Nakon tridesetak publicističkih djela 78-godišnji polemičar i esejist Igor Mandić smatra da je došlo vrijeme za oproštaj od pisanja te je svoje posljednje djelo naslovio 'Predsmrtni dnevnik': u njemu iznosi razmišljanja o smrti i samoubojstvu, što ga zaokuplja još otkako su on i supruga Slavica ostali bez jedinog djeteta, kćeri Ade.
Kakav je osjećaj biti autor najprodavanijeg naslova na sajmu knjiga Interliber?
OGLAS
- Nikakav, jer mene zanimaju samo financijski rezultati, a oni se zasad ne pokazuju.
Otkad vas zaokuplja tema smrti?
- Od smrti naše kćeri Ade, dakle od 2004.
Bojite li se odlaska?
OGLAS
- Ne, jer nikamo ne odlazim. Samo će moji posmrtni ostaci biti bačeni u raku.
Čega se uopće bojite?
OGLAS
- Otkazivanja umnih sposobnosti.
Kakva je po vašem iskustvu veza erosa i tanatosa?
- Nikakva, to je klišej za srednjoškolce i seminariste.
OGLAS
Kako i kada pišete?
- Najradije prijepodne, ali danas, nažalost, sve sporije.
Gdje nabavljate traku za pisaću mašinu?
- U prodavaonici Makro-Mikro. Istovjetna je vrpcama za razne modernije alatke.
Zašto ne koristite elektroničku poštu i mobilni telefon?
OGLAS
- Jer mi je ta vrsta komuniciranja suvišna i stupidna.
Znate li pretraživati internet?
- Kad već nemam ni najobičnije osobno računalo, kako bih išta mogao pretraživati? Uostalom, knjige su pametnije od interneta.
Kada ste najproduktivniji?
- Kao što rekoh, prijepodne.
OGLAS
Što vas nadahnjuje?
- Nadahnuće je petparačka fraza za curice, usidjelice i ine ptice pjevice.
Tko su prema vašem mišljenju najveći hrvatski pisci?
- Antun Gustav Matoš, Tin Ujević i Miroslav Krleža.
Koja su vam najdraža mjesta u Zagrebu?
- Gornji grad je kao bombonijera, kojoj još samo nedostaje ukrasna mašna.
U čemu je tajna vaše vitalnosti?
- U istarsko-dalmatinskim korijenima.
Što su vam zrele godine donijele, a što odnijele?
- Tu važi jedna engleska izreka: “muškarci u zrelim godinama su kao breskve, postanu primamljivi taman prije nego što istrunu”.
Što prvo primijetite na ženama?
- Grudi i/ili stražnjicu, ovisi o vidiku, kadru, pogledu...
Koje ljudske osobine najteže podnosite?
- Škrtost i egomaniju.
Vodi li vas kroz život razum ili osjećaji?
- Ma baš... Pa nisam ja lik iz romana Jane Austin. Prije će biti instinkti i hormoni.
Koliko pažnje posvećujete brizi o zdravlju?
- Malo, i to samo kad se razbolim. Inače, nikako.
Kad ste posljednji put zaplakali?
- Suzno još 2004. Otada do danas plačem u sebi.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
- Na biftek, jastoga i divljeg zeca.
Što su vam najveći gušti?
- Cigare i lule, vino i pivo.
Čemu se još nadate?
- Smrti, brzoj i bezbolnoj, ali se nemam kome preporučiti.
Komentari
0