Zagrepčanin Luka Filipović govori o tome kako ga je vrijeme provedeno u atelijeru slavnog slikara formiralo u osobnom i profesionalnom smislu te koje je promjene na tržištu donijela aukcijska kuća Artmark čiji je umjetnički savjetnik.
Zagrepčanin Luka Filipović (31) po struci je ekonomist, no njegov je profesionalni život u znaku umjetnosti. Kao jedan od šestero unuka slikara Josipa Vanište, upravitelj je djedove zaklade, a uz to je i umjetnički savjetnik u aukcijskoj kući Artmark, smještenoj u kući Amruš na zagrebačkom Strossmayerovom trgu. Riječ je o rumunjsko-nizozemskom konceptu koji je nastao 2007., a njihove aukcijske kuće nalaze se još i u Bukureštu te u Sofiji.
"Kod nas se Artmark pokrenuo prije tri godine. Investitori su mi prišli s idejom koja mi je tada djelovala suludo, jer je mijenjala cjelokupni način trgovine umjetnina u Hrvatskoj. Djela se skupljaju iz hrvatskih domova, a Artmark se kao komisiona platforma obraća kupcima hrvatske umjetnosti iz domaćeg, ali i inozemnog bazena. Taj posao svakako nije jednostavan, ali naše malo i mlado tržište ima ogromni potencijal. Mene vesele mladi Hrvati, koji će kroz koju godinu biti autoriteti u poslovanju i trgovini umjetninama", govori Luka Filipović, koji je za vrijeme studija mnogo vremena provodio u djedovom slikarskom atelijeru. Godinama je bio njegov asistent i to mu je, kaže, bilo predivno iskustvo. Kada je počeo shvaćati koliko je djedova umjetnost snažna i diverzificirana, "navukao se" na to. Počeo je voditi njegove poslove, korespondenciju... Pred kraj života znao mu je satima čitati, osobito rumunjskog filozofa Emila Ciorana. Kroz brigu o djedovoj umjetničkoj ostavštini stekao je znanja i vještine s kojima danas uspješno radi u kulturnom menadžmentu. Surađivao je s privatnim kolekcionarima, organizirao neprofitne izložbe, sudjelovao u izradi monografija...
"Zaklada Josip Vaništa sada je jedan prepoznati kulturni subjekt, koji ostavlja i ostavit će za sobom legitimitet, i nadam se da će sačuvati uspomenu na rad Josipa Vanište. Ove godine smo slavili 100 godina Vanište u suradnji sa zagrebačkim Muzejem suvremene umjetnosti i izložbom u Galeriji Kranjčar, a uskoro se otvara park Josipa Vanište u Zagrebu", kaže Luka Filipović, koji se kao klinac zaljubio u atmosferu djedovog atelijera, na petom katu zgrade u Križanićevoj ulici.
"Riječ je o jednoj finoći, ljudima koji su dolazili tamo i razgovarali, s lakoćom odnosa, u tišini, s mirisima voćnog čaja u zraku, poštivanjem, uzajamnim slušanjem. Nisam siguran koliko su uspješni moji pokušaji insceniranja tih nekih emocija i okruženja", sa sjetom prepričava Luka. Kroz život je, kaže, imao sreću i zadovoljstvo puno putovati, probao je sve zamislive sportove - od vaterpola do tenisa, skijanja pa i jahanja. Danas pak sve slobodno vrijeme posvećuje supruzi i jednomjesečnom sinčiću.
"Hrvatskom umjetničkom tržištu nedostaje standarda i regulative, kontrole, privatnih galerija, institucionalnog vodstva, odnosa javnog i komercijalnog. Hrvatska umjetnost ima svjetsku prisutnost i validaciju. Nedavno je Sotheby‘s prodavao djelo moga djeda s procjenom 300.000 - 500.000 eura, Meštrović, primjerice, i dalje drži službeni rekord s iznosom 330.000 eura. S djelima naših autora se trži, ona vrijede. Na kvaliteti, zaštiti, veličini tržišta se može i mora poraditi, kao i na kulturi investiranja, privatnog i javnog", govori Luka Filipović. Objasnio je i kako se određuje cijena nekog umjetničkog djela.
"Po jednoj švicarskoj metodi množe se visina i širina djela te koeficijent navedenog autora. Svakako je koeficijent Moneta veći nego nekog anonimnog mladog autora ili autorice. Moja pozicija nikada neće biti validirati, ali kroz desetljeće prisutnosti znam matematiku iza umjetničkih djela", zaključuje Luka Filipović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....