Gitarist Petrit Çeku s triom Elogio, čije je članove Portugalca Pedra Ribeiru Rodriguesa i Tomislava Vukšića upoznao u klasi svog profesora Darka Petrinjaka, započinje ciklus "Lisinski da camera".
Nokti su ogledalo općeg zdravlja, a u slučaju 39-godišnjeg gitarističkog virtuoza svjetskog glasa Petrita Çekua lijepi, jaki i zdravi nokti nisu samo estetska kategorija, nego i potreba jer su funkcionalni dio njegovog instrumentarija. Rođeni Kosovar koji već 22 godine živi i radi u Zagrebu, naime, gitaru svira noktima koje zbog toga mora rašpati dva puta dnevno, a svoje umijeće s publikom će podijeliti na nastupima tria Elogio, s kojim 16. studenog započinje ciklus koncerata "Lisinski da camera" u zagrebačkoj dvorani Lisinski.
Što spremate publici u Lisinskom u ciklusu s triom Elogio?
Kroz nastupe s triom mi realiziramo svoje muzičke želje za izvedbu kompleksnih i polifonih skladbi koje je nemoguće odsvirati na jednoj gitari. Na prvom koncertu, s našom gošćom, vrhunskom mezzosopranisticom Ivanom Srbljan izvodimo prekrasne pjesme španjolskih autora Enriquea Granadosa i Joaquina Turine. Originalno su napisane za glas i klavir, a za gitarski trio ih je obradio Darko Petrinjak. Drugi koncert smo naslovili "Album za mladež" s djelima Roberta Schumanna, Dubravka Detonija i Petra Iliča Čajkovskog, a treći se zove "U narodnom stilu". Naslov govori sve, a našoj publici pripremamo razna iznenađenja.
Kako ste upoznali ostale članove Portugalca Pedra Ribeiru Rodriguesa i Tomislava Vukšića?
Upoznali smo se u klasi Darka Petrinjaka, našeg vrhunskog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, čiji je doprinos svijetu gitare - izniman.
Koliko je potrebno da se trio - uigra?
Svatko od nas ima svoje solističke obveze, što znači i puno putovanja, pa zato svoj program pripremamo na tzv. "bunker probama", na kojima vrlo intenzivno radimo u prosjeku dva tjedna. Na prvu probu dolazimo svatko sa svojom dionicom u potpunosti spreman za izvedbu. Preostaje nam da se kao trio uigramo, što je u klasičnoj glazbi dugačak proces. Podsjećamo na stare dizelaše koje treba upaliti po zimi (smijeh).
Koliko sati dnevno provodite na probama?
Previše.
Zašto svirate noktima?
Tradicija standardnog sviranja gitare noktima seže s početka 19. stoljeća, no ima spominjanja i prije toga, što ne čudi s obzirom na to da je gitara instrument čija se notna izdanja objavljuju od prve polovice 16. stoljeća. Nokti su dio našeg instrumentarija i o njima ovisi kvaliteta našeg zvuka pa biste se začudili koliko znamo o noktima i proizvodima za njihovu njegu.
Možete li zamisliti život bez gitare i glazbe?
Ne mogu. Upravo u tome je ključ bavljenja glazbom. Ima puno ljudi koji imaju muzički talent, ali se ne bave time i to je sasvim razumljivo. Da bi se netko bavio glazbom, mora imati strast i potrebu koja je neobjašnjiva i neugasiva. Najveća muzička pedagoginja, dirigentica i skladateljica Nadia Boulanger je uvijek svoje studente prvo pitala "Možeš li živjeti bez glazbe?". Ako je odgovor bio pozitivan, ona bi im čestitala na tome i ne bi ih primila u klasu.
Smatrate li Zagreb svojim domom?
Da. Zagreb je moj dom od 2002. godine i ljubav prema njemu za mene je nešto drugačija u odnosu na rođene Zagrepčane. Jer ja sam, naime, istovremeno i Zagrepčanin i zagrebofil -obožavatelj Zagreba.
Tko je po vama najbolji rock gitarist svih vremena?
Bila bi laž kada bih rekao da tu scenu uopće ne pratim, ali rock gitaristi u zadnjih šezdesetak godina dobivaju dovoljno medijskog prostora za puno manje posla od prosječnog klasičnog gitarista, pa ne bih želio pridonijeti tome.
A klasični?
Mogao bih nabrajati satima, ali ako moram odabrati jedno ime, odabrat ću francusku gitaristicu Idu Presti, čiji su ton, virtuoznost i način kako je plasirala note u vrijeme - upravo savršeni.
Na kojem jeziku sanjate?
Sanjam na tri jezika: na materinskom albanskom, zatim na hrvatskom, ali i na engleskom. Kako veliku većinu godine provodim na putovanjima, u prosjeku najviše govorim engleski jezik.
Kakav vam je ljubavni status?
Sretno oženjen. U braku s dugogodišnjom partnericom, kustosicom i istraživačicom umjetnosti Erëmirë Krasniqi.
Kakvi su vam planovi - privatni i profesionalni - u 2025.?
Privatno i profesionalno je kod mene vrlo povezano, što smatram rijetkom privilegijom za čovjeka koji živi i radi u 21. stoljeću. Moj kalendar je bukiran, a iduće godine čekaju me brojni koncerti u Europi, te Sjevernoj i Južnoj Americi. Već desetak godina neuspješno radim na tome da smanjim putovanja i provedem više vremena doma, pa se iskreno najviše radujem koncertima s Triom Elogio u Zagrebu u zagrebačkoj dvorani Lisinski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....