Slavko Sobin ponosno predstavio svoj projekt na koji je čekao 10 godina: ‘Kad nema posla, stvori ga‘

Domaći glumac Slavko Sobin poznati je ljubitelj životinja, posebice pasa. Ta ljubav utkana je duboko u njemu i u svemu je što radi, a sada se pohvalio da je svoju kreativnost unio u nešto novo, s obzirom na to da mu je ova krizna godina pokolebala planove i skresala angažmane.

Naime, scenarij za dječju predstavu "Šapice", s kojom je nastupao diljem osnovnih škola po Hrvatskoj, Sobin je pretvorio u slikovnicu. Na realizaciju ovog pothvata čekao je čak 10 godina.

"Prvo sam mislio napisati u caption: ‘Evo opet njega sa psima’, ali to bi bio jedan dokaz nesigurnosti i umanjivanja vlastitih vrijednosti pod maskom kao humora, a to mi se više s 36 ne da pa evo ipak jedna bolja verzija. Mogao bih vam točno reći datum kad su Šapice napisane, ali bitniji je kontekst", započeo je na Instagramu pa nastavio:

"Postoji jedan taj blok vremena od prije recimo 10 do 12 godina kad nije bilo bitno koliko ulažem, činilo se da sve stoji na mjestu. Najbolji primjer toga mi je period kad sam u Splitu pripremao predstavu Pinokio gdje sam igrao ni manje ni više nego Skakavca i paralelno snimao u Zagrebu Dolinu sunca gdje sam u nekim scenama potpuno nepotrebno i neopravdano bos hodao po snijegu misleći da će mi to sigurno donijeti kredibilitet i daljnje poslove.

Ni dalje mi nitko ništa nije posluživao na pladnju i nije baš da sam dobivao poslove brzinom kojom su mi trebali i mislio sam se Ček, ‘ko je ovdje lud? Mlad si, nestrpljiv, misliš da se sve događa preko noći", raspisao se Sobin.

Tada je odlučio napisati scenarij za božićnu predstavu "Šapice" koja je sada postala simpatična slikovnica.

"I onda sam jedan dan rekao ok, posla nema, idem napisati dječju božićnu predstavu i sam si stvoriti posao. Tako su nastale ‘Šapice‘ koje smo po razredima igrali kolegica Nada Kovačević i ja. Nekad i po četiri u danu. Deset godina su me roditelji, jer oni uvijek vjeruju, nagovarali da je pretvorim u slikovnicu. Nakon nekoliko uspjeha i podosta, vjerujte mi naučenog samopouzdanja, poslao sam je Zoranu Maljkoviću i evo, za nekih mjesec dana bit će na policama knjižara.

Zašto mi je bitna ova priča... jer dan kad su Šapice tipkane na mom laptopu i dan kad znam da izlaze su dobre dvije opisne točke u životu da mi potvrde da rad donosi rezultat. Ne preko noći, nego kroz desetljeće i tko zna koliko više. Kad nema posla stvori ga, kad nema samopouzdanja, nauči ga imati, zasluži ga imati. Puno puno truda u život je potrebno uložiti da na neke stvari budeš ponosan, a biti ponosan na sebe je dosta lijepo. Nadam se da će ova knjiga nekoj djeci isto biti lijepa. To mi je dovoljno", zaključio je ponosni glumac koji često provodi vrijeme u prirodi sa svojim psima.

Ove je godine kupio imanje van Zagreba, gdje se planira preseliti sa svojim kujicama Bubom i Marom i proizvoditi hranu. Živio je u rodnom Splitu i Zagrebu i ovo mu je prvi put da će se skrasiti na selu koje je dovoljno blizu grada da može svakodnevno ići na posao, ali i dovoljno daleko da ima osjećaj kako se maknuo iz metropole.