Predstavu po obožavanim romanima talijanske spisateljice neki ne žele gledati da ne pokvare dojam, što je znak da je pred našim umjetnicima bio zahtjevan zadatak, koji su ipak uspješno položili.
Jedna od najiščekivanijih kazališnih predstava godine postavljena je po književnom hitu "Genijalna prijateljica", talijanske autorice Elene Ferrante, misteriozne spisateljice kojoj se ne zna pravi identitet. Prva od četiri knjige zaživjela je na daskama zagrebačkog HNK, a nakon premijere 30. prosinca, sve izvedbe u siječnju (gotovo) su rasprodane.
U ovo doba pandemije, nije čudo da je zbog bolesti jedna projekcija otkazana i sa strepnjom smo, vjerujem svi, iščekivali hoće li istu sudbinu doživjeti i projekcija za koju smo kupili kartu. No, u četvrtak 13. siječnja kazalište je otvorilo vrata i njegovo gledalište dupkom su ispunili gledatelji, točnije većinom gledateljice. Karta za predstavu bila je, pak, poklon od moje genijalne prijateljice Ivane za nedavni rođendan. Ona je, naime, jedna od rijetkih osoba kojima posuđujem knjige, a ta referenca znači da ih čita i da ih vraća. Tako smo obje htjele pogledati adaptaciju spomenutog djela, kojeg smo i pročitale.
Izazovan posao bio je pred redateljicom Marinom Pejnović i timom koji je adaptirao tekst - Ninom Pavlović i Filipom Jurjevićem, kao i cijelim glumačkim ansamblom. Roman koji je većinu čitatelja osvojio jezičnim finesama, bilo je jasno, neće u toj i takvoj mjeri moći biti predstavljen u kazalištu, iako predstava traje tri sata.
Kornološki prikaz
Mnoštvo likova i kompliciranih odnosa napuljskog 'rajona' u kojem su glavni likovi - djevojčice, kasnije djevojke Elena i Lila - odrastale, kronološki su objašnjeni u prvih četrdesetak minuta predstave. Iako je kreativan tim posegnuo čak i za vizualnom distinkcijom obitelji (svaka obitelj ima 'svoju' boju odjeće), bilo je teško poloviti tko tu koga i što, čak i onima koji su čitali knjigu. Stoga će gledateljima koji nisu čitali ovo djelo vjerojatno biti još i teže. No, neka vas to ne obeshrabri.
Nakon tog poduljeg uvoda koji kronološki prati radnju romana, likovi i naši glumci kao da su prodisali. Prijelomna točka bila je živopisna scena svađe dvije žene oko zavodnika Donata Sarratorea (igra ga Milan Pleština). Tako su Ivana Boban i Ana Begić prve na daske HNK unijele živost napuljskog geta koji je u knjigama opisao poratno stanje sirotinje i mafije tog grada na jugu Italije.
I ostatak glumačke ekipe, ukupno ih je 29, predvođeni Ivom Mihalić u ulozi pripovjedačice Lene i Jadrankom Đokić koja utjelovljuje divlju i iskričavu Lilu, na pozornici je plastično dočarao svatko svoju ulogu. Narativne scene u kojima uglavnom sudjeluju susjedi iz 'rajona' izmjenjuju se s introspektivnim scenama u kojima se tematizira odnos dvije prijateljice, što doprinosi dinamici u drugom dijelu predstave i zadržava pažnju gledatelja.
Uigranost ansambla i ogroman trud uložen u to da se prvi dio obožavane tetralogije postavi u predstavi publika je prepoznala i nagradila velikim aplauzom. Bio je to veliki zalogaj, znam neke čitatelje koji ne žele gledati ni seriju na HBO, ni predstavu, kako ne bi pokvarili dojam knjige, no oni koji se ipak odluče pogledati predstavu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, neće iz njega izaći razočarani.
Čitajte i: Po izboru pravih filmofila: Donosimo listu deset božićnih filmova kojih se ne možemo zasititi
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....