Nova Netflixova serija s njemačkom glumicom Devrim Langnau u glavnoj ulozi otkriva uzbudljiv i ekstravagantan život Elizabete Austrijske, žene Franje Josipa I.
Tople kupke s maslinovim uljem, tretman za kosu od sirovog jaja i konjaka, pire od svježih jagoda kao maska za lice... u vrijeme high-tech molekula ovi se kozmetički rituali čine u najmanju ruku čudni, no u Austro-Ugarskoj su 1880-ih bili vrući hit poput današnjih beauty trendova s Instagrama ili TikToka. Svi ti rituali osmišljeni su u budoaru najveće beauty influencerice tog doba, carice Elizabete od Austrije i kraljice Mađarske, u narodu popularno zvane Sisi. Lik i djelo austrougarske "kraljice ljepote" opet je u fokusu - nakon što je u Cannesu proljetos predstavljen film "Corsage" s luksemburškom glumicom Vicky Krieps u glavnoj ulozi, na Netflixu se upravo počela prikazivati intrigantna kraljevska drama "Carica" utemeljena na Sisinom glamuroznom i neobičnom životu. Lijepu, mladu i prkosnu plemkinju, rođenu u bavarskoj kraljevskoj kući Wittelsbach, u Netflixovoj seriji glumi 24-godišnja Devrim Lingnau - čija je prirodna ljepota dočarala sve ono zbog čega su u drugoj polovici 19. stoljeća Sisi smatrali najljepšom ženom Europe.
Ipak, biografi austrougarske carice, supruge cara Franje Josipa I., tvrde da u ranoj mladosti još nije bila ljepotica. Štoviše, opisivali su je kao "čvrstu djevojku okruglog, pomalo seljačkog lica", no ona je vrlo rano krenula u proces redizajna. Cijeli je život bila na ekstremnim dijetama pa je njen struk stegnut korzetima na manje od 60 centimetara ušao u legendu, a kako je kasnije postala opsjednuta borama i ostalim znakovima starenja - svaki je dan prakticirala vrlo ekstravagantne rituale njege. Tretman od zgnječenih jagoda, koje je nanosila na lice, vrat, dekolte i ruke, prava je sitnica u odnosu na tanko rezane teleće odreske kojima bi obložila lice, umotala sve zavojima i tako spavala cijelu noć. Spavala je bez jastuka, naravno, kako ujutro ne bi imala tragove na licu. Umivala se destiliranom vodom, a svaki se dan opuštala u kupkama s maslinovim uljem kako bi joj koža ostala meka i podatna. Bila je uvjerena da blistavi ten duguje Creme Celeste - kremi iz viktorijanskog doba napravljenoj od bijelog voska, bademovog ulja i ružine vodice. Iz perspektive današnjih laboratorijskih istraživanja bio je to pripravak bez ikakve snage i anti-aging učinka, ali očito je imao jaki placebo efekt.
Bilo joj je samo 16 godina kad se udala za cara Franju Josipa I., potpuno nespremna za dvorske dužnosti koje je, onako ekscentrična i dobro obrazovana, smatrala ispraznima. Kako ni u braku nije bila sretna, utjehu je pronašla u jahanju, posvećenosti vlastitom izgledu i gimnasticiranju. Bila je jedna od rijetkih žena tog doba koja je pušila - jer se tada još nije znalo da je to štetna navika koja, među ostalim, pridonosi starenju kože.
Njen najveći tjelesni atribut bila je kosa, koja joj je dosezala do gležnjeva pa je carska frizerka toj raskoši svaki dan posvećivala tri sata: pažljivo ju je češljala (skrivajući od njenih pogleda otpale vlasi), plela i od nje stvarala čudesne forme. Svaka tri tjedna caričina kosa boje kestena prala se spomenutom kombinacijom jaja i konjaka, i potom se sušila cijeli dan. Ništa čudno da je Sisi često patila od glavobolja, uzrokovanih težinom te "krune" od vlastite kose.
Vitka linija bila je njen drugi atribut, a održavala ju je intenzivnim vježbama - na šipki, na karikama, s bučicama i utezima svih vrsta. Svaki dan je odlazila na višesatno hodanje, no suvremenici su tvrdili da je to bio vojnički marš, a ne ugodna poslijepodnevna šetnja. Mučila je svoje ionako mršavo tijelo, pa je njeno zdravstveno stanje bilo u potpunoj suprotnosti s glamuroznim izgledom. Navodno je patila od poremećaja prehrane, jer neki biografi pišu da tjednima ne bi jela ništa osim jaja, naranči i svježeg mlijeka. Uz to je često bila depresivna (melankolična - kako su to stanje zvali u 19. stoljeću), a naleti tuge i bezvoljnosti krenuli su nakon što joj je u dobi od tri godine umrlo prvo dijete, kći Sofija.
Taština, po kojoj je ostala zapamćena, pratila ju je do zadnjeg dana. Utegnuta u korzet, u kojem je njena figura izgledala poput porculanske lutke, tog je 10. rujna 1898. hodala uz Ženevsko jezero - kad joj se na putu našao talijanski anarhist Luigi Lucheni, koji joj je zario turpijicu ravno u srce. Udarac ju je srušio na tlo, ali nesvjesna što joj se dogodilo, ustala je i nastavila hodati do hotela. Očito je njen nevjerojatno tijesan steznik stisnuo aortu i spriječio obilno krvarenje. No, to se dogodilo malo kasnije, kad ga je skinula u hotelu i umrla - u dobi od 60 godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....