Serija je priča o princu od Saline utemeljena na velikom, istoimenom romanu koji je pružio je rijedak uvid u pad sicilijanskog plemstva po kojem je i 1963. snimljen uspješan film s Burtom Lancesterom u glavnoj ulozi.
Na Netflix je stigla serija ‘Gepard‘ (The Leopard), utemeljena na knjizi Giuseppea Tomasija, posljednjeg princa od Lampeduse, iz 1958. koja je prvu ekranizaciju dobila pet godina nakon što je objavljena, 1963. godine, s Burtom Lancasterom, Claudijom Cardinale te Alainom Delonom, a film je režirao Luchino Visconti. Priča o ‘Gepardu‘ je priča o princu od Saline, Tomasijevom pradjedu koji je nadimak dobio po životinji na obiteljskom grbu, a roman je pružio je rijedak uvid u pad sicilijanskog plemstva s usponom Risorgimenta, pokretom za ujedinjenje Italije.
Princ se nevoljko mora prilagoditi kako bi preživio nakon što Garibaldijeva vojska crvenokošuljaša preuzme kontrolu nad Sicilijom od dinastije Bourbon, a Fabrizio je – naravno – protiv revolucije i strahuje za sigurnost svoje obitelji te za gubitak bogatstva i utjecaja. No njegov voljeni nećak Tancredi nije tako kratkovidan. On se pridružuje crvenokošuljašima, ne samo zato što je avanturist, već i zato što vidi kamo stvari idu. "Ako želimo da sve ostane kako jest," kaže zbunjenom ujaku, "onda se sve mora promijeniti."
Netflix sada donosi ovu klasičnu priču na ekrane, s Kimom Rossijem Stuartom u ulozi don Fabrizija Corbere, princa od Saline, uz Benedettu Porcaroli i Devu Cassel, kći Monice Bellucci i Vincenta Cassela. Unatoč političkoj dimenziji romana - kritičari i dalje raspravljaju o političkim namjerama romana i pitaju se je li Lampedusa oplakivao gubitak bogatstva svoje obitelji ili je slavio nacionaliziranu državu, redatelj Tom Shankland ističe koliko je priča osobna, fokusirajući se na obitelj koja se suočava s nacionalnim previranjima.
"Uvijek sam imao dojam da mi knjiga ne prodaje političku poruku, već mi pruža duboko dirljivo iskustvo obiteljskog života i načina na koji se on mora nositi s velikim, turbulentnim povijesnim promjenama.", rekao je za Tudum.
No, što se zaista zna o Giuseppeu Tomasiju, autoru romana?
Samoprozvani mizantrop, Giuseppe Tomasi živio je povučeno, većinu vremena provodeći u raskošnoj palači Lampedusa u Palermu, gdje je rođen 1896. godine. Bio je jedinac i posebno blizak s majkom, Beatrice di Cutò, impozantnom i modno osviještenom ženom koja je utjecala na njegovo obrazovanje.
Njegovo najranije sjećanje bilo je na majku dok češlja kosu uz pomoć sluškinje u jednoj od brojnih prostorija palače. Beatrice ga je odgajala u duhu prosvjetiteljstva, poticala ga da proučava Napoleonove ratove te čita djela Zole i Verge. U obiteljskoj kući u Santa Margheriti nalazila se golema knjižnica, u kojoj je Giuseppe provodio sate uranjajući u knjige.
Godine 1915., unovačen je za Prvi svjetski rat i uskoro je zarobljen. Nakon oporavka na Siciliji i pokušaja povratka normalnom životu, putovao je Europom i stekao veliku ljubav prema engleskoj književnosti - pročitao je sva Shakespeareova djela prije nego što je u dvadesetima posjetio London. Bio je i veliki obožavatelj Jamesa Joycea i smatrao da talijanskoj umjetnosti nedostaje suptilnosti i humora u usporedbi s engleskom.
Čudna ljubav s Licy
Giuseppeova ljubavna priča s Alexandrom von Wolff-Stomersee, poznatom kao Licy, započela je 1925. u Londonu, no bila je daleko od konvencionalne. Kada su se upoznali, ona je još bila u braku s estonskim barunom Andréom Pilarom, koji je bio homoseksualac. Licy ga je naposljetku napustila kako bi se udala za Giuseppea 1932..
Njihov brak nije bio bez problema – Licy se nije slagala s Beatrice, a naposljetku se preselila u Latviju. Dok su provodili ljeta i zime zajedno, uglavnom su živjeli odvojene živote – Licy se bavila psihoanalizom, dok je Giuseppe upravljao palačom sve dok nije ponovno pozvan u vojsku 1940.
Obitelj je preživjela Drugi svjetski rat, ali palača Lampedusa je postala ruševina. Unatoč svemu, Giuseppe je uspio spasiti dio namještaja i, što je najvažnije, vrijednu knjižnicu.
Nakon majčine smrti 1946., uz poticaj supruge, Giuseppe se posvetio književnosti. Često je viđan u knjižarama, kako čita u kafićima i diktira Licy. Počeo je držati predavanja iz engleskog jezika u svom stanu u ulici Via Butera te postao blizak intelektualni suradnik svog dalekog rođaka Gioacchina Lanze, kojeg je 1956. i službeno posvojio.
Koncept za ono što će postati "Gepard" dugo se kuhao u njegovom umu prije nego što je 1955. napokon počeo pisati. Roman je dva puta odbijen od strane izdavača i objavljen tek 1958., godinu dana nakon njegove smrti.
Iako Giuseppe nikada nije doživio kontroverzu koju je njegov roman izazvao niti imao priliku pojasniti svoje političke stavove, njegovo nasljeđe ostaje snažno. Roman i dalje zauzima središnje mjesto u književnosti, a njegov posvojeni sin obnovio je palaču Lampedusa u njenoj punoj raskoši. Danas je palača pretvorena u luksuzne apartmane za najam, a u njenoj se kuhinji održavaju tečajevi izrade tjestenine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....