Uoči dva koncerta u Zagrebu, splitski glazbenik i frontmen grupe TBF otkriva zašto se tijekom lockdowna nije baš naspavao, čega se boji njegov veseljko i kome bi prepustio režiju filma o bendu što ga je u osnovnoj školi osnovao s budućim vjenčanim kumom.
Kako se pripremate za nastup?
- Ošišao sam se, kupio 12 pari gaća i “puknuo” obje doze cjepiva. A imamo i probe.
Gdje ćemo vas još moći slušati ovo ljeto?
- Dosta je toga već dogovoreno, od Trogira do Đakova, vjerujem da će se lista nastupa uskoro i podebljati.
Kako ste bez nastupa održavali kondiciju tijela i glasa?
- Pio sam orlova jaja i vikao u jastuk.
Radite li na novom albumu?
- A takt po takt, bit će nešto.
Čime ste se bavili tijekom “tvrdog lockdowna”?
- Na samom početku prošle godine rodio mi se sin pa sam se cijeli taj period bavio uobičajenom njegom bebe. U pauzama bih se pokušao naspavati pa se iz svega toga može zaključiti kako bih vjerojatno bio doma i da nije bilo lockdowna.
Čitajte i: Prvo pa muško: Mladen iz TBF-a postao tata - stigao je sin!
Jeste li se uplašili za egzistenciju?
- Pa od početka 2021. lagano mi raste tjeskoba.
Koje su najveće vrline vašeg osnovnoškolskog prijatelja i klavijaturista TBF-a Luke Barbića?
- On mi je i vjenčani kum, da se razumijemo. Luka je jedno divno čeljade, pravedno i suosjećajno, iskren i odan prijatelj, klasa optimist kao i svi reggae fanatici.
Koja biste tri albuma ponijeli na pusti otok?
- Tri mi je premalo, stoga ne bih nosio ni jedan! Ponio bih gitaru.
Čime biste se bavili da niste glazbenik?
- Bio bih profesionalni model za ruke.
Koja su vaša tri najveća gafa na sceni?
- Svakako pad s pozornice, zaboravljanje teksta i pijano sviranje sola na gitari.
Imate li najdražu pjesmu iz riznice Saše Antića?
- Ne mogu odabrati samo jednu. Mogu istaknuti eventualno dvije koje su mi među dražima, a nešto se rjeđe spominju, “Crogito ergo sum” i “Psihijatrija”.
Možete li nam od tri hita složiti svoju “kompilaciju za kraj”?
- The Midnight - “Sunset”, Đorđe Balašević - “Čovek za koga se udala Buba Erdeljan”, Dead can dance - “Sanvean”.
Što najčešće čitate?
- Uglavnom stvari o muzičkoj produkciji, nemam ni vremena ni interesa ni za što drugo.
Kakav ste kuhar?
- Kuham dobro, ali repertoar su mi najjednostavnija svakodnevna jela.
Koji je vaš specijalitet?
- Jogurt s brkova.
Da se snima film o TBF-u, koga biste voljeli za redatelja?
- Rinu Barbira i Dragana Đokića. Izvrsni su u svom poslu, inspirirani su, iz Splita su, dio su urbanog miljea, ljubav i poštovanje među nama su neupitni i uvjeren sam da se nitko ne bi vatrenije angažirao u kreaciji tog filma.
Svirate li i danas u šesnaest četvornih metara garaže na Gripama?
- Tamo je počeo najozbiljniji i najplodniji period TBF-ove karijere. Ipak, tamo više ne sviramo, postala nam je pretijesna.
Kakav je Split vaše mladosti?
- Isti kao i danas.
A kakav je danas?
- Isti kao i jučer.
Što je za vas umjetnost?
- Ogoljavanje, ranjivost, oslobađanje, beskonačnost, besmrtnost.
Bojite li se starosti?
- Ja ne, ali moj veseljko donekle da.
Koji su vaši najveći strahovi?
- Da će se ukinuti proizvodnja Jadro napolitanki.
A neostvareni snovi?
- Da napišem pjesmu koja će ganuti ljude do suza.
Što mislite, kako će izgledati ova turistička sezona?
- Turista već ima u Splitu, baš sam nekidan to primijetio u šetnji gradom i ne sjećam se kad me posljednji put nešto tako oduševilo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....