Britanska glumica u seriji "Mare iz Easttowna" glumi detektivku iz gradića u Pennsylvaniji koja istražuje lokalno ubojstvo dok se život oko nje raspada. Za magazin Gloria otkriva zašto joj ta uloga, u kojoj ćemo je gledati od 19. travnja na HBO GO, tjera suze na oči.
Oprostite, kako to da ste u autu? Je li to bilo jedino mjesto gdje možete uhvatiti dobar signal? - iznenađeno je pitala britanska glumica Kate Winslet na početku intervjua koji smo, u skladu s pandemijskim uvjetima, vodili putem Zooma. Ona u kuhinji svojeg londonskog doma, a ja - na parkiralištu.
- Vozio sam djecu u glazbenu školu, a nije bilo vremena vratiti se kući - iskreno sam odgovorio.
- Pa, mi smo u istoj gabuli, i ja sam vozila djecu u školu. I ispod ovog elegantnog crnog sakoa, koji sam u zadnji čas pronašla, imam svoju “kućnu” majicu i tajice. Evo, pogledajte, samo da proširim kadar - smijući se rekla je Kate Winslet, zvijezda novog HBO-ovog serijala “Mare iz Easttowna”, ali i majka troje djece. Najstarija kći Mia Honey Threapleton (20), iz braka s redateljem Jimom Threapletonom, krenula je njenim stopama i na početku je glumačke karijere. Iz drugog braka, s redateljem Samom Mendesom, ima 17-godišnjeg sina Joea Alfieja, a sedmogodišnji Bear Blaze rođen je u trećem braku, s Edwardom Abelom Smithom, koji se od 2008. do 2019. zvao Ned Rocknroll.
Raskoš svog glumačkog talenta Winslet je pokazala u najraznovrsnijim ulogama, od “Titanica” do “Žene kojoj sam čitao”, za koje je osvajala najbitnije filmske nagrade (Oscar, BAFTA, Zlatni globus, Emmy...), a u 46. godini prvi je put pred kamerama, kao detektivka u TV seriji “Mare iz Easttowna”, postala - baka.
- To je svakako dalo novu dimenziju mojoj glumi, taj lik kakav dosad nisam igrala. A znate mene, uvijek težim što raznovrsnijim ulogama - kaže Kate o TV serijalu, čija će premijera biti 19. travnja u online videoteci HBO GO, i o ulozi koja je u njoj pobudila snažne emocije. Toliko snažne da su joj i tijekom našeg razgovora navrle suze.
Je li vam nakon 25 godina karijere teško pronaći lik kakav još niste igrali?
- Ne, jer danas dobivam mnogo različitih i kvalitetnih scenarija. Ljudske priče i stvarne emocije, što i tražim od svojih likova. Takva je i Mare - perfekcionistica u poslu, ali dobra prijateljica, majka, baka... Osoba visokih moralnih načela, kojoj je najvažnije da svi budu dobro i baš je briga kako izgleda i što ima izrast u kosi.
Kakve ste emocije otkrili kod Mare?
- Veliku tugu. Neizdrživu bol zbog gubitka sina. Nije bilo lako ući u taj lik, stvoriti takav jad i bol te ih u sebi držati gotovo 20 mjeseci. Bilo mi je teško snimati scene sa sjajnim mladim glumcem Codyjem Kostrom, koji glumi mojeg sina, jer zaboljelo bi me svaki put kad bih ga pogledala u oči. Znam da zvuči bedasto, čak su mi i moja djeca govorila da pretjerujem, da ta bol nije stvarna, ali meni je bila vrlo uvjerljiva. Čak i sada je osjetim... (kreću suze, op. a.)
Kako ste se pripremali za tako tešku ulogu?
- Provela sam dosta vremena s osobama čija su djeca ili bližnji počinili samoubojstvo, upoznala ljude koji pate od mentalnih poremećaja i osjetila njihovu bol. Prokopala sam po svom životu i prisjetila se osoba s mentalnim poteškoćama iz moje obitelji. Nije to nešto što se dogodilo nedavno niti se tiče moje najbliže obitelji, ali je ipak ostavilo tragove na svima nama.
Zašto ste Mare morali “držati u sebi” čak 20 mjeseci, kako ste rekli?
- Zbog pandemije. Počeli smo snimati u rujnu 2019. i sve je išlo prema planu do ožujka 2020., kad je cijeli svijet stao. I mi smo prekinuli snimanje, no Mare je ostala u meni. Nisam je mogla pustiti jer nismo bili gotovi. Snimanje je nastavljeno u rujnu 2020., a završili smo tek u prosincu. Bilo je to dugo i neizvjesno razdoblje.
Kako je izgledalo snimanje u pandemijskim uvjetima?
- Neobično. Jean Smart, Angourie Rice, Guy Pearce i ja živjeli smo zajedno u kući, što je stvorilo bliskost kakvu dosad nisam nikad osjetila na setu. Zajedno smo proveli čak šest tjedana, a zbog opasnosti od zaraze nismo se družili ni s kim drugim. Voljela bih reći da smo se izmjenjivali u kuhinji, ali istina je da sam uglavnom ja kuhala. Doduše, moram priznati da je Angourie radila sjajne kolače. Bile su to divne večeri, u jednoj ruci njezin kolač, a u drugoj čaša vina.
Kako se Guy Pearce, koji u serijalu glumi vašeg dečka, snašao među ženama?
- Mislim da mu je bilo super. Guy i ja smo dobri prijatelji još od 2011., kad smo snimali serijal “Mildred Pierce”. Ja sam, zapravo, još kao klinka bila u njega ludo zaljubljena. S jedanaest godina gledala sam ga u serijalu “Susjedi” i lijepila njegove postere po zidovima. Bila sam opsjednuta njime, pogotovo nakon što sam u tinejdžerskom časopisu pročitala da smo rođeni na isti datum. Sanjala sam da će on biti moj princ koji će po mene doći na bijelome konju i bit ćemo sretni do kraja života. A kad sam napokon ostvarila dječji san i počela živjeti s Guyem u istoj kući, u kojoj smo i zajedno proslavili rođendan, shvatila sam da je on opsjednut - recikliranjem.
Guy je, naime, ozbiljno posvećen ekologiji, tako da na kraju dana kopa po smeću i iz njega vadi stvari za koje smatra da se mogu reciklirati. Primjerice, znao bi izvaditi praznu konzervu tune. Ja jesam ekološki osviještena, ali ne zamišljam idealnu večer tako da kopam po smeću s dečkom koji mi se sviđao u djetinjstvu, da zajedno odvajamo kore banana od kruha. Kada je Guy Pearce u mojoj mašti trebao doći po mene na bijelom konju, nije trebao sa sobom donijeti vreću smeća.
Je li za dobro odigranu ulogu važna privatna povezanost s drugim glumcima?
- Nije uvijek bitna, ali ne odmaže. Na snimanju je bila još jedna osoba koja mi je vrlo bliska, to je Julianne Nicholson koja u “Mare iz Easttowna” glumi moju najbolju prijateljicu. Ona je udana za kuma mojeg sina, a neko vrijeme smo istodobno živjele u New Yorku i porodio nas je isti liječnik. Njezinog sina sam držala u rukama neposredno nakon rođenja. Naravno, ne možete sa svakim kolegom biti odličan prijatelj niti je to potrebno, ali kada se takve stvari poklope, onda to samo pomaže ulozi.
Je li gluma stvar nadahnuća ili kvalitetne pripreme?
- Potreban je talent, ali i svakodnevni rad. Ne vjerujem u priče kako je dovoljno stati ispred kamere i stvoriti čaroliju. Čarolija nastaje ako je nepravilan naglasak, neodgovarajući hod i pokreti... Za kvalitetnu minutu ispred kamere potrebni su dani i dani marljivog rada iza kamere. Iskreno, mislim da mlade generacije to ne shvaćaju. Popularnost i uspjeh se mjere prema društvenim mrežama, koje ne odražavaju stvarnu situaciju. Mladi su pod pritiskom da moraju postići trenutačni uspjeh, a kao glumac morate na sve to zaboraviti, odbaciti sve svoje prohtjeve i taštinu te se podrediti liku. Nije to lako.
Kako se vi uz troje djece možete potpuno posvetiti liku?
- Ako prihvatite posao, onda mu morate dati sve od sebe čak i kada okolnosti ne idu vama u prilog. Nije mi se jednom dogodilo da sam na snimanje morala otići nakon neprospavane noći. Ponekad se pas razboli i morate ga odvesti veterinaru. Ponekad cijelu noć bdijete nad djetetom, pokušavajući mu skinuti temperaturu. Prošla sam mnogo takvih situacija, no na setu to nitko ne smije primijetiti. Na poslu smo svi jednaki i svatko mora dati sve od sebe da film uspije.
Nije li glavnoj zvijezdi lako reći da “svi trebaju biti jednaki”?
- Tako bih mislila i da sam statist. Smatram da kao glavna glumica imam veću odgovornost i zadatak da se svi dobro osjećaju na snimanju. Uvijek nastojim biti prva koja će pozdraviti novog člana ekipe, pokazati mu da je dobrodošao. Na “Mare iz Easttowna” sam i izvršna producentica pa je ta odgovornost još veća. Zato sam se trudila da se svi osjećaju jednako. Stoga sam inzistirala na tome da svi imaju jednake kamp-prikolice za odmor u stankama snimanja. Glavnom producentu sam doslovce rekla da ću se loše osjećati bude li moja prikolica luksuznija od drugih. I, doista, svi smo imali jednak tretman i svatko od nas je davao sve od sebe da “Mare iz Easttowna” ispadne baš onako kako smo željeli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....