Bradley Cooper u ulozi redatelja i glumca na veliko platno prenio je uzbudljivi i nekonvencionalni život slavnog Leonarda Bernsteina za što je od strane Akademije "nagrađen" sa sedam nominacija za Oscar.
Kada je Bradley Cooper 2018. snimio još jednu verziju filma "Zvijezda je rođena", neki su ga prozvali diletantom – tipičnim zgodnim glumcem s klasičnim ‘želim režirati‘ aspiracijama. Cooper je tim filmom odmah ušutkao sve skeptike – zahvaljujući uzbudljivim i autentičnim glazbenim setom u kojem je uvjerljivo odigrao problematičnu zvijezdu. S "Maestrom" Cooper nastavlja sa sličnim žarom, dokazujući ne samo da nije diletant već da njegov uspjeh nije slučajan. U ovom zabavnom i pomalo deliričnom biografskom filmu o skladatelju i dirigentu Leonardu Bernsteinu, Cooper ne educira publiku na wikipedijevski način, već nam pokazuje ono što smatra najvažnijim u njegovom životu: u ovom slučaju umjetnikovu vezu sa suprugom Felicijom, njegovu biseksualnost, kompulzivnu znatiželju o ljudima i ekstatične izljeve kreativnosti.
Gledatelji koji su se nadali čuti neke od Lennyjevih najvećih hitova trebali bi smanjiti očekivanja, iako je mnogo rekreacija nekih od najdivnijih izvedbi. Umjesto toga, "Maestro" je film trenutaka koji tvore živopisnu, ali nepotpunu cjelinu. Sve te vrijednosti dolaze do izražaja u "Maestrovom" izvrsnom uvodnom poglavlju, elegantnom kaleidoskopskom prikazu Bernsteinova uspona, koji je započeo 1943., kada je u zadnji tren pozvan da ravna Njujorškom filharmonijom nakon što se Bruno Walter razbolio. Sjajna je scena gdje Bernstein, kojeg Bradley Cooper igra s nevjerojatnom fizičkom sličnošću, iz kreveta koji dijeli s klarinetistom Davidom Oppenheimom (Matt Bomer) juri do hodnika Carnegie Halla.
Redatelj Cooper u tom trenutku savršeno komprimira vrijeme i prostor, hvatajući žar s kojim je dirigent uživao u umjetnosti, ambiciji i životu. Bradley Cooper pokazuje sličnu umješnost i u kasnijim scenama, kada Bernstein upoznaje glumicu Feliciju Montealegre (Carey Mulligan) te se njih dvoje upuštaju u strastvenu vezu. Kontradikcije gej muškarca koji se iskreno zaljubljuje u ženu, dok ga i dalje privlači isti spol, vidljive su tijekom izvedbe baleta za koji je Bernstein radio glazbu gdje promatramo metaforički ples u dvoje (ili ipak u troje).
To su male zabilješke koje "Maestro" ne čine samo prozom već i poezijom. Lenny je slobodni duh, karizmatična zvijezda svog i Felicijinog života - upravo je ona ta koja ga spušta na zemlju. Carey Mulligan savršeno je portretirala ženu koja je primjer kozmopolitske elegancije: suzdržana je, ali je istovremeno opipljiva njezina potisnuta ljutnja i zbunjenost. Kada napetost u njihovom braku dosegne vrhunac, Cooper pokazuje obračun u njihovoj spavaćoj sobi dok Macyjeva Parada za Dan zahvalnosti ječi izvana. Baš dok Felicia govori najbolnije stvari upozoravajući svog muža da će, ako ne bude oprezan, završiti kao "usamljena stara kraljica" - ogromni Snoopy na napuhavanje lebdi kraj prozora, stvarajući tužnu i nadrealnu scenu. Film je prepun takvih živopisnih trenutaka gdje se pojavljuju izvrsni sporedni glumci: Sarah Silverman igra Bernsteinovu sestru Shirley, Maya Hawke najstariju kćer Jamie, a Matt Bomer, čiji se lik baš poput svoga ljubavnika oženi, svojim kratkim pojavljivanjem donosi neku patetiku. Dojmljiva je scena kada Bernstein u Central Parku naleti na Oppenheima, njegovu suprugu i dijete i sa smiješkom kaže bebi: "Spavao sam s oboje tvojih roditelja." Redatelj ne prikazuje Bernsteina kao izmučenu dušu, već nam otkriva njegove najdublje želje: za ljubavlju, odanosti i povjerenjem.
U filmu se gledatelj pita je li Felicia utjelovljenje klasičnog negiranja ili naprosto izvršava dužnost supruge? Vjerojatno nijedno od toga dvoje. Ona pokušava prihvatiti muškarca kojeg voli, dok se trudi uklopiti u očekivanja sredine. "Maestro" nema sretan kraj, no njegova iskrenost i nježnost su vidljivi. Za ljubitelje glazbe, dosta je poslastica koje je moguće čuti, uključujući i Cooperovu savršenu rekreaciju Bernsteinova ravnanja Mahlerovom Simfonijom br. 2 s Londonskim simfonijskim orkestrom 1973. Trenutak je više nego uzbudljiv – istovremeno snažan, lirski, teatralan i suptilan. "Maestro" nije priča o velikom čovjeku, više je oda velikoj ženi. Riječ je o dubljoj, mnogo neurednijoj i nerazriješenoj priči. To je ljubavna priča jednako strastvena i ekspanzivna, baš kao i nesavršeni i fascinantni ljudi koji su u njezinom središtu. Maestralno!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....