Kći redateljice Saše Broz i glumca Ranka Zidarića talentirana je slikarica, čija prva izložba svjedoči o njenoj fascinaciji starim majstorima, a iako je odrasla uz pozornicu, u teatru se vidi samo na jedan način - kako oslikava kazališne scenografije
Zagrebačka slikarica Sara Zidarić (23) oduvijek je sanjala o mogućnosti da putuje kroz vrijeme. Kći kazališne redateljice Saše Broz i glumca Ranka Zidarića snove je ostvarila kroz slike, reinterpretiravši radove baroknih i renesansnih majstora slikarstva, samo što Botticellijeva Venera, Caravaggiova Meduza i Vermeerova Djevojka s bisernom naušnicom imaju - njezino lice. S deset ulja na platnu pripremila je prvu izložbu, koja se do 25. rujna može pogledati u Galeriji Cekao Pučkog otvorenog učilišta.
- Ciklus “Nepoznati portreti” moja je posveta starim majstorima. Kad bi to bilo moguće, rado bih se na neko vrijeme teleportirala u razdoblje renesanse, baroka i viktorijanske Engleske. Privlače me bajkoviti dvorci Engleske, Škotske i Irske, mogu se zamisliti kako u predivnim haljinama hodam ulicama renesansne Venecije, obožavam djela Williama Shakespearea, Jane Austin i Edgara Allana Poea, glazbu Čajkovskog... Jedini je problem što u tom razdoblju, kao žena, vjerojatno ne bih mogla razvijati svoj slikarski talent kako bih željela. Zato radije ostajem u sadašnjosti, a putujem u prošlost kroz slike - kaže Sara Zidarić, studentica pete godine slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.

MAMINA SNAGA I TATINA EMOTIVNOST
Većinu radova za izložbu naslikala je u studentskom atelijeru na Akademiji, no kako on tijekom ljeta nije radio, štafelaj je premjestila u kazalište Gavella, gdje je zaposlen njezin otac. Slike su nastale u prostoriji gdje glumci inače imaju čitaće probe, a Sara se ionako u teatru osjeća kao kod kuće. - Iako sam odrasla uz kazališnu pozornicu i filmske kamere, nikada nisam željela postati glumica. Od malih nogu svuda sam išla s papirom i bojicama i crtala. Shvatila sam da želim biti slikarica još u osnovnoj školi, pa sam zato i završila srednju Školu za primijenjenu umjetnost. No veza s kazališnim svijetom u meni je uvijek bila jaka i zato bih se u budućnosti rado bavila oslikavanjem scenografija - kaže Sara Zidarić, koja u kazalištu boravi gotovo jednako često kao u atelijeru. Naime, ona je vrijedna i skromna djevojka, koja već četiri godine sama zarađuje za platna, kistove i boje radeći kao garderobijerka u zagrebačkom HNK. Dio novca svaki mjesec stavi sa strane kako bi jednom godišnje otputovala u inozemstvo. Tako je lani bila u Oslu, a ove godine u Firenci. - Od mame sam naslijedila snagu, a od tate emotivnost. Mislim da je to dobra kombinacija kaže slikarica koja snažne gene vuče još od pradjeda Josipa Broza Tita, najdugovječnijeg predsjednika bivše države. Sara je jedinica u majke, ali po tati ima devetogodišnju polusestru Zoru s kojom je, kaže, vrlo bliska. Zora također lijepo crta, a Sara kaže da je i ona “povukla” obiteljsku umjetničku crtu pa je neće previše iznenaditi ako jednog dana postane glumica ili slikarica.

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....