Svečanom otvorenju prisustvovali su brojni prijatelji i uzvanici iz društvenog života. Izložba se može pogledati do 4. rujna 2022.
Suvremena fotografkinja Mara Bratoš sinoć je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik proslavila 27 godina svoga rada izložbom „Istina“. Izložbu je svečano otvorio gradonačelnik Grada Dubrovnika, Mato Franković, a o samoj izložbi govorila je kustosica izložbe, Petra Golušić i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokovina. Svečanom otvorenju prisustvovali su brojni prijatelji i uzvanici iz društvenog života. Izložba se može pogledati do 4. rujna 2022.
Izložba obuhvaća izbor portretistike vlastitih aktova nastalih u ciklusima: ‘Autoaktovi u šumi‘ (1995.), ‘Autoaktovi‘ (2005.), ‘Autoaktovi 2015‘ (2015.), ‘Ljubav i život žene‘ (2017.), ‘Autoportret s kćeri‘ (2021.) i ‘Pavla i Mara‘ (2022.). Za koncepciju su zaslužne umjetnica Mara Bratoš te kustosica izložbe i autorica teksta u katalogu, Petra Golušić.
Tehnike se izmjenjuju od analognih do digitalnih zapisa. Fotografirano tijelo prikazuje se u cjelini ili u dijelovima, pozira se. Moguće je polako i duboko pratiti transformaciju impostacije ženskog lika bilježenog istančanom estetikom kakvoćom i oštrinom uvida u režiranim scenama. Tjelesnost viđena kroz nasuprot postavljen objektiv ulazak je u univerzum bića koje se predstavlja. Navode se razna bivstvovanja. Percipirajući je subjekt u samoreprezentaciji, on se opisuje unutar majstorski bilježenog svjetla. Induktivnom metodom umjetnica razmatra i zapisuje tijelo koje na više razina preispituje. Obznanjuje se unutrašnjost tako da se pojedinačno ontološki uprizoruje. ‘Tijelo se spoznaje i apsolutizira.‘(C. Cahun) Postiže se objektivni teritorij čime se ruše sve granice privatnog u razotkrivenosti do kraja.
Profinjeno se režira odnos tijela prema vanjskim koordinatama. Simbolička prostornost je šuma, kreirana scena s florealnim uzorkom ili je opisna pozadina svedena na čisti zid. Estetski fenomeni tijelo i njegovi fragmenti metafizički su krajobraz. Ona fotografira sve ono potisnuto, sakriveno i tajnovito. Razodijeva život sviješću o istini. Moguće je sagledavati iskonsku nužnost samopreispitivanja, proživljavanja života bez obzira na to koliko je težine ili lakoće pohranjeno u njemu. Od mlade djevojke do žene, majke; prikazuju se razna kretanja bez maske. Iskrenost prema sebi kod Mare Bratoš postaje iskrenost prema drugome. Tijelo je izreka oslobođenog duha - apsolutne slobode u njezinoj beskrajnoj, neograničenoj oslobođenosti. Utjelovljuje se ‘ne-skrivenost’. Tijelo je u radu Mare Bratoš - istina. Ono je refleksija iskonske boli, patnje, opasnosti, egzistencijalne nesigurnosti, odsutnosti, praznine, nagona za samoodržavanjem, iskustva krize, nemira, traume, drame, psihoze, rane svijeta. Metafora je proživljenog sociokulturnog okruženja i civilizacije u kojoj egzistira. Istodobno, akt uprizoruje istinsku slobodu, svjedočanstvo tajanstvenosti, sigurnost, sakralnu prazninu, mir, harmoniju, senzualnost, senzibilnost, platonski Eros, tajno pismo, mistiku, bezgraničnost duha.
Egzistencijalna i ontološka iskustva neprestano su prisutna u radu autorice. Esencijalni rad svjedoči - istinu - bez obzira kakva ona bila. Istina nije nikakva nadvremenska bitnost, ‘već ono što usudno pogađa čovjekovu egzistenciju i čini ju odgovornom’. Dolazi se do Heideggerovog razumijevanja umjetnosti kao stavljanja istine u djelo, čime se umjetničkom stvaralaštvu pridaje ontologijska funkcija s obzirom na to da je ono za njega jedan od temeljnih načina na koji se otkriva smisao bitka bivstvujućeg u cjelini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....