Pogledali smo "Anatomiju pada": Iza tragedije krije se propadanje braka, ogorčenost i prekršena obećanja

Žene često nauče kroz život ići s osmijehom. To čine kako bi se drugi osjećali dobro - da pokažu da im nisu prijetnja. Bez obzira na to je li riječ o nesvjesnoj navici ili izboru, mnogo nas to čini pa nije čudno što muškarci to očekuju. No postoje i žene koje ne idu kroz život na takav način. Njihov osmijeh je rijetka pojava, rezerviran samo za posebne prilike. Takve žene se mogu činiti nepristupačne i odbojne, pa nikada ne znate što biste mislili o njima. I ako slučajno ispadne da je jedna od njih osumnjičena za ubojstvo, njezina suzdržanost implicira da je kriva. Takvu ženu igra njemačka glumica Sandra Hüller u filmu "Anatomija pada" francuske redateljice Justine Triet, prošlogodišnjeg pobjednika Cannesa nominiranog za pet Oscara.

Za razliku od njezinih kolega, Sandru Hüller ne zanima volite li njezin lik ili ne, što je čini jednom od najboljih glumica današnjice. Bez obzira na to igra li ambicioznu poslovnu ženu u njemačkoj komediji "Toni Erdmann" ili suprugu i hausfrau nacističkog zapovjednika u drami "Zona interesa", nikada od nje nećete vidjeti da traži naklonost publike. Upravo ta njezina neustrašivost pravi je melem za oči u filmu "Anatomija pada", psihološkom trileru gdje igra njemačku spisateljicu Sandru kojoj se sudi za ubojstvo supruga. Film počinje u drvenoj kući u francuskim Alpama gdje Sandra i njezin suprug Samuel (Samuel Theis) žive sa svojim 11-godišnjim sinom Danielom.

Središnji dio filma je savršeno napisan i služi kao flashback na žučnu svađu Sandre i Samuela koja se desila dan prije njegove smrti

LANDMARK MEDIA/ALAMY/ALAMY/PROFIMEDIA

Odnos između supružnika je napet, što vidimo odmah na početku kada on s tavana pusti glasnu muziku dok Sandra odrađuje intervju s novinarkom. Zbog buke se intervju prekida, a nakon odlaska novinarke, Samuel je pronađen mrtav u snijegu u lokvi krvi. Je li pao ili skočio s tavanskog prozora? Ili ga je netko gurnuo? Redateljica Justine Triet, koja je napisala i scenarij, nikada ne otkriva tu zagonetku. Priča je puna zanimljivih forenzičkih detalja: Samuelov smrtonosni pad je grafički prikazan iz svakog kuta, a svaka kap krvi je opsesivno analizirana. Ali Triet je manje zainteresirana u otkrivanju krivca, i postoji li on uopće, te je više usmjerena na seciranje Sandrinog i Samuelovog braka. Kada se Sandra nađe na optuženičkoj klupi, povijest njihove burne veze izlazi na svjetlo dana. Saznajemo da si Samuel nikada nije oprostio zbog sinove nesreće nakon koje je dječak ostao slabovidan. Taj događaj je ostavio očiti trag na bračni par. Tijekom suđenja kao svjedok tužilaštva pojavljuje se Samuelov psihijatar te govori da je njegov klijent svoju suprugu opisao kao hladnu osobu koja voli kontrolu. No Sandra se javi za riječ i kaže: ‘Da sam ja išla kod psihijatra, on je isto tako mogao stajati na vašem mjestu i govoriti veoma ružne stvari o Samuelu. Bi li one bile istinite?‘

Ne poznajem francuski pravosudni sustav, ali čini mi se da je dosta tolerantan kad je riječ o iznošenju činjenica i rasprave. U jednoj sceni agresivni tužilac kreće s nipodaštavanjem Sandrinih romana, kratko pretvarajući suđenje u književnu debatu. Sandrina karijera nije nevažna u ovom slučaju. Samuel je također bio pisac, ali manje uspješan od supruge, zbog čega je bio ljubomoran. Je li se mogao ubiti iz očaja? To je jedna od mogućnosti koju zastupa Sandrina obrana, koja također nije u potpunosti sigurna u njezinu nevinost. Daniel, kojeg odlično igra Milo Machado Graner, također ne zna u što da vjeruje – rastrgan je između gubitka oca i mogućnosti da ostane i bez majke.

Film francuske redateljice Justine Triet nominiran je za pet Oscara, a savršeno secira vezu koja je započela kao strastvena romansa para u dvadesetima

DAVID FISHER/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA

Središnji dio filma je savršeno napisan i služi kao flashback na žučnu svađu Sandre i Samuela koja se desila dan prije njegove smrti – jedna od onih svađa gdje sva napetost i zamjeranje izađe na površinu. Sukobili su se oko financija, različitog pristupa odgoju, nezadovoljavajućeg seksualnog života i Sandrine nevjere. Sandra tijekom svađe objašnjava svoju frustraciju brojnim žrtvama koje je podnijela, uključujući i život u Francuskoj. "Anatomija pada" uvjerljivo navodi na to da je svaki brak poput neke velike tajne. Činjenica da Samuel više nije živ i ne može se braniti dokazuje da je još teže utvrditi tko govori istinu. Unatoč tome, nisam si mogla pomoći nego navijati za Sandru. Ima nešto osvježavajuće u hladnom pragmatizmu koji pokazuje u odnosu na suprugovu nesigurnost – način na koji odbija karijeru staviti po strani ili hraniti njegove neuspjehe. U cijeloj toj priči ona se pokazala kao zreliji partner, za razliku od Samuela koji se utopio u vlastitom samosažaljenju. I zato "Anatomija pada" ne simbolizira njegovu smrt, već propadanje jednog odnosa načetog ogorčenošću i prekršenim obećanjima.