Crno bijela ekranizacija u kojoj prevaranta, ubojicu i psihopata glumi sveprisutni Andrew Scott, nastala je prema romanu "Talentirani gospodin Ripley" autorice Patricije Highsmith te se doima kao posveta talijanskim filmovima snimljenin u šezdesetima.
Netflixova serija ‘Ripley‘ najbolja je i najljepša interpretacija trilera Patricije Highsmith "Talentirani gospodin Ripley" iz 1955. - bolja čak i od filma Anthonyja Minghelle snimljenog 1999. Roman Patricije Highsmith prati američkog prevaranta Toma Ripleyja i njegov sudbonosni put u Italiju gdje je poslan da pronađe nasljednika Dickieja Greenleafa i odvede ga u New York. Adaptacija Stevea Zailliana pomno replicira najkultnije scene iz ove cerebralne priče koja se mijenja skupa s glavnim likom, što ga igra, uvijek sjajan, Andrew Scott. Prvo što ćete primijetiti kod "Ripleyja" jest da je vizualno predivan, čak i ako u prvoj sceni glavni lik vuče mrtvo tijelo niz stepenice. Kinematograf Robert Elswit snimio je sve u crno bijeloj tehnici kao posvetu talijanskim filmovima snimljenima u vrijeme Tomova boravka na Amalfijskoj obali 1961. (Četvrta epizoda serije zove se "La Dolce Vita" baš poput Fellinijeva filma).
A tek kadrovi! Redatelj majstorski Dickiejevu (Johnny Flynn) ljubav prema slikanju stavlja u kontekst uspoređujući Tomovo iskorištavanje s onim umjetnika Caravaggia. Sve to, kombinirano s vibrom Italije s polovine 20. stoljeća, naprosto postaje estetski fantastično. Druga stvar koju ćete zamijetiti vezano je za Ripleyjev lik – jer je odabir glumaca prilično neobičan. Naime, Scott i Flynn stariji su od 40, a igraju likove koji su originalno u romanu u svojim srednjim dvadesetima. Tako serija donosi mnogo iskusnijeg i staloženijeg Toma Ripleyja - koji plaća stanarinu tako što vara ljude i mora stvoriti novi identitet kako bi izbjegao posljedice svojih postupaka. Flynn kao Dickie prilično je dobar, dajući svome liku osoran i misteriozan prizvuk koji pristaje Dickiejevom toplo hladnom odnosu prema Tomu. S obzirom na godine Andrewa Scotta, scenarij je prilagođen toj promjeni. Odabir glumca Eliota Sumnera nije bio najsretnije rješenje za lik Freddieja Milesa.
Njegov lik Highsmith je opisala kao osobu koja bi mogla pretući nekoga za koga misli da je mekušac. Redatelj to kompenzira insinuirajući, prilično bizarno, da je Freddie gej. Također se odriče ironijskog tona koji bi Andrewu Scottu dao više vremena da se uistinu poigra sa svojim likom. Barem je način na koji čuva određene stvari preslikan sa stranice na ekran. Primjerice izjava "lijepa olovka" mogla bi biti i Ripleyjev neslužbeni slogan. Ostatak glumačkog postava je odličan, posebno Maurizio Lombardi, koji igra beskompromisnog detektiva Pietra Ravinija. Amerikanka Dakota Fanning glumi Marge kao sućutni i kompleksni lik kakav i zbilja jest. Skupa s dramatičnim vizualima, "Ripley" koristi zvuk kako bi dodao teksturu svakoj sceni.
Ustvari, gledate li odjavnu špicu na kraju bilo koje epizode, dobit ćete male zvučne migove o onome što slijedi u sljedećem nastavku. Iako je svih osam epizoda dostupno na Netlixu, "Ripley" bolje funkcionira kad ga se ne gleda odjednom. Nema nekih velikih cliffhangera na kraju svake epizode koja bi vas potakla da morate seriju pogledati u jednom dahu. Takva vrsta minucioznog umijeća zaslužuje pozorno gledanje. Obožavatelji "Talentiranog gospodina Ripleyja" bit će oduševljeni zbog vjernosti romanu Patricije Highsmith, iako će zbog određenih kreativnih izbora neke stvari ostaviti gledatelje u čudu. Oni koji nikad nisu čitali roman, mogu očekivati praznik za oči i uši predvođen Andrewom Scottom, koji izvrsno tumači svog antijunaka, čak i ako scenarij daleko više odstupa od lika Toma Ripleyja nego od romana. No na zanatskoj razini, Ripley je bez premca – vjerojatno vizualno najbolja serija u posljednjih nekoliko godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....