuđim životima. Smatram sve to pomalo bolesnim i te ljude izrazito lošim utjecajem na društvo. Ima toliko divnih i plemenitih stvari na ovom svijetu, poput umjetnosti, poezije i glazbe. Žao mi je sto ljudi gube vrijeme na tako nekvalitetne i zaglupljujuće sadržaje. Nažalost, u takvom svijetu živimo.

Što radite u Kanadi?

Radila sam tri godine za modnu kuću Dior, a nisam to spominjala u javnosti zbog zaštite brenda, a ne zato sto se sramim onoga sto radim. Komentari iz Hrvatske su doista vrlo maliciozni, a dolaze od ljudi koji se nikad nisu maknuli iz Hrvatske i nemaju pojma ni o čemu, osim o pisanju gluposti i uvreda, uvijek na istu temu. Dotaknut ću se samog naziva mog posla koji je „style advisor“ jer posao daleko nadilazi puko prodavanje u luksuznoj trgovini. Taj posao je ovdje kao i sve ostalo na sofisticiranoj razini što se tiče tehnologije i komunikacije. Ako ste sposobni i uspijete sagraditi listu klijenata on je i jako lukrativan i imate razne pogodnosti i nagrade. Trenutno radim za najugledniju i najstariju modnu kuću u Kanadi. Zadužena sam za Yves Saint Laurent, ali radim i s drugim vrhunskim modnim imenima poput Diora, Fendija, Chanela. U budućnosti imam druge planove, ali zasad mi ovaj posao odgovara. Treba li naglasiti da nije lako početi iznova u srednjim godinama u zemlji u kojoj nikog ne poznajete? Stoga sam jako zadovoljna što sam se uspjela etablirati u industriji luksuza. Iskustvo je neprocjenjivo.

S kim se najradije družite?

S nekoliko dragih ljudi, novostečenih prijatelja, upoznala sam uistinu divne ljude. Neke od njih su moje klijentice. Meni je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta. Očistila sam svoj život od lažnih prijatelja koji su me samo iskorištavali, emotivno i materijalno. Znam biti i sama, nemam problema s tim.

Kako podnosite koronakrizu, ondje su mjere strože?

Mjere su stroge, sve je zatvoreno osim esencijalnih usluga i kršenje se novčano kažnjava. Krizu dobro podnosim iako ima teških dana. Nisam sklona žaljenju, nastojim ostati pozitivna. Radim od kuće, puno čitam, vježbam i kuham. Gledam filmove i rado odlazim u prirodu koja je ovdje predivna. Divlje životinje poput vjeverica, rakuna, gusaka i zečeva pa čak i tvorova možete vidjeti posvuda, što mi je vrlo neobično. U bližoj okolici Toronta postoje parkovi prirode i nastojim uživati u tome.

Vaša su strast povijest i politika, posebno američka? Otkada traje ta ljubav?

Oduvijek. Međutim kad ste estradna zvijezda nikog pretjerano ne zanima vaša pamet ili obrazovanje, takva je priroda posla. Svi moji učitelji, profesori i kolege tijekom školovanja znaju da sam oduvijek bila vrijedna i gladna znanja, a tu osobinu sam zadržala cijelog života. Iako mislim da sam se trebala puno vise posvetiti školovanju, nikad nije kasno nadoknaditi neke stvari i unaprijediti svoj život. Amerika i njena povijest me fasciniraju jer se radi o jedinstvenoj zemlji u svijetu po mnogim stvarima. Kako onim dobrim i pozitivnim, tako i onim strašnim i nepojmljivim poput ropstva i rasizma koji je duboko ukorijenjen u sustavu i dan danas predstavlja veliki problem s kojim se Amerika bori. Svakom bih preporučila proučavanje povijesti, prvenstveno vlastite zemlje jer samo tak možete shvatiti ono sto se danas događa. Upravo je niska razina obrazovanja velik problem u Hrvatskoj. Ljudi koriste neprovjerene izvore na internetu, a često se radi o širenju dezinformacija i povijesnih laži. Na internetu treba biti jako oprezan s izvorima jer vrebaju razni opasni manipulatori i ljudi lako padaju u tu zamku. Što ste obrazovaniji teže je s vama manipulirati.

Fascinira vas Joe Biden?

Da, fascinira me Joe Biden. Riječ je o jedinstvenom čovjeku u američkoj politici i politici uopće. Velika sam obožavateljica Baracka Obame i još iz tog vremena pratim i Bidena. Moram naglasiti i njihove supruge, obje iznimne žene. Divno je opet vidjeti jedan skladan par, koji se voli i poštuje, nakon kombinacije ženomrsca i plastične lutke u Bijeloj kući. Joe Biden je vrlo iskusan političar kojeg podržavaju i republikanci, empatičan čovjek koji je doživio velike osobne tragedije tijekom života i to ga je učinilo osjetljivim na tuđu bol, što je rijetkost u političara. Nakon četiri godine divljanja jednog polupismenog, mizoginog, patološkog lažljivca, Americi je trebao nacionalni tješitelj i Biden uživa veliku popularnost u javnosti. Ljudi podržavaju i njegove velike projekte i ulaganja za oporavak Amerike. Američka administracija nikad u povijesti nije na ovaj način odražavala pravu sliku Amerike u smislu različitosti i to me čini jako sretnom. Puno govori i njegov odnos prema ženama jer je za potpredsjednicu odabrao ženu i to pripadnicu manjine. Nadam se da će u skoroj budućnosti Amerika imati i prvu predsjednicu.

EKSKLUZIVNO U GLORIJI Vlatka Pokos: Selim se u Kanadu