Depp VS Heard: Što (ni)smo naučili iz primjera ovog razvoda?

Iako sam u datom trenutku bio ozbiljno prezasićen trakavicom razvoda ovo dvoje glumaca, trenutak premijere dokumentarne serije na Netflixu ipak nisam propustio. Dapače, odmah sam pogledao sve tri epizode. I dalje dvojim što mislim o ovom "fenomenu" (danas je, nakaradno – sve što je iole iskrivljeno u društvenim interakcijama postalo "fenomen"). Možda ću do kraja ovog teksta znati što mislim. Svakako znam da je potreba – voajerska. Valjda želimo svoje rupture gledati kroz tuđu optiku - tuđa nesreća je uvijek dobar štit našoj. Naša tada izgleda, koliko god slična, ipak manjom.

Naime, serija prikazuje i prokazuje stavove koji su se do sada već etablirali kao mogući razlozi ali i ishodi njihova razvoda. Postalo je razvidno jasno argumentirana mogućnost da je Johnny Depp pokrenuo tužbu i suđenje koje će biti javno ne bi li apsolutno očistio svoj “javni obraz” pred očima javnosti, pred očima poslodavaca koji su se prestali javljati nakon teksta bivše supruge Amber Heard u The Washington Postu u kojemu je jasno dala do znanja da je bila žrtva obiteljskog nasilja.

Difamacija je bila okvir tog suđenja – u kojemu je postalo jasno kako sve bjelačke bedastoće u praksi mogu izgledati. Spoj kontrolirane narkomanije, narcističkih falseta u istrošenim javnim likovima, moći, hladnoće, i izostanka - ponajviše ljubavi.

A priča je bila toliko lijepa: mlada glumica i glumac u najvećem stupnju izvođačke zrelosti sreli su se na snimanju filma. On je odabrao nju, pozvao ju u ured, “ljubav” se dogodila na setu – nije ju tek tehnički poljubio. Sjećaju se na suđenju oboje – poljubili su se "zapravo". Emocije su se aktivirale, potom hotelska soba – and the rest is history.

Zanimljiv “moment” ove ljubavne (intimne) inscenacije Deppova je izjava na sudu o tome kako je, kada je prvi put ugledao Amber pomislio da njih dvoje mogu izgledati kao slavni Humphrey Bogart i Lauren Bacall. Sve pretpostavke su bile tu. Karakterne i profesionalne. Ljubav kao film, ljubav kroz filmske likove, osobe, stvarne i fikcionalne. Nismo li to svi željeli, odnosno, budimo iskreni - ne želimo li to i dalje?

Serija prikazuje, iako pomalo navijački za Deppovu stranu priče i osobe, moment duboke i javno ohrabrene mizoginije spram Heard. Najšira javnost, društveni i tradicionalni mediji stali su na stranu glumca, ali i njegovih likova koji su kroz njihovo odrastanje bili uspostavljeni kao heroji u tom simboličkom poretku i imaginaciji naših/njihovih sjećanja. Depp im je bio neodvojiv od filmske slike, a Heard je bila kao idealni uljez za iživljavanje i vaganje svake riječi i izjave (što dakako ne opravdava nelogičnosti i laži koje je u procesu ispostavila kao “dokazni” materijal).

Slika propale ljubavi kao da je toj gladnoj javnosti trebala više od slike zdravog odnosa – tragedija dvoje nesnađenih, pogubljenih duša u globalnoj medijskoj areni idealno je “svježe” meso koje će se, kao što vidimo i “zaleđeno”, arhivirano još dugo moći eksploatirati s idejom da se iz ovog primjera može nešto naučiti. A čini mi se da ne može, osim možda, iznova: da ljubav nije dovoljna za ljubav. Potrebni su i dobronamjerni ljudi.